Lansirana davne 1977. godine, sonda Vojadžer 1 (Voyager 1) je najudaljeniji objekat koji je čovečanstvo ikada poslalo u svemir. Njena prvobitna misija bila je da iskoristi retko poravnanje planeta za "Veliku turu" pored Jupitera i Saturna, ali njeno putovanje je nadmašilo sva očekivanja. Danas se nalazi na zapanjujućoj udaljenosti od gotovo 25 milijardi kilometara od Zemlje i nastavlja da se udaljava.
Desetog januara, Jupiter će dostići svoj vrhunac sjaja za celu godinu. Tog datuma, planeta će se naći u položaju koji astronomi nazivaju "opozicija". Jednostavno rečeno, to znači da će se Zemlja naći tačno između Jupitera i Sunca.
Koristeći NASA-in Svemirski teleskop Hubble, jedan istraživački tim je otkrio novu vrstu astronomskih objekata - plinom bogati oblak od tamne tvari, lišen zvijezda, kojega se drži rekliktom ili ostatkom nekadašnjeg procesa oblikovanja galaktika. Objekt je dobio nadimak Oblak-9 (engl. Cloud-9) i on predstavlja prvu takvu formu pronađenu u svemiru, koja unaprjeđuje naše razumijevanje nastanka galaktika, ranog svemira i prirode same tamne tvari. ("Cloud nine" (doslovce "oblak devet") je izraz vrlo sličan našem "sedmom nebu". Ako je netko "on cloud nine", to znači da je stanju euforije, "na sedmom nebu"! Prim. prev.)
Najtraženija čestica u fizici nije čestica tamne materije – to je graviton, kvant gravitacije. Njegovo merenje bilo bi nedvosmislen dokaz da je Ajnštajnova teorija na kraju nepotpuna i da mora biti zamenjena kompletnijom teorijom koja prostor-vremenu daje kvantna svojstva. Decenijama se smatralo da je direktno merenje ove čestice nemoguće, što je predstavljalo jednu od najvećih prepreka u modernoj fizici.
Šta je zapravo galaksija; kako astronomi mere prečnike, masu i obim galaksija u mraku; gde se Mlečni put nalazi na spektru od „normalnog“ do „zaista gigantskog“; koliko je zaista velika najveća galaksija; kako galaksije rastu; koja je uoga supermasivnih crnih rupa i tamne materije u stvaranju galaktičkih giganata; zašto se naš mozak muči da shvati ove razmere – i šta to otkriva o nama
Skoro svaki aspekt našeg modernog sveta pokreću digitalni računari. Od pametnih telefona u našim džepovima do globalnih finansijskih tržišta, sve se zasniva na neumoljivom maršu nula i jedinica. Decenijama je ovaj napredak bio vođen jednostavnim, ali moćnim principom poznatim kao Murov zakon – obećanjem da će se računarska snaga udvostručavati svakih 18 meseci. Ali ta era, zlatno doba silicijuma, polako se bliži kraju. Fizički zakoni postavljaju granice koje više ne možemo ignorisati.
“To je naučna zagonetka o tome kako se iz jednostavnih, fundamentalnih zakona fizike rađaju beskrajna složenost i predivni obrasci koje vidimo svuda oko nas. Keplerova pahulja bila je poklon koji u sebi sadrži tajne univerzuma.”