U popularnim ostvarenjima poput filma The Martian ili serije For All Mankind, Mars je prikazan kao surovo, ali savladivo igralište za ljudsku genijalnost. Uz malo inženjerske snalažljivosti i čvrste volje, heroji krote Crvenu planetu baš kao što su istraživači nekada osvajali neistražene delove Zemlje. Holivud nam prodaje viziju Marsa kao "nove granice", sledećeg logičnog koraka za našu vrstu..
Neutronske zvezde su izuzetno gusti ostaci masivnih zvezda nastali nakon eksplozija supernova. Građene su pretežno od neutrona- subatomskih, električno neutralnih čestica. Kada se dve neutronske zvezde sudare one proizvode snažne gravitacione talase.
Zamislite svet u kojem jedan elektron može biti na dva mesta istovremeno, prolazeći kroz zidove kao duh. To je bizarna, ali eksperimentalno potvrđena realnost subatomskog nivoa. Međutim, čim skrenete pogled ka svojoj šoljici kafe, ta kvantna magija nestaje. Šoljica je uvek tamo gde ste je ostavili, čvrsta, nepomična i predvidljiva.
Najteži izazov za astronome amatere biće grupa planeta smeštena nisko na zapadnom horizontu odmah nakon zalaska Sunca. Ovde se nalaze Merkur, Venera i Saturn.
Koristeći NASA-in Svemirski teleskop James Webb, astronomi su uočili dvije rijetke vrste prašine u patuljastoj galaktici Sekstant A, jednoj od kemijski najprimitivnijih galaktika u susjedstvu Mliječnog Puta. To što su pronađene prašine bogate metalnim željezom...
Zamislite da posmatrate istu trku koristeći dva vrhunska hronometra, ali jedan uporno pokazuje da je pobednik postigao rekord, dok drugi tvrdi da je bio sporiji nego prošle godine. U svakodnevnom životu, to bismo pripisali kvaru. Međutim, u razmerama čitavog univerzuma, ovakvo neslaganje definiše „Hablovu tenziju“ (Hubble tension) – centralni potres u modernoj kosmologiji koji preti da uruši fundamentalnu arhitekturu našeg razumevanja stvarnosti. Dok naučnici pokušavaju da dokuče zašto se svemir širi brže nego što predviđaju naši najprecizniji modeli, rešenje se možda krije u nevidljivim, drevnim silama. Ova priča nas vodi u najranije trenutke postojanja, gde su primordijalna magnetna polja, tihi arhitekti kosmosa, možda ostavila trag koji danas pokušavamo da dešifrujemo.
Mali Alvi je deprimiran. Čemu domaći zadaci kad se svemir širi i pući će? Iz filma „Annie Hall.“
Atomi se ne šire, ni planete, zvezde, galaksije, čak ni kompaktnije grupe i jata galaksija. Ogromna superjata se rastežu i ne opstaju. Svemir se „širi“ u smislu da se rasteže među-galaktički prostor između kompaktnih grupa i jata galaksija. Kriterijum je srednja gustina strukture naspram brzine širenja svemira.
Da li se svemir završava negde „iza ćoška” ili se proteže u nedogled? Ovo pitanje opseda ljudsku maštu vekovima, ali naučni odgovor je daleko kompleksniji od jednostavnog "da" ili "ne". Naš mozak, evoluirao da razume konačne predmete poput kamena ili drveta, bori se da pojmi koncept nečega što nema kraj, granicu ili ivicu.