Slučaj je star nekoliko milijardi godina - ako se uopšte i desio, a to naučnici pokušavaju da doznaju. Ali kako istražiti unutrašnjost zvezde i kako zaključiti da li je ona u davno doba progutala čitavu jednu planetu?
Merkur, najmanja i Suncu najbliža planeta, polako se pretvara iz glatkog zrna grožđa u smežurano suvo grožđe. Iako naučnici već dugo znaju da se ovaj svet smanjuje, najnoviji podaci sugerišu da se to dešava brzinom koja prevazilazi sva prethodna očekivanja. Novo istraživanje, koje su sproveli stručnjaci sa Instituta za istraživanje svemira Nemačkog vazduhoplovnog centra (DLR), otkriva da je stepen skupljanja Merkura za čak 30% veći nego što se ranije verovalo.
Istorija astronomije nas uči da svaki put kada čovečanstvo usmeri novi, tehnološki superiorniji teleskop ka nebu, svemir nam odmah ponudi svoje "najlakše dostupne plodove" (tzv. low-hanging fruit) – otkrića koja su do tog trenutka bila tik izvan našeg domašaja. Ovi prodori često ...
Ova nova Slika mjeseca NASA/ESA/CSA-inog Svemirskog teleskopa James Webb, svježi je infracrveni pogled bačen na neobičnu završnu fazu jednog stapanja galaktika. Nepravilna galaktika Arp 263 počiva u zviježđu Lava, a nalazi se na razmjerno maloj udaljenosti od oko 25 milijuna svjetlosnih godina od nas.
...najnoviji podaci prikupljeni tokom 2025. i 2026. godine bacaju potpuno novo svetlo na ovu prognozu. Umesto sigurne katastrofe, pred nama se otvara slika dinamične neizvesnosti.
Svemir nije prazan. Živimo u proširenoj atmosferi aktivne zvezde koja neprestano emituje energiju i čestice u obliku Sunčevog vetra i kroz Sunčev sistem prenosi, menja i širi svoje magnetno polje. Ta dinamična atmosfera okružuje Sunce, Zemlju i druge planete i proteže se daleko kroz Sunčev sistem.
Pre otprilike 4,5 milijardi godina, rani Sunčev sistem bio je poprište ekstremnih kosmičkih događaja koji su trajno oblikovali arhitekturu unutrašnjih planeta. Prema opšteprihvaćenoj teoriji, mlada Zemlja (proto-Zemlja) pretrpela je katastrofalan sudar sa protoplanetom veličine Marsa, poznatom kao Teja (Theia). Dok su decenijama dominantni modeli sugerisali da je naš prirodni satelit polako akretirao iz prstena krhotina tokom dugog vremenskog perioda, nove kompjuterske simulacije ukazuju na radikalno drugačiju hronologiju. Rezultati sugerišu da je formiranje stabilnog, celovitog tela moglo nastupiti unutar ekstremno kratkog hronološkog okvira – u roku od svega pet sati nakon inicijalnog udara.