Kada prvi put čujete za teoriju Velikog praska odmah se zapitate: „Dobro, a šta je bilo pre? Pre tog Velikog praska?“. To pitanje se samo nameće. Oni koji su, međutim, već zagazili u astronomiju i koji i sami govore o početku univerzuma prave se da to pitanje ne postoji i odmah ga preskaču. Oni znaju odgovor, ali znaju i da taj odgovor samo nervira onog koji pitanje postavlja i svakako ga ne zadovoljava. Ukratko taj odgovor glasi: „Pa vidite, pre Velikog praska vreme nije postojalo, pa je pitanje suvišno.“
IFotografija visoke razlučivosti, koju je u bliskoinfracrvenom svjetlu snimio NASA-in Svemirski teleskop James Webb, izuzetnom detaljnošću prikazuje građu Lynds 483 (L483). U tome su objektu dvije zvijezde koje upravo nastaju zaslužne za blistave izbačaje plina i prašine koje na ovoj slici lažnih boja sjaje naranačsto, plavo i grimizno.
Prvo, Kit Beri pokazuje kako naš mozak može da prevari naše telo -- na triku koji deluje i preko video prenosa. Onda uključuje publiku u neverovatne (čak i pomalo opasne) poduhvate magije uma.
Istraživači sa Univerziteta Zapadni Sidnej, jedine institucije u Australiji uključene u ovo revolucionarno otkriće, sarađivali su sa međunarodnim projektom KM3NeT (Cubic Kilometre Neutrino Telescope) kako bi detektovali jednu od najenergičnijih elementarnih čestica ikada opaženih.
Sinoć 6. 3. 2025 je bio lep sumrak sa čistim nebom, tako da sam išao da odfotografišem planete Merku i Veneru iznad Mosta SNP u Bratislavi. Na vrhu pilona mosta se nalazi restoran, medju ljudima nazvan UFO.
Prevedemo li naslov i podnaslov onako kako bi trebalo, dolazimo do povijesnog trenutka u kojem je, po prvi puta od početka svemirske ere čovječanstva, nekoj privatnoj tvrtci pošlo za rukom sigurno spustiti ljudsku tehničku tvorevinu na drugo nebesko tijelo – Mjesec.
Kad se sve sabere, mali zeleni su ušli u opštu kulturu na brojnim poljima, od literature, preko stripa. TV serija i filma do karikatura, figurica i postera. Mogu biti vrlo ozbiljni protivnici ili (ređe) miroljubivi predstavnici druge inteligencije ali neretko su sjajni zafrkanti podobni za sprdanje sa ukalupljenom svakodnevicom odnosno tek simpatične dosetke za kakav reklamni štos (kao onaj sa vanzemaljcima koji, nakon popijenog osvežavajućeg pića, podriguju na tanjiru satelitske antene i tako izluđuju naučnike koji ih traže).
Radio astronomi vide ono što ljudsko oko ne može. Posmatrajući nebo teleskopima koji beleže radio signale umesto svetlosti, često nailazimo na kružne oblike.