Najteži izazov za astronome amatere biće grupa planeta smeštena nisko na zapadnom horizontu odmah nakon zalaska Sunca. Ovde se nalaze Merkur, Venera i Saturn.
Koristeći NASA-in Svemirski teleskop James Webb, astronomi su uočili dvije rijetke vrste prašine u patuljastoj galaktici Sekstant A, jednoj od kemijski najprimitivnijih galaktika u susjedstvu Mliječnog Puta. To što su pronađene prašine bogate metalnim željezom...
Zamislite da posmatrate istu trku koristeći dva vrhunska hronometra, ali jedan uporno pokazuje da je pobednik postigao rekord, dok drugi tvrdi da je bio sporiji nego prošle godine. U svakodnevnom životu, to bismo pripisali kvaru. Međutim, u razmerama čitavog univerzuma, ovakvo neslaganje definiše „Hablovu tenziju“ (Hubble tension) – centralni potres u modernoj kosmologiji koji preti da uruši fundamentalnu arhitekturu našeg razumevanja stvarnosti. Dok naučnici pokušavaju da dokuče zašto se svemir širi brže nego što predviđaju naši najprecizniji modeli, rešenje se možda krije u nevidljivim, drevnim silama. Ova priča nas vodi u najranije trenutke postojanja, gde su primordijalna magnetna polja, tihi arhitekti kosmosa, možda ostavila trag koji danas pokušavamo da dešifrujemo.
Mali Alvi je deprimiran. Čemu domaći zadaci kad se svemir širi i pući će? Iz filma „Annie Hall.“
Atomi se ne šire, ni planete, zvezde, galaksije, čak ni kompaktnije grupe i jata galaksija. Ogromna superjata se rastežu i ne opstaju. Svemir se „širi“ u smislu da se rasteže među-galaktički prostor između kompaktnih grupa i jata galaksija. Kriterijum je srednja gustina strukture naspram brzine širenja svemira.
Da li se svemir završava negde „iza ćoška” ili se proteže u nedogled? Ovo pitanje opseda ljudsku maštu vekovima, ali naučni odgovor je daleko kompleksniji od jednostavnog "da" ili "ne". Naš mozak, evoluirao da razume konačne predmete poput kamena ili drveta, bori se da pojmi koncept nečega što nema kraj, granicu ili ivicu.
Zamislite da ste menadžer hotela koji prkosi svim zakonima svakodnevne logike. Vaš hotel poseduje beskonačan broj soba, uredno numerisanih brojevima 1, 2, 3, 4 i tako dalje, u nedogled. Ovo je čuveni Hilbertov hotel. .
Pitanje o poreklu ljudske svesti decenijama predstavlja „sveti gral” nauke. Kako jedan fizički organ, ta tri kilograma vlažnog tkiva u našoj lobanji, stvara subjektivni osećaj postojanja, kompleksne misli i duboke emocije? Decenijama smo svest posmatrali isključivo kroz prizmu klasične biologije i električnih impulsa neurona. Međutim, na pomolu je radikalan preokret: nova istraživanja sugerišu da biologija prestaje da bude samo hemija i postaje čista kvantna fizika. Naša svest možda nije puki nusproizvod biološke mašinerije, već sofisticirani kvantni fenomen koji nas povezuje sa samom tkaninom univerzuma.
Danas (19.2.2026.) u jednoj od sala novosadskog Prirodno matematičkog fakulteta postavljena je i testirana elektronska oprema predviđana za snimanje predavanja prof. Miroslava FILIPOVIĆA.
U prethodnoj epizodi serijala o tehnologijama svemirskih sondi I rovera, govorio sam o naučnim instrumentima putem kojih istražujemo sunčev sistem, a sada bih želeo da se pozabavimo tehnologijama koje omogućavaju kretanje I manevrisanje sondi kroz svemir. U ovoj epizodi videćemo koje vrste tehnologija za propulziju i orijentaciju svemirskih sondi postoje, i otkrićemo koji su pravci razvoja ovih tehnologija u budućnosti.