Eksplozija Nju Glen, NASA se fokusira na bazu na Mesecu. Staršip pravi svoj 12. let. Da li su astronomi pronašli prvobitnu crnu rupu? I u „Svemirskim zalogajima plus“, let aviona kroz raketni oblak kako bi se izmerilo njegovo zagađenje.
Dva sata je ujutru u čileanskoj pustinji Atakama. Unutar moje sobe vlada ontološka crnina – ona vrsta apsolutnog mraka u kojoj čulo vida prestaje da definiše prostor, ostavljajući vas u dilemi da li su vam kapci uopšte podignuti. Ipak, korak van praga menja sve. Stopala prelaze sa glatkih pločica na hrskavi pesak i suvu stenu, dok se iznad glave otvara prizor koji moderna civilizacija ubrzano briše iz svog kolektivnog sećanja.
„Veliki prasak“ se nikada nije dogodio. Bar ne na način na koji su vas učili. Michio Kaku, jedan od osnivača teorije polja struna i jedan od najpoznatijih živih fizičara, objašnjava da je izraz „Veliki prasak“ pogrešan naziv koji prikriva naše neznanje. Prema teoriji struna, univerzum nije eksplodirao i tako nastao. On se „odbio“. Sažeo se do nezamislivo male tačke, a zatim ponovo počeo da se širi. I taj proces se i dalje događa. Novi univerzumi nastaju neprestano....
Decenijama smo, oslanjajući se na Ajnštajna i Habla, pažljivo gradili modele svemira. Verovali smo da imamo čvrste brojeve: univerzum je star 13,8 milijardi godina, galaksije se razvijaju polako, a materija je na velikim skalama ravnomerno raspoređena. Imamo pravila, jednačine i modele koji rade – ili smo bar tako mislili.
Kada pročitate vest da su astronomi otkrili novu Super-Zemlju u naseljivoj zoni neke udaljene zvezde, prva asocijacija je verovatno optimistična. Zamišljamo raj: planetu sličnu našoj, prostraniju i punu potencijala za život. Prefiks „super” u svakodnevnom govoru nosi vrednosni sud – da je nešto bolje, naprednije ili privlačnije.
Od 23. juna 2025. godine, kada su objavljeni prvi snimci ("First Look"), opservatorija Vera C. Rubin, smeštena na planinskom vrhu u Čileu, preuzela je ulogu novog, neprikosnovenog "čuvara kapije" našeg kosmičkog komšiluka. Njena misija je da osvetli te skrivene uglove i odgovori na pitanje koje nas oduvek intrigira: šta se sve zapravo krije u senci, odmah iza našeg direktnog pogleda?
Zahvaljujući neumornoj ljudskoj radoznalosti i tehnološkom napretku, tim astronoma je nedavno identifikovao svet koji ne predstavlja samo još jednu statističku stavku u katalogu egzoplaneta. Ross 318 b je fascinantno otkriće koje nas primorava da sa obnovljenim uzbuđenjem razmišljamo o tome gde bi se sve mogli kriti tragovi biologije van našeg Sunčevog sistema.