Kada postavimo pitanje koliko planeta sličnih Zemlji postoji u kosmosu, iskren naučni odgovor glasi: zavisi koga pitate. Procene ozbiljnih istraživača variraju u neverovatnom rasponu od preko dvadeset redova veličine. Na jednom kraju spektra nalazi se brojka jedan — mi sami — dok se na drugom kraju pominje cifra koja se približava sto kvintiliona.
Poučen lekcijom sa profesorom Milanom, odlučio sam da promenim taktiku. Sledeći put kada sam razgovarao sa AI-jem, više nisam tražio aplauz ni potvrdno klimanje glavom. Umesto toga, postavio sam stroga, eliminaciona pitanja o modernoj i vrlo spekulativnoj QIFT (Kvantnoj informacionoj teoriji polja) i njenim različitim varijacijama (poput ICQFT ili pristupa preko Fisher-ove informacione geometrije).
Dosadašnja istraživanja dubokog svemira otkrila su preko 6.000 egzoplaneta koje kruže oko dalekih sunaca. Među ovim svetovima, oko 40 je identifikovano kao stenovito, približne mase i veličine Zemlje, i smešteno u nastanjivu zonu – onaj „zlatni pojas“ gde temperature omogućavaju postojanje tečne vode na površini.
Najnoviji podaci sa moćnih X-ray teleskopa donose senzaciju: naša galaksija je šira nego što smo verovali. Podaci sugerišu da se spiralni krakovi pružaju dalje u mrak svemira, čineći naš kosmički dom prostranijim nego što su to stari modeli predviđali.
Zamislite noć u kojoj podižete pogled ka nebu, a umesto drevnih sazvežđa vidite neprekidnu, svetlucavu mrežu mašina. Ovo više nije scenario iz naučnofantastičnih romana, već realnost na koju upozorava najnovija studija Evropske južne opservatorije (ESO). Naučnici su izdali alarmantno upozorenje: astronomija se suočava sa "egzistencijalnom pretnjom". Noćno nebo, prirodni prozor u univerzum koji je oblikovao ljudsku civilizaciju milenijumima, ubrzano se transformiše u privatizovanu industrijsku zonu.
Zamislite noć u kojoj podižete pogled ka nebu, a umesto drevnih sazvežđa vidite neprekidnu, svetlucavu mrežu mašina. Ovo više nije scenario iz naučnofantastičnih romana, već realnost na koju upozorava najnovija studija Evropske južne opservatorije (ESO). Naučnici su izdali alarmantno upozorenje: astronomija se suočava sa "egzistencijalnom pretnjom". Noćno nebo, prirodni prozor u univerzum koji je oblikovao ljudsku civilizaciju milenijumima, ubrzano se transformiše u privatizovanu industrijsku zonu.
U najmračnijim i najhladnijim kutovima našeg kosmičkog komšiluka, tamo gde Sunce izgleda tek kao jedna sjajnija zvezda na crnom nebu, svemirski teleskop James Webb (JWST) naišao je na trag koji zbunjuje čitavu naučnu zajednicu. Astronomi su detektovali nepoznati molekul na patuljastoj planeti Pluton i Saturnovom džinovskom mesecu Titanu – supstancu koja ostavlja potpis kakav nikada ranije nije viđen u Sunčevom sistemu, niti šire.
Nova studija Evropske južne opservatorije (ESO) pokazala je da bi sadašnji planovi za lansiranje više od 1,7 miliona satelita u orbitu, uključujući i izuzetno sjajne satelite, imali „razorne posledice za astronomiju“. Prema studiji, kako bi se sačuvala mogućnost posmatranja noćnog neba savremenim teleskopima, oko Zemlje ne bi smelo da kruži više od 100.000 slabih satelita, nevidljivih golim okom. Ovo je prva studija koja je izračunala u kojoj meri bi velike i veoma sjajne satelitske konstelacije – koje su već izazvale zabrinutost zbog mogućeg uticaja na zdravlje ljudi i životnu sredinu – povećale sjaj noćnog neba i time otežale astronomska posmatranja.