Segment rakete Falcon 9 kompanije SpaceX nedavno je okončao svoje devetnaestomesečno putovanje kroz svemir direktnim udarom u površinu Meseca. Iako ovaj događaj nije bio deo prvobitnog plana misije, astronomi su ga precizno predvideli nedeljama unapred. Dr Met Botvel (Dr. Matt Bothwell), astronom sa Univerziteta u Kembridžu, umiruje javnost objašnjavajući da ovaj incident, uprkos svom dramatičnom opisu, nije predstavljao apsolutno nikakvu opasnost po Zemlju. Umesto pretnje, dobili smo fascinantan, neplanirani uvid u lunarnu geologiju.
Stigli prvi preliminarni rezultati mobilnih timova – lovaca na svjetlosne zagađivače. Stanje na terenu ruralne Istre nije samo poražavajuće – ono je zakonsko i moralno posrnuće u pravi pravcati bezdan kaubojštine.
Ljetne večeri u Prijedoru proteklih dana dobile su posebnu čar zahvaljujući Astronomskom društvu “Sirijus”, koje je u okviru manifestacije “Prijedorsko ljeto 2026” organizovalo dva uspješna javna posmatranja noćnog neba. Plato ispred zgrade Gradske uprave pretvoren je u mjesto susreta nauke, prirode i radoznalosti, gdje su brojni sugrađani svih generacija imali priliku da zavire u beskrajna prostranstva svemira
Astronomi se već desetljećima iščuđavaju nad Omegom Kentaura, masivnim zbijenim (kuglastim) zvjezdanim jatom. Ono bi trebalo biti puno crnih jama, preostalih nakon eksplozija zvijezda, pa ipak za takvo što ima malo dokaza. Astronomi su sada uporabili arhivirane podatke prikupljene NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble i ...
Pre otprilike 66 miliona godina, Zemlja je doživela geološki i biološki prelom koji je nepovratno izmenio tok evolucije. Udar masivnog nebeskog tela na kraju perioda krede nije samo uzrokovao masovno izumiranje, već je ostavio trajan hemijski trag u sedimentnim stenama širom planete. Decenijama su planetarni geolozi precizno rekonstruisali mehanizme uništenja, ali pitanje porekla samog impaktora – da li je on bio lokalni "lutalica" ili posetilac iz dalekih prostranstava – ostalo je domen hipoteza. Studija objavljena 2024. godine u časopisu Science predstavlja prekretnicu, koristeći naprednu izotopsku analizu kako bi se konačno lociralo rodno mesto objekta koji je okončao eru dinosaurusa.Pre otprilike 66 miliona godina, Zemlja je doživela geološki i biološki prelom koji je nepovratno izmenio tok evolucije. Udar masivnog nebeskog tela na kraju perioda krede nije samo uzrokovao masovno izumiranje, već je ostavio trajan hemijski trag u sedimentnim stenama širom planete. Decenijama su planetarni geolozi precizno rekonstruisali mehanizme uništenja, ali pitanje porekla samog impaktora – da li je on bio lokalni "lutalica" ili posetilac iz dalekih prostranstava – ostalo je domen hipoteza. Studija objavljena 2024. godine u časopisu Science predstavlja prekretnicu, koristeći naprednu izotopsku analizu kako bi se konačno lociralo rodno mesto objekta koji je okončao eru dinosaurusa.
Zamislite nepreglednost svemira u kojoj se čitavi zvezdani gradovi čine tek kao sitne svetleće tačke. U tom prostranstvu, astronomi se decenijama suočavaju sa fundamentalnim pitanjem: gde se zapravo završava jedna galaksija? Definisanje "ivice" ovih kosmičkih struktura predstavlja ogroman izazov, jer njihova bleda svetlost polako bledi i stapa se sa pozadinom, čineći ih gotovo nevidljivim za standardne instrumente.