Nalazimo se usred kosmičke tišine koja traje milijardama godina. Vasiona je nezamislivo stara i prostrana, sa stotinama milijardi galaksija, a statistika nam uporno šapuće da nismo sami. Pa ipak, nebo ćuti. To je srž Fermijevog paradoksa: ako je verovatnoća postojanja naprednih civilizacija tako velika, zašto još uvek nismo videli ni najmanji dokaz o njihovom postojanju?
U prirodi, rast nikada nije neograničen. Drveće ne doseže do stratosfere, a biološki organizmi prate stroge genetske instrukcije koje u jednom trenutku nalažu: „Dosta je”. Ali šta je sa galaksijama – tim gigantskim zvezdanim gradovima koji plutaju u moru gasa i tamne materije? Na prvi pogled, one bi trebalo da rastu sve dok ima materijala koji mogu da usisaju. Pa ipak, univerzum nije ispunjen beskonačno velikim galaksijama.
Zamislite rano jutro univerzuma, period koji astronomi nazivaju „kosmičko praskozorje“. U ovom surovom i haotičnom vremenu, svega 850 miliona godina nakon Velikog praska, nešto se ne uklapa u naše standardne kosmološke modele. Prema dosadašnjim teorijama, supermasivnim crnim rupama potrebne su milijarde godina da narastu do svojih kolosalnih proporcija. Ipak, mi ih tamo već vidimo – potpuno formirane i nezamislivo moćne. Kako je moguće da su ovi giganti postojali tako rano i šta nam njihova svetlost govori o poreklu svega što poznajemo? Odgovor se krije u specifičnom, dalekom „treperenju“ koje smo upravo, po prvi put u istoriji astronomije, uspeli da dešifrujemo.
Konačno, nakon višegodišnjeg dogovaranja u Novi Sad je, ne Prirodno matematički fakultet, s drugog kraja sveta stigao profesor Miroslav Filipović. Miroslav je profesor na Univerzitetu zapadnog Sidneja u Australiji i naš je stari prijatelj koga povremeno srećemo u AM, zatim na nekim okupljanjima astronoma itd. a ovo je prvi put da je on došao kod nas a da ne žuri nikud (zapravo žurio je, ali tek uveče).
Dana 8. i 9. juna 2026. godine, dogodiće se konjukcija Venere i Jupitera koja će biti vidljiva ok sat vremena nakon zalaska Sunca. Planete Venera i Jupiter biće udaljene 1,6 ugaonih stepeni jedna od druge. Da objasnimo šta je to konjukcija.