Od početka naučnih operacija Svemirskog teleskopa Džejms Veb (STDžV) 2021. godine, astronome su zbunjivali neobični objekti koji se na njegovim snimcima pojavljuju kao male crvene tačke. Posle dve godine detaljne analize Vebovih posmatranja, istraživači iz Centra za kosmičku zoru Instituta Nils Bor pri Univerzitetu u Kopenhagenu ponudili su objašnjenje ovog fenomena, otkrivajući ekstremne procese koji su se odvijali u ranom univerzumu.
Ova zbirka novih fotografija snimljenih NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble u vidljivim i infracrvenim valnim duljinama prikazuje protoplanetne diskove, vrtložne mase plina i prašine koje okružuju zvijezde u nastanku. Opserviranjem ovakvih mladih stelarnih objekata, Hubble pomaže znanstvenicima bolje razumjeti na koji način zvijezde nastaju.
Popularna slika je da su jednostavnost i simetrija sigurni znaci da je teorija tačna. Fizičari nisu samo naučnici, već i umetnici koji otkrivaju fundamentalnu lepotu prirode.
U jednom jedinom treptaju oka, koji za nas traje tek delić sekunde, u mikrosvetu kvantne mehanike odigraju se čitave istorije procesa koji prkose ljudskoj intuiciji. Dok svakodnevno iskustvo procese poput kvantne povezanosti (entanglement) kategoriše kao „trenutne“, nauka je konačno uspela da dešifruje hronološki kod onoga što smo smatrali neuhvatljivim. Jedna od najvećih misterija moderne fizike sada je pod lupom u nezamislivo kratkim vremenskim intervalima, otkrivajući nam da čak i „trenutno“ ima svoj početak, trajanje i strukturu.
Zvijezde u nastanku, tzv. protozvijezde, obasjavaju oblačne krajolike u Orionovom molekularnom oblaku (engl. krat. OMC)! Ove tri nove slike su snimljene (u jednoj valnoj duljini) NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble...
Posle predivnih fotografija sa teleskopa HABL, objavljenih u članku od 12 januara 2026, bilo bi interesantno objasniti kako se te fotografije snimaju i obrađuju i šta su one u stvari. Naime, kada bi se moglo pogledati kroz (nepostojeći) okular Habla, slika koju bi smo videli najčešće ne bi imala puno sličnosti sa onima koje se distribuiraju kao „HUBLE IMAGE“. Razlog je u načinu snimanja i načinu obrade koji je veoma složen iz više razloga.
Nova posmatranja spiralne galaksije Circinus, udaljene oko 13 miliona svetlosnih godina, pomoću svemirskog teleskopa Džejms Veb pružila su najdetaljniji do sada pogled u neposredno okruženje njene centralne supermasivne crne rupe. Korišćenjem napredne infracrvene interferometrije, astronomi su po prvi put iz svemira uspeli da razdvoje izvore toplotne emisije i pokažu da najveći deo vruće prašine direktno učestvuje u „hranjenju“ crne rupe.
Ova nova slika NASA-inog Svemirskog teleskopa Hubble prikazuje jedan mlaz plina koji kroz tamno prostranstvo brizga iz zvijezde u nastanku. Sjajne ružičaste i zelene mrlje koje se ovom slikom protežu dijagonalno, nose oznaku HH 80/81: to je par objekata tipa Herbig-Haro (HH), koje je Hubble već promatrao 1995. g. Mrlja gore lijevo je dio HH 81, dok je taj donji duguljasti oblak dio HH 80.
Većina nas je čula za ideju da se univerzum širi ubrzano, pokretan misterioznom silom poznatom kao „tamna energija“. Ova teorija je postala standardni model kosmologije. Ali, novo otkriće o supernovama — kosmičkim „metarskim štapovima“ — dovodi u pitanje čitav ovaj model i otvara mogućnost da priču o univerzumu moramo pisati iznova.