Posmatranje noćnog neba golim okom ili kroz običan dvogled često je onaj magični trenutak koji u nama budi želju da istražimo dublje prostranstvo. Međutim, prelazak na teleskop može delovati zastrašujuće. Između zbunjujućih tehničkih specifikacija i "straha od kupovine" pogrešnog uređaja, mnogi odustaju pre nego što i počnu.
U srcu madridskog parka Retiro, unutar zidina Kraljevskog opservatorijuma, Rafael Bašiljer čuva artefakte jedne drugačije ere. Dok stoji pored preciznih hronometara i veličanstvene replike Heršelovog teleskopa — instrumenta koji je u 19. veku smatran vrhuncem ljudske genijalnosti pre nego što su ga Napoleonove trupe uništile — Bašiljer ne gleda samo unazad. Za njega su ovi relikti prošlosti tek polazište za intelektualnu odiseju koja seže do najudaljenijih granica kosmosa. Kao astronom koji fizičku kondiciju zamenjuje snagom uma, on rezonuje da su magične noći posmatranja zapravo čin putovanja: trenutak kada ljudski razum napušta Zemlju kako bi dešifrovao zakone univerzuma.
Vidite, kad god analiziram neki problem u fizici, ne tražim strelicu na mapi, već onu drugu – strelicu vremena. Priroda ima jedno surovo pravilo koje nam se nimalo ne dopada: jaje možete polupati i napraviti kajganu, ali tu kajganu nikada ne možete vratiti nazad u ljusku.