Jupiter, najveća planeta u Sunčevom sustavu dramatično se mijenja posljednjih mjeseci. Uobičajni prizori pri pogledu na ovaj planet kroz teleskop pokazuju kako je veliki sustav oluja poznat pod nazivom južni ekvatorijalni pojas u cijelosti – nestao.

Kliknite na sliku Jupiter bez prepoznatljivih ekvatorijalnih pojaseva

Nitko s sigurnošću nezna zašto se ovo događa, no pretpostavka je kako je uzrok Jupiterovo približavanje Suncu. Naime i Jupiter ima svoja „godišnja doba“, odnosno faze na svojoj putanji oko Sunca kada mu se nalazi bliže ili dalje. S druge strane nekoliko astronoma amatera primjetilo je i određenu vremensku zakonitost ovakvih događanja koja nema veze s ekscentricitetom njegove orbite. Svakih 3-15 godina veliki tamniji pojas (skup mamutskih ciklona) blijedi da bi nakon toga došlo do pojave tkz. bijelih pjega nakon čega se sve vraća u normalu.

Slične su se stvari dogodile i 1973. te 199.1-1992. Prije nepune tri godine olujni oblačni sustavi unaokolo ekvatora izgubili su na transparenciji. No sada je SEB (južni ekvatorijalni pojas) u cijelosti nestao.
Astronomi amateri i profesionalci sada će pažljivo snimati Jupiter u očekivanju prvih bijelih pjega. Nakon njih u nekoliko tjedana ili mjeseci naličje najveće planete u našem sustavu trebalo bi se vratiti u prvobitno stanje. No za razumijevanje mehanizma nastanka i nestanka olujnih sustava trebati će nam još puno istraživanja, kako s Zemlje tako i pomoću letjelica na licu mjesta.

Kliknite na sliku Usporedba izgleda Jupitera 2009-2010

Inače, iz naših je krajeva Jupiter moguće vidjeti golim okom u ranim jutarnjim satima kao najsjajniju „zvijezdu“ neposredno iznad istočnog horizonta. Probudite li se sat, dva prije izlaska Sunca svakako ga pokušajte opaziti!

Tijekom narednog desetljeća prema Jupiteru će krenuti najmanje jedna robotička letjelica kako bi se pozabavila tajnama same planete ali i njegovih prirodnih satelita. Astrobiolozi smatraju kako se na nekima od njih (Europi) mogao razviti život sličan jednostavnijim organizmima na Zemlji.