U par nedavnih vesti o novim astronomskim rezultatima sa Vebovim teleskopom pomenuto je nešto važno i interesantno, ali samo kao detalj i u prolazu, pa vredi zaustaviti se i naglasiti o čemu se radi.
Oblast nazvana maglina Mačja glava se nalazi unutar magline Karina, na oko 7.500 svetlosnih godina od Zemlje. Verovatno je oblikovana intenzivnim ultraljubičastim zračenjem i vetrovima masivnih zvezda u maglini Karina. Gušći materijal unutar stuba odoleva toj eroziji. To je privremena struktura koja će se vremenom raspršiti, kako zvezde budu nastajale i evoluirale.
Za oko pet milijardi godina, naše Sunce će iscrpeti svo hidrogensko gorivo u svom jezgru i ući u fazu crvenog džina. Tokom ove dramatične transformacije, zvezda će se proširiti na sto puta veću veličinu od današnje, gutajući Merkur, Veneru i najverovatnije samu Zemlju.
Daleki rubovi našeg Sunčevog sistema i dalje predstavljaju jednu od najvećih misterija moderne astronomije. Prostranstvo koje se proteže iza orbitirajuće putanje Neptuna funkcioniše kao svojevrsna „anti-Zlatokosa zona” – liminalni prostor koji je jednostavno previše hladan i previše mračan kako za posmatračnice usmerene na bliže delove Sunčevog sistema, tako i za moćne svemirske teleskope čiji je primarni fokus usmeren na galaksije udaljene milijardama svetlosnih godina. U ovom ledenom domenu nalazi se Kojperov pojas, ogromno polje ledenih tela koje se prostire do oko 55 astronomskih jedinica (AU) od Sunca. Decenijama su astronomi sklapali sliku o ovim dalekim granicama na osnovu retkih, posrednih tragova i mrvica podataka.
"Četrnaestogodišnjak iz Kanade upravo je osvojio nagradu za novu teoriju o tamnoj energiji. Pogledao sam njegov rad i on ispunjava sve kriterijume tipičnog naučnog rada. To je značajnije nego što zvuči. Hajde da pogledamo.
Svemirski teleskop Džejms Veb je možda pronašao jednu od najudaljenijih supernova ikada zabeleženih, koja je eksplodirala samo 1,15 milijardu godina nakon Velikog praska. Rad je objavljen na arXiv serveru za preprinte 29. septembra.