Ispitivanja sastava visokih slojeva Venerine atmosfere robotičkim letjelicama u njezinoj orbiti te objedinjavajem podataka prikupljenim u periodu 1978-1996 (Pioneer Venus, NASA) odnosno 2006-2012 (Venus Express, ESA) ukazuju na aktivni vulkanizam Zemljine „sestrinske“ planete. Raznolika koncentracija sumpor dioksida (SO2) uočena je u različitim vremenskim intervalima. Poznato je kako se ovaj kemijski spoj javlja kao posljedica vulkanskih erupcija. Svojevrsni je to i „lakmus-papir“ izvjesnog vulkanizma na Veneri obzirom se prilikom erupcija vulkana ovaj spoj izbacuje u atmosferu te ga senzori letjelica mogu detektirati. S druge strane pod djelovanjem Sunčevih zraka molekule sumpor dioksida se razgrađuju u svega nekoliko dana te je moguće zabilježiti odstupanja u koncentraciji. Aktivni vulkanizam na Veneri još uvijek nije dokazan, no i nedavni rezutati snimanja Venerine površine u različitim dijelovima elektromagnetskog spektra pokazali su na postojanje lave uokolo većeg broja vulkana koja je nastala nedavno. Venera je inače prekrivena stotinama vulkanskih grotla, no pitanje je je li dio njih još uvijek aktivan ili ne.
Dr Emmanuel Marcq iz Laboratoire Atmospheres, Milieux, Observations Spatiales, Francuska, sa svojim je timom objavio znanstveni rad u časopisu Nature Geoscience u kojem pojašnjava dobijene rezultate; „Ozbiljne naznake za aktivni vulkanizam na Veneri postoje. Još uvijek nemožemo eksplicitno reći ima li tamo danas aktivnih vulkana ili su dobijeni rezultati očitanja sa letjelica rezultat procesa u Venerinoj super-rotirajućoj atmosferi. Daljnja istraživanja približiti će nas eksplicitnom odgovornu na ovo pitanje.“ Venera se naime oko svoje osi okrene jednom u 243 Zemaljska dana no njezina atmosfera rotira znatno brže, u svega četiri Zemaljska dana. Dr Marcq smatra kako je vjerojatno postojanje nekoliko danas aktivnih vulkana na Veneri. Dozu skepticizma prema vulkanizmu „temeljenom“ na koncentraciji sumpor dioksida u atmosferi daje i (možda sasvim slučajna) podudarnost izmjerenih vrijednosti Pioneer Venusa i Venus Expressa koja se ciklički podudara u desetgodišnjem razdoblju. Možda slučajnost možda ne, u svakom slučaju svijet na čijoj površini naše najbolje tehničke tvorevine mogu izdržati tek nekoliko desetaka minuta postaje sve zanimljiviji. U tom smislu očekuju nas i nove robotičke misije koje će orbitirati oko Venere, položiti sonde u njezinu atmosferu, spustiti landere ali i rovere na njezino tlo. Sa njima će zasigurno krenuti i uređaji za detekciju života temeljenog na nekim nama potpuno „neprijateljskim“ kemijskim spojevima.