Uz pomoć NASA-inog Svemirskog teleskopa Hubble, jedan međunarodni tim istraživača kojega su vodili znanstvenici iz Odsjeka za astronomiju pri Sveučilištu Stockholma je pronašao više crnih jama u ranom svemiru od ranijih procjena. To bi moglo pomoći znanstvenicima da shvate na koji su način nastale supermasivne crne jame.
Danas, 15. XI 2024. u 22:29 po našem vremenu (UT+1) Mjesec će biti pun prema astronomskim izračunima. Nad sjeveroistočnim horizontom će se pojaviti u 15:59, maksimalna visina (67,2°) na nebu dostići će u 23:50 i tada će se nalaziti skoro pa idealno u meridijanu (181°). Današnji pun Mjesec zalazi sutra (16.XI 2024.) u 07:54.
"Danas ćete posetiti različite planete našeg Sunčevog sistema i pokušati da trčite na svakoj od njih! Hajde da shvatimo gde možete najbrže da trčite, a gde jedva da hodate. U zavisnosti od toga koliko je jaka gravitacija na planeti koju posećujete, to će uticati na vašu težinu. I ne zaboravite na ekstremne vremenske uslove na većini planeta - izgleda kao lukava misija, ali siguran sam da ćete uspeti!
Kada su fizičari počeli da govore o elementarnim česticama i kada su izgradili dovoljno moćne akceleratore u kojima su tragali za tim česticama broj novih čestica počeo je brzo da raste. Činilo se da je svet postajao sve komplikovaniji. Pronađeno je više od 200 elementarnih čestica. Fizika je bila suočena sa velikim problemom klasifikacije ovoliko velikog broja čestica. Jednom prilikom Enriko Fermi (dobitnik Nobelove nagrade) na pitanje o nekoj čestici svom tadašnjem studentu, budućem Nobelovcu, Leonu Ledermanu odgovorio je: „Mladi čoveče, kada bih mogao da zapamtim imena svih tih čestica bio bih botaničar.“
Kako sada stoje stvari na Mesec će Nasini astronauti leteti 2028. godine. Malo se odužilo, ali tako to uvek bude. Sve se stalno odlaže kada se radi o letovima u svemir.
Ma koliko naše emocionalno biće želelo da negde u svemiru pronađe (po mogućstvu inteligentan) život, neke činjenice govore u prilog tome da će to još dugo ostati samo pusta želja. Ovde ne govorimo o tome da li u svemiru, osim naše, ima ili nema inteligentnih civilizacija, nego kakve su naše šanse da s njima stupimo u kontakt.
Na jednoj ranijoj Hubbleovoj Slici tjedna je bio prikazan dragulj u kraljičinoj kosi - spiralna galaktika u zviježđu Berenikine Kose, nazvanom po jednoj povijesnoj egipatskoj kraljici. Međutim, ta galaktika je tek jedna od mnogih za koje znamo da se nalaze u tome zviježđu. Ovotjedna nova slika koju je snimio NASA/ESA-in Svemirski teleskop Hubble prikazuje kozmički metež kojega smo nazvali MCG+05-31-045. To je par međudjelujućih (spiralnih) galaktika udaljenih od nas 390 milijuna svjetlosnih godina. One su dio galaktičkog jata Kosa (ili Coma).
Kako piše Reuters od 5. novembra, japanski istraživači su napravili svemirski satelit od drveta i nedavno ga poslali u svemir. Radi se o prvoj fazi testa koji ima za cilj da pokaže upotrebnu vrednost drveta u budućim istraživanjima Meseca i Marsa.
Da je Algol (Beta Perzeja) okultirajuća* dvojna zvijezda, čije se promjene sjaja daju učestalo primijetiti i prostim okom, znao sam odavno, ali ovoga sam se vikenda po prvi put udostojio to i provjeriti gledanjem i snimanjem mobitelom.
Kada su fizičari počeli da govore o elementarnim česticama i kada su izgradili dovoljno moćne akceleratore u kojima su tragali za tim česticama broj novih čestica počeo je brzo da raste. Činilo se da je svet postajao sve komplikovaniji. Pronađeno je više od 200 elementarnih čestica. Fizika je bila suočena sa velikim problemom klasifikacije ovoliko velikog broja čestica. Jednom prilikom Enriko Fermi (dobitnik Nobelove nagrade) na pitanje o nekoj čestici svom tadašnjem studentu, budućem Nobelovcu, Leonu Ledermanu odgovorio je: „Mladi čoveče, kada bih mogao da zapamtim imena svih tih čestica bio bih botaničar.“
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
