Najnovija istraživanja, objavljena u prestižnom časopisu Astronomy & Astrophysics, pokazuju da je naš galaktički dom znatno prostraniji nego što smo verovali.
Astronomska zajednica obeležila je istorijski trenutak na opservatoriji Paranal u Čileu: instrument MOONS (Multi-Object Optical and Near-infrared Spectrograph) zvanično je postigao „Prvo svetlo“ (First Light). Ovaj termin označava trenutak kada instrument prvi put uspešno usmeri svoj pogled ka zvezdama, a za MOONS on predstavlja krunu više od deset godina međunarodne saradnje između britanskog centra UK ATC (UK Astronomy Technology Centre), Univerziteta u Kembridžu i Evropske južne opservatorije (ESO). Postavljen na jedan od 8-metarskih teleskopa Veoma velikog teleskopa (VLT), MOONS je dizajniran da postane moćna mašina za mapiranje miliona zvezda i galaksija, pružajući nam neviđen uvid u evoluciju svemira.
Astronomska zajednica svedoči retkom fenomenu koji se odvija na udaljenosti od preko tri milijarde kilometara: transformaciji kentaura u aktivnu kometu. Objekat 450P/LONEOS identifikovan je kao „karika koja nedostaje“ u evolutivnom lancu malih, ledenih tela Sunčevog sistema. Dokumentovanje ovog procesa u realnom vremenu omogućava naučnicima da premoste jaz između rezervoara inertnih tela na periferiji i dinamičnih objekata u unutrašnjosti sistema. Ovaj događaj pruža direktan uvid u hronologiju akrecije i termalne procese koji modifikuju primitivni materijal preostao iz perioda formiranja planeta pre 4,5 milijardi godina.
Svemirski teleskop Hubble zabeležio je fascinantan fenomen u atmosferi Saturna: precizan desetougaoni atmosferski talas (dekagon) koji okružuje južni pol planete. Iako su gasni giganti poznati po svojoj dinamičnoj prirodi, pojava ovako kompleksne i pravilne geometrijske konfiguracije predstavlja pravi izazov za modernu planetarnu nauku. Amy Simon iz NASA-inog Goddard centra za svemirske letove ističe nepredvidivost ovog otkrića: „Najintrigantniji deo za mene je to što se čini da se ovo formiralo tek nedavno. Pitanje je zašto se odjednom pojavilo sada, kada ga ranije nismo videli?“ Centralna misterija ostaje: koji su to mehanizmi u fluidnoj dinamici Saturna pokrenuli nastanak dekagona i zbog čega je ova struktura postala vidljiva tek u poslednje tri godine?
Pre više od jednog veka Ajnštajn je u teoriji opšte relativnosti predvideo da gravitacija zakrivljuje putanju svetlosti.Masivni objekti zakrivljuju prostor-vreme, pa svetlost, prolazeći u njihovoj blizini, menja pravac. Ono što je nekada bilo samo teorijsko predviđanje danas je postalo moćno oruđe za istraživanje kosmosa i otkrivanje svetova izvan Sunčevog sistema.
Udaljenosti između planeta variraju u zavisnosti od toga gde se svaka planeta nalazi u svojoj orbiti oko Sunca. Ponekad će udaljenosti biti veća, a ponekad manja.
Vekovima je usamljeni kameni krug na ravnici Solsberi u južnoj Engleskoj budio maštu istraživača, arheologa i pesnika. Tradicionalne teorije o Stonehenge-u decenijama su se kretale u okvirima duhovnog i ritualnog: od mesta za sećanje na mrtve i žrtvenog oltara, do kompleksnog religijskog centra. Međutim, avgust 1966. godine doneo je radikalni zaokret koji će zauvek promeniti način na koji posmatramo praistoriju. Gostujući u emisiji Chronicle na BBC-ju, Gerald Hawkins, profesor astronomije britanskog porekla koji je radio na Univerzitetu u Bostonu, izneo je teoriju koja je iznenadila tadašnju javnost. On je tvrdio da je rešio milenijumsku zagonetku: Stonehenge nije bio samo hram, već sofisticirani praistorijski uređaj za predviđanje pomračenja.
Izložbeni prostor Kulturne zone u Novom Kneževcu je u subotu 29.08.2026., bio premali da primi sve zainteresovane za izložbu astrofotografija „Nebo na veresiju“ Živojina Borzaša pa je ona otvarena ispred Zone. Došli su brojni gosti gosti iz raznih krajeva Srbije, ali i Bosne i Hercegovine.