Po prvi put je svemirski teleskop Džejms Veb (STDžV) korišten da bi se identifikovao crveni superdžin, predak supernove SN 2025pht koji nije mogao da se vidi drugim teleskopima.
Sa milijardama zvezda u našoj galaksiji, matematička intuicija nam sugeriše da bi svemir trebalo da vrvi od radio-signala, svetlosti i tragova tuđih tehnologija. Pa ipak, umesto kosmičke simfonije, dočekuje nas apsolutna, zaglušujuća tišina.
Pojavom teleskopa Mauve, ulazimo u eru gde astronomija prestaje da bude isključivo državni poduhvat. Šta za nauku znači trenutak kada istraživanje dubokog svemira postane dostupno putem komercijalne usluge?
Decenijama je lunarna prašina bila rezervisana za nostalgične dokumentarce i blede snimke Apollo misija. Program Artemis obećao je kraj te ere stagnacije – trijumfalan povratak, prvu ženu na površini i uspostavljanje stalnog ljudskog prisustva. Međutim, u svetu gde se surova inženjerska realnost sudara sa rastućim geopolitičkim ambicijama, NASA je upravo izvela manevar koji menja sve. Centralno pitanje koje danas potresa svemirsku zajednicu glasi: Zašto je najiščekivanija misija decenije, Artemis III, iznenada transformisana iz istorijskog sletanja u orbitalnu vežbu i šta to govori o novoj strategiji osvajanja kosmosa?
Kada uveče pritisneš prekidač na zidu, soba se u trenutku ispuni svetlošću. Čini se sasvim očiglednim: svetlost je krenula iz sijalice, proputovala kroz prostor i udarila u zidove, omogućivši ti da vidiš. Verujemo da razumemo ovaj proces jer ga doživljavamo svakodnevno. Međutim, ako bismo se zaustavili i zapitali – šta se zapravo kreće? Šta je to što fizički putuje od tačke A do tačke B?
Decenijama unazad, čovečanstvo pokušava da odgovori na jedno od najelementarnijih pitanja postojanja: koliko se brzo naš svemir širi? Iako raspolažemo sofisticiranom tehnologijom, suočavamo se sa fundamentalnim ontološkim izazovom – različite metode merenja daju rezultate koji se međusobno isključuju. Ovaj nesklad, poznat kao Hablova tenzija, prestao je da bude samo statistička greška i postao je centralna zagonetka moderne kosmologije koja dovodi u pitanje našu sliku o zakonima prirode.
Jupiter je neprikosnoveni gigant našeg Sunčevog sistema, toliko prostran da bi u njega mogle da stanu sve ostale planete zajedno. Ipak, u poređenju sa novootkrivenim rekorderom u sazvežđu Herkul, čak i Jupiter izgleda skromno. Da bismo lakše vizuelizovali ovu kosmičku razmeru, poslužimo se poređenjem: ako bi Jupiter bio veličine grejpfruta, ova novootkrivena planeta bila bi veličine – lubenice.
Astronomsko društvo “Sirijus” organizovalo je večeras javno posmatranje planeta na Aerodromu “Urije”. Ovaj događaj privukao je zaljubljenike u svemir različitog uzrasta.
Kada je Demian Goos u martu 2025. godine zakoračio u kancelariju Karin Richter na Univerzitetu u Haleu, prvi detalj koji mu je privukao pažnju bila je bista na visokom postolju. Prikazivala je Georga Cantora kao stoičkog, snažnog intelektualca, vizionara koji je nepokolebljivo izdržao napade svojih savremenika. Ali Goos, tridesetpetogodišnji matematičar i novinar, nije tragao za kamenim spomenikom. On je tražio čoveka – onog anksioznog, usamljenog i duboko nesigurnog genija koji ga je opsedao više od godinu dana.