Planeta Venere najsjajniji je "zvijezdoliki" objekt na našem nebu. Poznata je od pamtivjeka. Njezin sjaj i brzo kretanje među zvijezdama stajačicama priskrbile su joj poseban status u svim kulturama svijeta. Pronalaskom i upotrebom teleskopa u astronomiji s početka XVII stoljeća objekti Sunčeva sustava počeli su nam otkrivati svoje tajne, no Venera je i dan dan danas ostala zagonetka čak i najvećim svjetskim teleskopima. Neprozirna, debela atmosfera u cijelosti sakriva njezinu površinu, razaznavanje ikakovih detalja na njoj – nemoguće je.

Kliknite na ilustraciju

Radarska karta Venerine površine

Nekoliko desetaka svemirskih letjelica istraživalo je planetu koju počesto nazivamo Zemljinom sestrom blizankom. Osim šturih općih podataka, nekoliko fotografija s površine i radarske reljefne karte njezine površine zapravo nešto više o njoj i neznamo. To ostavlja mogućnosti smjelih hipoteza što se je to nekada, sada i u budućnosti bude događalo na susjednoj planeti.

Međunarodni istraživački tim na čelu s prof. George Hashimoto, s Okayama University iz Japana pozabavio se podacima prikupljenim još 1990 godine pri preletu letjelice Galileo pored Venere. Prema njihovim rezultatima analize podataka Venera je nekada mogla biti planeta s oceanima i kontinentima, sposobna da podrži život kakvog poznajemo i mi na Zemlji! Svoju hipotezu Hashimoto i ekipa temelje na suspektnim dokazima o postojanju granita na Veneri. Visinska područja pokazuju znatno niži nivo emitiranja infracrvenog EMSa od nizinskih područja. Ta su saznanja doveli u svezu s činjenicom kako je za formiranje granita neophdna voda!

Hashimotov tim svjestan je kako njihova hipoteza na "staklenim nogama", njegov kolega Seiji Sugita kaže; "mi razumijemo kako naše istraživanje u ovom trenutku ne objašnjava ništa".. no zaključci njihova rada dovoljno su intrigantni da se primjene pri dizajniranju znanstvenog korpusa instrumenata na Japanskoj letjelici Venus Climate Orbiter čije se lansiranje planira za 2010. godinu, te primjene već sada na Europskoj letjelici Venus Express koja već godinama orbitira oko Venere.

Neprozirna atmosfera sastavljena pretežito od ugljik dioksida, te temperature od preko 450°C na njezinoj površini onemogućavaju puni kapacitet istraživanja postojećim uređajima (IR, RD), efekt staklenika u skoroj budućnosti ne daje nade da bi Venera mogla postati nakil Zemlji. U svakom slučaju u narednih desetak godina očekuje nas nekoliko svemirskih misija k "Zvijezdi Danici" (jedno od naših narodnih imena za Veneru, pored Zornjače i Večernjače) a tada možda dobijemo odgovor jesu li nekada davno na njoj postojali oceani mlako ugrijane vode, tek nešto više od ugodno tople vode u bazenima termalnih lječilišta.

U takvim je ovjetima zasigirno mogao nastati i život, no u potragu za njime na licu mjesta nećemo skoro krenuti, što iz financijskih a dijelom i iz tehnoloških razloga. Na Venerinoj površini vladaju iznimno teški radni uvjeti. Zemaljske sonde, pretežito Ruskog porijekla, uspješno su u nekoliko navrata spuštene na njezino tlo i tamo preživjele svega stotinjak minuta!