Jedna od najfascinantnijih vremenskih kapsula u našem galaktičkom susedstvu je maglina Kristalna kugla (NGC 1514). Iako na prvi pogled deluje kao eterični, spokojni veo jonizovanog gasa, najnoviji uvidi otkrivaju da njena hromatska lepota skriva dinamičan i naučno intrigantan ples u samom jezgru.
Mlečni put, naš kosmički dom, predstavlja prostranstvo koje prevazilazi granice ljudske mašte. Prema podacima agencije NASA, ova zvezdana metropola se proteže na oko 100.000 svetlosnih godina, dok se u njenom beskrajnom ponoru nalazi između 100 i 400 milijardi zvezda. Ipak, ovaj gigant nije oduvek posedovao današnju moć i sjaj. Postavlja se provokativno pitanje: Da li je naša galaksija oduvek bila ovakav kolos ili je njena prošlost znatno mračnija, ispisana procesima uništenja i asimilacije?
Bagremara je zaštićeno područje u opštini Bačka Palanka. U celoj Srbiji jedino tu, na tom području, raste kukurjek, višegodišnja ranoprolećna biljka sa nežnim žutim i veoma lepim cvetom. Od 2007. godine ovo područje ima status specijalnog rezervata prirode, površine nešto manje od 120 hektara.
Planeti se spremaju za predstojeću trijadu u narednim danima
Jupiter i Venera svake su večeri sve bliže jedno drugome, nama naočigled. Iako u stvarnosti udaljeni stotinama milijuna kilometara, njihove međusobne, prividne, udaljenosti na ekliptici svakim danom su sve manje. Iz večeri u večer golim okom, bez pomagala, možemo pratiti kako se Jupiter nalazi sve niže prema zapadnom horizontu, dok se Venera penje sve višlje i višlje.
U ovom videu istražujemo 10 najvećih neodgovorenih pitanja u nauci — misterije koje se nalaze na samoj ivici ljudskog znanja. Od porekla postojanja i prirode svesti, do mogućnosti inteligentnog života van Zemlje i same stvarnosti vremena.
Da li smo sami u kosmosu? Ovo pitanje, koje je nekada pripadalo isključivo domenu filozofije i naučne fantastike, pre samo nekoliko godina činilo se spremnim za naučni odgovor. Kada je James Webb svemirski teleskop (JWST) zauzeo svoju poziciju u tački L2, očekivanja su bila astronomska: nadali smo se da ćemo u atmosferama udaljenih svetova brzo detektovati kiseonik, metan ili druge hemijske dokaze života. Međutim, prvi podaci doneli su svojevrsni „hladan tuš“. Umesto bujnih svetova sa okeanima, JWST nam je predstavio planete poput LHS 3844 b – negostoljubivu, ogoljenu stenu koja deluje kao veća verzija Merkura. Iako ovaj muk iz dubine svemira može delovati kao razočaranje, on je zapravo pokrenuo fundamentalnu promenu strategije koja nas vodi korak bliže istini.
Ova fotografija snimljena NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble otkriva jednu zagonetnu galaktiku sjajnog središta, s nagovještajem spiralne građe, ali bez očiglednih spiralnih kraka. Crvenosmeđi oblačići i pramenje prašine djelomično skrivaju zvijezde u galaktici, dok se narančasto svjetlo iz dalekih galaktika probija kroz njene raspršene vanjske dijelove. Daleke galaktike vidimo i razasute kao katran crnom pozadinom slike.
Svega osam dana – toliko je vremena prošlo od trenutka kada su astronomi prvi put uočili asteroid 2026 JH2 do momenta kada se on našao na samom pragu naše planete.