M patuljci, poznati i kao crveni patuljci, su najčešći tip zvezda u našoj galaksiji. Čine oko 75% svih zvezda u Mlečnom putu, žive izuzetno dugo - hiljade milijardi godina - i imaju stabilne zone nastanjivosti oko sebe. Na prvi pogled, deluju kao idealni kandidati za hosting vanzemaljskog života. Međutim, postoji jedan fundamentalan fizički princip koji možda čini ove zvezde nepogodnim za razvoj složenih, inteligentnih civilizacija: entropija.
Najbolji biomarker ikada sa Marsa – Da li su leopardove tačke potvrda antičkih mikroba?
10 Septembra 2025 godine, grupa naučnika objavila je rad u čuvenom časopisu Nature, u kom tvrde da je rover Perseverance pronašao potencijalne biomarkere na Marsu, odnosno dokaze da je život postojao na crvenoj planeti u dalekoj prošlosti, međutim da li je to zaista tako? U ovom videu detaljno ću proći kroz podatke I argumente iznesene u ovom naučnom radu, I videćemo kako se ovi podaci uklapaju u širu sliku Marsa prikupljenu višedecenijskim robotskim istraživanjima.
Ako postoji ijedan apsolutni zakon u univerzumu, onda je to da ništa ne može putovati brže od svetlosti. Za ljubitelje naučne fantastike, to je pomalo deprimirajuća činjenica. Svemir je ogroman, i dok je brzina svetlosti za nas ljude nezamislivo velika, na međuzvezdanim razdaljinama ona je zapravo mučno spora. Čak i pri fotonskoj brzini od oko 300.000 kilometara u sekundi, potrebno je više od četiri godine da svetlost stigne samo do nama najbliže zvezde.
Gotovo svakodnevno slušamo o nezaustavljivom pohodu veštačke inteligencije (AI). Mediji i tehnološki vizionari najavljuju eru u kojoj će AI transformisati poslovanje, optimizovati procese i, na kraju, preuzeti veliki broj ljudskih poslova. Kompanije širom sveta ulažu milijarde, nadajući se da će im ova tehnologija doneti drastično smanjenje troškova i neviđenu efikasnost.
Svemirski teleskop Džejms Veb je usmerio dva svoja oka, MIRI i NIRCam u Hablovo ultraduboko polje i razotkrio hiljade udaljenih galaksija, od kojih neke datiraju iz najranijeg svemira.
Mnogi od nas su naučili da je entropija jednostavno mera nereda ili haosa. Soba postaje neuredna, šolja čaja se hladi, zgrade se vremenom urušavaju – sve su to primeri entropije na delu. To je jednostavna i intuitivna ideja. Međutim, ova definicija jedva da zagrebe površinu jednog od najfundamentalnijih zakona prirode, koncepta koji upravlja samim postojanjem života, nezaustavljivim protokom vremena i konačnom sudbinom celog kosmosa.
Astronomi su identifikovali ogroman “napad rasta” kod takozvane lutajuće planete. Za razliku od planeta u našem Sunčevom sistemu, ovi objekti ne kruže oko zvezda već slobodno plutaju svemirom. Nova posmatranja, izvršena pomoću Veoma velikog teleskopa Evropske južne opservatorije (ESO VLT), otkrivaju da ova slobodnolebdeća planeta usisava gas i prašinu iz svoje okoline brzinom od šest milijardi tona u sekundi. To je najjača stopa rasta ikada zabeležena za lutajuću planetu – ili za bilo koju planetu – i pruža dragocene uvide u to kako se one formiraju i razvijaju.