Da li se svemir završava negde „iza ćoška” ili se proteže u nedogled? Ovo pitanje opseda ljudsku maštu vekovima, ali naučni odgovor je daleko kompleksniji od jednostavnog "da" ili "ne". Naš mozak, evoluirao da razume konačne predmete poput kamena ili drveta, bori se da pojmi koncept nečega što nema kraj, granicu ili ivicu.
Zamislite da ste menadžer hotela koji prkosi svim zakonima svakodnevne logike. Vaš hotel poseduje beskonačan broj soba, uredno numerisanih brojevima 1, 2, 3, 4 i tako dalje, u nedogled. Ovo je čuveni Hilbertov hotel. .
Pitanje o poreklu ljudske svesti decenijama predstavlja „sveti gral” nauke. Kako jedan fizički organ, ta tri kilograma vlažnog tkiva u našoj lobanji, stvara subjektivni osećaj postojanja, kompleksne misli i duboke emocije? Decenijama smo svest posmatrali isključivo kroz prizmu klasične biologije i električnih impulsa neurona. Međutim, na pomolu je radikalan preokret: nova istraživanja sugerišu da biologija prestaje da bude samo hemija i postaje čista kvantna fizika. Naša svest možda nije puki nusproizvod biološke mašinerije, već sofisticirani kvantni fenomen koji nas povezuje sa samom tkaninom univerzuma.
Danas (19.2.2026.) u jednoj od sala novosadskog Prirodno matematičkog fakulteta postavljena je i testirana elektronska oprema predviđana za snimanje predavanja prof. Miroslava FILIPOVIĆA.
U prethodnoj epizodi serijala o tehnologijama svemirskih sondi I rovera, govorio sam o naučnim instrumentima putem kojih istražujemo sunčev sistem, a sada bih želeo da se pozabavimo tehnologijama koje omogućavaju kretanje I manevrisanje sondi kroz svemir. U ovoj epizodi videćemo koje vrste tehnologija za propulziju i orijentaciju svemirskih sondi postoje, i otkrićemo koji su pravci razvoja ovih tehnologija u budućnosti.
Decenijama su pitanja o neidentifikovanim letećim objektima i posetiocima iz dubokog svemira bila potisnuta na margine senzacionalističke štampe i teorija zavere. Međutim, u svetu gde se granice između naučne fantastike i zvanične državne politike sve brže brišu, intervju emitovan 14. februara u jednom podkastu doneo je tektonsku promenu u javnom diskursu. Bivši američki predsednik Barak Obama istupio je sa izjavama koje ga čine prvim liderom SAD-a koji je javno potvrdio lično verovanje u postojanje vanzemaljskog života, čime je decenijska radoznalost čovečanstva dobila svoj najviši institucionalni legitimitet do sada.
Tim naučnika predvođen Univerzitetom u Pretoriji, koristeći radio-teleskop MeerKAT u Južnoj Africi i efekat jakog gravitacionog sočiva je otkrio najudaljeniji do sada poznati hidroksilni megamazer. Ovaj izuzetan objekat se nalazi u galaksiji udaljenoj više od 8 milijardi svetlosnih godina.
Da li smo sami u Univerzumu? To je jedno od najstarijih i najdubljih pitanja ljudskog postojanja. Iako se njime bavimo milenijumima, tek u poslednjim decenijama raspolažemo teorijskim alatima i empirijskim znanjem koji nam omogućavaju da to pitanje razmatramo na kvantitativan i smislen način. Ti napori najčešće se oslanjaju na koncepte kao što su Fermijev paradoks i Drejkova jednačina, ali i dalje ostavljaju prostor za nova, nijansiranija tumačenja.