Daleki rubovi našeg Sunčevog sistema i dalje predstavljaju jednu od najvećih misterija moderne astronomije. Prostranstvo koje se proteže iza orbitirajuće putanje Neptuna funkcioniše kao svojevrsna „anti-Zlatokosa zona” – liminalni prostor koji je jednostavno previše hladan i previše mračan kako za posmatračnice usmerene na bliže delove Sunčevog sistema, tako i za moćne svemirske teleskope čiji je primarni fokus usmeren na galaksije udaljene milijardama svetlosnih godina. U ovom ledenom domenu nalazi se Kojperov pojas, ogromno polje ledenih tela koje se prostire do oko 55 astronomskih jedinica (AU) od Sunca. Decenijama su astronomi sklapali sliku o ovim dalekim granicama na osnovu retkih, posrednih tragova i mrvica podataka.
"Četrnaestogodišnjak iz Kanade upravo je osvojio nagradu za novu teoriju o tamnoj energiji. Pogledao sam njegov rad i on ispunjava sve kriterijume tipičnog naučnog rada. To je značajnije nego što zvuči. Hajde da pogledamo.
Svemirski teleskop Džejms Veb je možda pronašao jednu od najudaljenijih supernova ikada zabeleženih, koja je eksplodirala samo 1,15 milijardu godina nakon Velikog praska. Rad je objavljen na arXiv serveru za preprinte 29. septembra.
Pozornost na ovoj slici privlači jedna raskriljena spiralna galaktika s prečkom, ali ono što na njoj predstavlja pravu dragocjenost, gravitacijska je leća u njenom donjem desnom kutu, gdje jedna daleka pozadinska galaktika biva povećana i izobličena gravitacijskom lećom nama bliže galaktike.
Da li je moguće da običan zapis kineskih dvorskih astronoma, zabeležen pre više od 2.700 godina, iz korena promeni ono što danas znamo o rotaciji naše planete i ponašanju Sunca?
Svemirski teleskop Habl radi više od tri decenije i nastavlja da oblikuje naše fundamentalno razumevanje svemira. Nova slika magline Rak, koju je snimio 2024. godine, upoređena sa njegovim prethodnim posmatranjima i posmatranjima drugih teleskopa omogućava astronomima da prate kako se ostatak supernove širi i razvija tokom vremena.