Šta je NASA-in rover Curiosity pronašao na Marsu - Epizoda 2
U prethodnoj epizodi, ispratili smo spektakularno sletanje rovera Curiosity u krater Gale na Marsu, čime je otpočelo istraživanje površine koje uspešno traje već više od 10 godina. U ovoj epizodi otkrićemo šta je Curiosity otkrio na početku misije, I videćemo sa kakvim se sve problemima suočio tokom istraživanja Marsa.
Sve se u početku činilo jednostavnim, bili smo juha spojeva miješana okretajem planeta i krčkana toplinom Sunca, malo kalcija, malo ugljika i puno vode, posoli, premaži slojem cinka i dodaj mali hrđavi čavao. Kad je kemija krenula u pohod osvajanja periodnog sustava elemenata imali smo nade da ćemo strastveni tango lijekova i ljudskog tijela moći opisati muzikom elemenata u kemijskoj tikvici. Miješali smo sumpor s listovima podbjela. Živom i arsenom smo pokušali pobijediti sifilis. Promiješaš, reagira, nešto nastane, nešto se razgradi. Nastali su zakoni opće i anorganske kemije i ako smo iskreni, bez njihovog razumijevanja nikada ne možemo duboko shvatiti djelovanje lijekova; ne postaje se dirigent tako da samo mašeš pred orkestrom.
Ova opservacija, načinjena NASA/ESA/CSA-inim Svemirskim teleskopom James Webb, zabilježila je tri različite slike iste galaktike u kojoj se dogodila jedna supernova.
Ova slika pruža novi uvid u ostatak Tychove supernove, nazvane po danskom astronomu Tychu Braheu (1546.-1601.), koji je prije više od 450 godina bio primijetio izuzetni sjaj te "nove" zvijezde u zviježđu Kasiopeje. Astronomi su uporabili NASA-in satelit IXPE (Imaging X-ray Polarimetry Explorer) kako bi proučili polarizirano (rendgensko) svjetlo koje stiže iz Tycha, (plinskog) krša izbačenog u svemir eksplozijom zvijezde (bijelog patuljka). IXPE je po prvi put razotkrio geometriju magnetskih polja u blizini udarnog vala supernove, koji se još uvijek širi od mjesta eksplozije i koji oblikuje granicu oko izbačenog materijala. Razumijevanje geometrije magnetskih polja omogućuje znanstvenicima da dodatno istraže na koji način čestice bivaju ubrzavane u tome ostatku supernove.
Eto, na brzinu se oblaci za koji sat omaknu i ovo sam uslikao za uspomenu...malo kasnije. Na obe fotke uhvatio sam jednog iz pravca Njemačke, a drugi za Italiju (barem po pravcima mogu mislit...). Pored ta dva aviona, tu su i Venera i Jupiter, na poslednjem snimku se vidi da idu prema desno, gledajuči ono veliko drvo. Pa vidim, da imajo pravo oni, kad kažu, da se sve kreče.
Astrofotografija je dosta skup i težak sport. Zahteva dobru opremu, solidno znanje iz astronomije, fizike i astrognozije, takođe zahteva temeljan postprocessing sa dobijenim materijalom da bi se dobila željena slika.
Nakon bliskog približavanja nebu 1. marta, Venera i Jupiter idu svojim putem. Venera se penje sve više svake večeri, dok Jupiter postoji na jutarnjem nebu na kraju meseca. A oni sa dvogledom malog teleskopa mogu da traže patuljastu planetu Ceres, koja je najsjajnija ovog meseca.
Tokom predstojećeg vikenda ponovo ćemo razgovarati sa nekim od naših istaknutih naučnika od kojih nekoliko njih živi i uspešno radi na drugim kontinenatima. Do tada, do tog razgovora podsećamo vas na prethodni razgovor sa njima. Sa ove vremenske distance od 432 dana taj razgovor je samo dobio na težini i značaju.
O nauci, njenom razvoju sadašnjem i budućem, o uticaju nauke na društvo i da li je bolje učenike osnovnih i srednjih škola prvo u poznati sa učenjem Ajnštajna pa tek potom sa učenjem Njutna, govore...
Ova slika pruža novi uvid u ostatak Tychove supernove, nazvane po danskom astronomu Tychu Braheu (1546.-1601.), koji je prije više od 450 godina bio primijetio izuzetni sjaj te "nove" zvijezde u zviježđu Kasiopeje. Astronomi su uporabili NASA-in satelit IXPE (Imaging X-ray Polarimetry Explorer) kako bi proučili polarizirano (rendgensko) svjetlo koje stiže iz Tycha, (plinskog) krša izbačenog u svemir eksplozijom zvijezde (bijelog patuljka). IXPE je po prvi put razotkrio geometriju magnetskih polja u blizini udarnog vala supernove, koji se još uvijek širi od mjesta eksplozije i koji oblikuje granicu oko izbačenog materijala. Razumijevanje geometrije magnetskih polja omogućuje znanstvenicima da dodatno istraže na koji način čestice bivaju ubrzavane u tome ostatku supernove.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
