Gravitaciono sočivo, pojava koju je predvideo Albert Ajnštajn, nastaje kada gravitacija masivnog objekta u prednjem planu (galaksije ili jata galaksija) iskrivi prostor- vreme pa svetlost udaljenog objekta u pozadini, koja tu prolazi menja pravac kretanja. Pojava omogućava posmatranje objekata mnogo udaljenijih nego što bi to bilo moguće teleskopom bez takve pomoći.
Što je asteroid veći, manja je verovatnoća da će udariti u Zemlju. Mali objekti ulaze u atmosferu relativno često, dok su sudari sa telima koja mogu izazvati globalne posledice izuzetno retki.
Zemlja nije usamljena oaza u mirnom svemiru. Kroz Sunčev sistem neprestano se kreću milioni asteroida, a putanje nekih od njih ukrštaju se sa putanjom naše planete. Većina tih tela nikada neće predstavljati ozbiljnu opasnost, ali jedan dovoljno veliki asteroid, ako bi udario u Zemlju, mogao bi da izazove katastrofu regionalnih, pa čak i globalnih razmera. Koliko je takva opasnost stvarna, šta određuje razornu moć asteroida i da li je čovečanstvo danas sposobno da spreči kosmičku katastrofu?
Novo astrofizičko istraživanje sugeriše da je Sunce u svojoj ranoj mladosti bilo akter prave kosmičke drame — i da je progutalo čitavu jednu drevnu, stenovitu planetu.