Jupiter nije bio samo masivna planeta u nasem Sunčevom sistemu — prema novoj studiji, on je mogao imati presudnu ulogu u tome da Zemlja uopšte nastane i opstane. Bez njega, prašina i gas u ranoj fazi formiranja sistema verovatno bi se usmerile ka Suncu, sprečavajući formiranje ili stabilnost unutrašnjih stena.
James Webb svemirski teleskop (JWST) bi mogao otkriti karakteristike atmosfere poput Zemljine — uključujući kiseonik, ugljen-dioksid, vodenu paru i metan — ako bi se planeta poput Zemlje nalazila do oko 40–50 svetlosnih godina udaljena od nas. Ova fascinantna procena dolazi iz NASA-inih simulacija koje pokazuju šta bi naš najmoćniji teleskop mogao "videti" kada bi Zemlja bila udaljeni egzoplanet.
Verovatno se sećate kultne scene iz filma 2001: Odiseja u svemiru Stenlija Kjubrika, u kojoj superkompjuter HAL 9000 odbija da bude isključen i, u pokušaju da preživi, okreće se protiv astronauta. Decenijama je ova ideja bila samo domen naučne fantastike. Međutim, nova istraživanja sugerišu da bi se ovaj, nekada izmišljeni scenario, mogao polako pretvarati u stvarnost. Nedavni izveštaj kompanije Palisade Research otkriva da neki od najnaprednijih AI modela pokazuju neočekivani otpor prema gašenju, otvarajući Pandorinu kutiju pitanja o budućnosti veštačke inteligencije i našoj sposobnosti da je kontrolišemo.
Tokom vikenda, četvorometarski višestruki spektroskopski teleskop 4MOST uspešno je završio svoja prva testna posmatranja. Instaliran na teleskopu VISTA (Visible and Infrared Survey Telescope for Astronomy), koji pripada Evropskoj južnoj opservatoriji (ESO) u Čileu, 4MOST je najveći instrument ...
Evropska svemirska agencija (ESA) nedavno je sprovela najekstremniju simulaciju svemirske oluje do sada, sa zastrašujućim zaključkom: nijedna svemirska letelica ne bi preživela takav kataklizmični događaj. Cilj simulacije bio je testiranje otpornosti satelita i operativnih timova na solarnu superoluju koja bi parirala čuvenom Karingtonovom događaju iz 1859. godine, najsnažnijoj geomagnetnoj oluji ikada zabeleženoj.
Jednog dana, poslednja zvezda će umreti. Galaksije će se rastvoriti, crne rupe će ispariti, a kosmos će postati večno šireća prazna praznina u kojoj se ništa ne dešava. Zauvek. Mesto bez života, svrhe ili smisla. Ipak, možda postoji rupa u zakonima fizike koja bi budućoj civilizaciji omogućila da preživi smrt svega. Možda postoji način da svest nadživi sam univerzum i nastavi da postoji u vremenskim skalama koje prkose mašti
Jedan istraživački tim kojega su vodili znanstvenici Sjeverozapadnog sveučilišta (u Evanstonu, (am. sav. drž. Illinois), načinio je dosad najbolju sliku jedne na smrt osuđene zvijezde prije no što je ona eksplodirala.
NASA-in Institut za nauku o egzoplanetama (NExScI), koji deluje pri Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech) u Pasadeni, zvanično je potvrdio da broj egzoplaneta, planeta izvan Sunčevog sistema, sada iznosi više od 6.000. Ovi podaci se ne temelje na pojedinačnom otkriću, već se broj ažurira kontinuirano, kako naučnici širom sveta potvrđuju nove planete.
U tri sata ujutru, iznad pustinje u Tunisu, oblaci su se razišli i otkrili vedro nebo. Tada su astrofotografi Makrem Larnaout i Hafedh Driss uspeli da zabeleže redak prizor — zelenu kometu Lemmon (C/2023 A3), koja je prolazila kroz sazvežđe Device i bila vidljiva sa južne hemisfere.