Na ovoj slici spiralne galaksije svetlost je putovala ka nama oko 65 miliona godina. Ona je napustila galaksiju NGC 5134 otprilike u vreme kada je na Zemlji izumro Tiranosaurus reks.
Pomoću podataka sa svemirskog teleskopa Džejms Veb napravljena je jedna od najdetaljnijih mapa tamne materije visoke rezolucije koja pokazuje njeno preklapanje i preplitanje sa „običnom” materijom, koja čini zvezde, galaksije i sve što možemo da vidimo.
Zvezda Polaris, kod nas poznatija I kao Severnjača, najsjajnija je zvezda u sazvežđu Mali medved, I nalazi se jako blizu severnog nebeskog pola Zemlje, zbog čega vekovima služi kao nepomičan orijentir za navigaciju moreplovaca, a pritom spada u kategoriju promenljivih zvezda poznatijih kao Cefeide, putem kojih određujemo udaljenosti do najdaljih regija kosmosa. U ovom videu govoriću o tome šta sve znamo o Polarisu, i videćemo kakve sve misterije i zanimljivosti krije ovaj neobični zvezdani sistem.
Tokom 2025. godine, broj potvrđenih egzoplaneta koje pratimo prešao je 6.000. Ovaj neverovatan prag – dostignut velikim delom zahvaljujući moćnim svemirskim teleskopima kao što su NASA-in Kepler i Transiting Exoplanet Survey Satellite (TESS) – stigao je samo tri decenije nakon prvog otkrića planete koja kruži oko zvezde slične Suncu. Ova otkrića otkrivaju univerzum koji je daleko čudniji i raznovrsniji od našeg Sunčevog sistema, sa planetama koje prkose našem razumevanju o tome kako se planetarni sistemi formiraju i evoluiraju. Ovaj članak istražuje neka od najintrigantnijih i najneobičnijih otkrića egzoplaneta iz 2025. godine.
Danas, trepnete i već ste deceniju stariji. Centralno pitanje koje nas progoni nije samo biološko; to nije prosti zamor materijala. Pitanje je da li je ovo ubrzanje vremena samo trik našeg uma ili je duboko utkano u samu mašineriju univerzuma. Odgovor nećemo naći u dopaminu ili metabolizmu, već u fizici informacija i najnemilosrdnijem zakonu prirode – entropiji.
Otišao sam u penziju i sad imam vremena da se posvetim svojoj ljubavi - astronomiji, a ovih dana je prava prilika da testiram ASI224 kameru, koju sam konačno nabavio, i teleskop SW180/2700.
Čak i najmoćniji današnji teleskopi suočavaju se sa nevidljivim zidom koji postavlja klasična fizika. Posmatranje dubokog svemira trenutno podseća na pokušaj čitanja sitnog teksta kroz zamagljeno staklo; bez obzira na to koliko je ogledalo teleskopa precizno brušeno, fundamentalna ograničenja u prikupljanju svetlosti čine slike dalekih zvezda i galaksija neizbežno "mutnim".
Određivanje starosti svemira jedna je od najuzbudljivijih detektivskih priča u istoriji nauke. Poput istražitelja koji pokušavaju da rekonstruišu događaje na osnovu tragova ostavljenih u vremenu, astronomi decenijama tragaju za preciznim „kosmičkim satom“. Međutim, umesto konačnog odgovora, naišli smo na pravu „kosmičku glavobolju“ poznatu kao Hablova tenzija (Hubble tension).