Svemirski teleskop Euclid, lansiran 2023. godine sa ambicioznim ciljem da dešifruje "tamnu stranu" kosmosa, upravo je isporučio naučnu senzaciju. Astronomi su, analizirajući podatke prikupljene tokom samo jedne godine rada, otkrili riznicu od 31 drevnog kvazara koji potiču iz vremena kada je univerzum bio tek u povojima.
Kada razmišljamo o potrazi za vanzemaljskim životom, naša prva asocijacija često su holivudski blokbasteri. U tim scenarijima, prvi kontakt obično prati dolazak tajanstvenih vojnih konvoja, crnih SUV vozila i hitnih telefonskih poziva Beloj kući. Međutim, realnost naučnog rada na polju SETI-ja (Search for Extraterrestrial Intelligence) miljama je daleko od dramatičnih filmskih tropa.
NASA-in Svemirski teleskop James Webb je zabilježio infracrveno svjetlo iz brojnih izvora onkraj guste prašine u zvjezdanom sustavu FS Tau(ri), koje dosad nismo mogli vidjeti. Uz dodatak mnoštva pozadinskih galaktika koje nalikuju vatrometu za proslavu 250. obljetnice osnutka Sjedinjenih Država, na ovoj slici svjetlucaju i brojne protozvijezde - zametci zvijezda koji su se oblikovali u gustim džepovima plina i prašine. Ti vrući zgusnuti objekti male mase, na koncu će se razviti u punokrvne zvijezde, sposobne u svojim jezgrama izgarati vodik, onako kako to čini Sunce. Protozvijezde u FS Tau su stare približno od 1 do 3 milijuna godina, što ih prema kozmičkim mjerilima čini vrlo mladima. Usporedbe radi, naše Sunce je staro 4,6 milijardi godina.
Sanjati velike snove i potom ih beskompromisno ostvariti – to je krilatica koja najbolje opisuje putanju svemirskih teleskopa James Webb (JWST) i Hubble (HST). Ovi instrumenti nisu samo inženjerska čuda; oni su simboli vrhunskog ljudskog postignuća i međunarodne naučne diplomatije. Danas, u julu 2026. godine, dok se suočavamo sa globalnim ekonomskim rezovima i pritiscima na budžete osnovnih istraživanja, moramo postaviti ključno pitanje: Da li su ovi moćni instrumenti vredni svoje cene ili su luksuz koji više ne možemo da priuštimo?
Čovečanstvo je doživelo nuklearni rat. Epilog je katastrofalan: preko 80% populacije je stradalo. Preostalo stanovništvo luta, bolesno i mutirano, prostranstvima potpuno unakažene zemlje. Malobrojni intelektualci spas su potražili na obližnjim planetama gde u osami svojih domova pokušavaju da se priberu i ponovo povežu i organizuju.
Ove nedjelje, JAXA-ina svemirska letjelica Hayabusa2, koja je prije nekoliko godina istraživala asteroid Ryugu, proletjela je i pokraj malog asteroida 98943 Torifune*, dugog samo oko 450 m. Slično Itokawi, kojega je bio posjetio njen prethodnik Hayabusa, i Torifune je očigledno kontaktni dvojni asteroid, koji je usto i gomila krša, a ne dva priljubljena monolitna tijela. Susret sonde i asteroida se zbio na oko 100 milijuna kilometara od Zemlje. Torifune je jedan od apolonskih asteroida, tj. riječ je o tijelu koje presjeca orbitu Zemlje. Za jedan obilazak oko Sunca mu trebaju 383 dana.
Ali na nezamislivo kratak trenutak, najtoplija materija koju su ljudi ikada stvorili i izmerili ne pojavljuje se u dalekoj galaksiji. Pojavljuje se ovde — na Zemlji.
Kada postavimo pitanje koliko planeta sličnih Zemlji postoji u kosmosu, iskren naučni odgovor glasi: zavisi koga pitate. Procene ozbiljnih istraživača variraju u neverovatnom rasponu od preko dvadeset redova veličine. Na jednom kraju spektra nalazi se brojka jedan — mi sami — dok se na drugom kraju pominje cifra koja se približava sto kvintiliona.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
