Znanstvenici s NASAina Goddardova Instituta za Svemirske Studije (GISS) objavili su konačnu studiju klimatoloških istraživanja za proteklu godinu. Prema njima 2008. godina je deveta po redu na ljestvici najtoplijih godina od 1880. odkad se vrše sustavna istraživanja i mjerenja temperature u svijetu, i najtoplija u ovom tisućljeću!

Sakupivši mjerenja zemaljskih, oceanskih, zračnih i satelitskih meteopostaja, odnosno instrumenata te nakon provedene računalne obrade razvidno je kako se globalna temperatura naše planete polako ali neumitno podiže. O tom trendu više nitko ne dvoji, a pasje vrućine su čak i najhladniji zagovarači prestali "prodavati" pod izdvojene i nevezane slučajeve koji nemaju veze s klimom naše planete. Temperatura zraka neposredno iznad površine povišena je za 0.44°C (0.79°F) naspram perioda od 1951.- 1980. koji predstavlja bazni period s dvoljno dobrih podataka za studiju. Iako ovako malo povišenje globalne temperature na prvi pogled ne izgleda odveć zabrinjavajuće, mramo znatki kako su neka područja toplija i za nekoliko stupnjeva u odnosu na vrijeme od prije nekoliko desetljeća, druga su pak nešto i hladnija.

Područja Europe, Azije, Arktika i Antartike ponajviše su zatoplila, s druge strane nad Atlantskim oceanom čak je i nešto hladnije! Znanstvenici to objašnjavaju prirodnim fenomenom poznatim pod nazivom La Nina koji donosi hladnija razdoblja. No i u tropskim se predjelima Atlantika očekuje uskoro kontraefekat - El Nino! Iz dosadašnjih iskustva znamo kako se topliji El Nino javlja godinu do dvije nakon La Nine, što znači da se najtoplija godina svih vremena očekuje možda već ove ili svakako naredne godine. Dodatnu težinu ovim predviđanjima o dolasku dosad nezabilježenih vrućina daje i podatak kako Sunce upravo prolazi svoj neuobičajno dug period minimuma aktivnosti. Pojavom mnogobrojnih pjega na njegovoj površini, elektromagnetska aktivnost će osjetno narasti što će se itekako osjetiti preko klimatoloških i drugih prilika na Zemlji.

Daljnje povećanje globalne temperature moglo bi dovesti do značajnog otapanja ledenjaka, miješanja tople slane i hladne slatke vode u oceanu pored zapadnih europskih obala a što bi u konačnici dovelo do zastoja toplotne pumpe poznate pod nazivom Golfska struja. Prestankom takvog cirkuliranja vode, istočna kanadska i američka obala ubrzo (u svega nekoliko godina) bi se pretvorila u podružnicu polarnog područja, led bi počeo osvajati nordijske zemlje i spuštati se prema srednjoj Europi...tada više ništa ne bi moglo zaustaviti dolazak ledenog doba, a prema svim računalnim modelima ovakvog scenarija (koji se drži najvjerojatnijim) granica vječnog leda bila bi na obroncima Slovenskih alpa. Učka i Ćićarija zadržale bi prostor Istre dijelomično podobnim za život! Vremenski gledano za ovakav scenario potrebno je svega nekoliko godina ili u najboljem slučaju nekoliko desetaka godina. Labuđi pjev nesnosnih vrućina u ovim ugodnim proljetnim danima ponajbolje iskoristimo za šetnje prirodom, sunčanje ta toplim obalama uskoro bi moglo postati dio priča iz davnina.