Ovog vikenda u Pulskoj Areni održala se izvjesna manifestacija borilačkih vještina. Organizatori su se potrudili da pod svjetla reflektora dovedu svoje izvođače i pripadajuću im publiku. Amfiteatri su u Rimsko doba dijelom služili i za ondašnja slična događanja. Iako volimo reći kako smo danas civilizirano, demokratsko, društveno-sociološki i znanstveno-tehnološki napredno društvo, niša iskonskih poriva, borbe za goli život (danas bespotrebne), još su uvijek tu negdje među pojedincima oko nas. Ostavimo potpuno na stranu sukus aktualne priče – sjetimo se mudre misli koja kazuje kako je ljepota u očima promatrača.
Najnovija istraživanja, objavljena u prestižnom časopisu Astronomy & Astrophysics, pokazuju da je naš galaktički dom znatno prostraniji nego što smo verovali.
Astronomska zajednica obeležila je istorijski trenutak na opservatoriji Paranal u Čileu: instrument MOONS (Multi-Object Optical and Near-infrared Spectrograph) zvanično je postigao „Prvo svetlo“ (First Light). Ovaj termin označava trenutak kada instrument prvi put uspešno usmeri svoj pogled ka zvezdama, a za MOONS on predstavlja krunu više od deset godina međunarodne saradnje između britanskog centra UK ATC (UK Astronomy Technology Centre), Univerziteta u Kembridžu i Evropske južne opservatorije (ESO). Postavljen na jedan od 8-metarskih teleskopa Veoma velikog teleskopa (VLT), MOONS je dizajniran da postane moćna mašina za mapiranje miliona zvezda i galaksija, pružajući nam neviđen uvid u evoluciju svemira.
Astronomska zajednica svedoči retkom fenomenu koji se odvija na udaljenosti od preko tri milijarde kilometara: transformaciji kentaura u aktivnu kometu. Objekat 450P/LONEOS identifikovan je kao „karika koja nedostaje“ u evolutivnom lancu malih, ledenih tela Sunčevog sistema. Dokumentovanje ovog procesa u realnom vremenu omogućava naučnicima da premoste jaz između rezervoara inertnih tela na periferiji i dinamičnih objekata u unutrašnjosti sistema. Ovaj događaj pruža direktan uvid u hronologiju akrecije i termalne procese koji modifikuju primitivni materijal preostao iz perioda formiranja planeta pre 4,5 milijardi godina.
Svemirski teleskop Hubble zabeležio je fascinantan fenomen u atmosferi Saturna: precizan desetougaoni atmosferski talas (dekagon) koji okružuje južni pol planete. Iako su gasni giganti poznati po svojoj dinamičnoj prirodi, pojava ovako kompleksne i pravilne geometrijske konfiguracije predstavlja pravi izazov za modernu planetarnu nauku. Amy Simon iz NASA-inog Goddard centra za svemirske letove ističe nepredvidivost ovog otkrića: „Najintrigantniji deo za mene je to što se čini da se ovo formiralo tek nedavno. Pitanje je zašto se odjednom pojavilo sada, kada ga ranije nismo videli?“ Centralna misterija ostaje: koji su to mehanizmi u fluidnoj dinamici Saturna pokrenuli nastanak dekagona i zbog čega je ova struktura postala vidljiva tek u poslednje tri godine?
Pre više od jednog veka Ajnštajn je u teoriji opšte relativnosti predvideo da gravitacija zakrivljuje putanju svetlosti.Masivni objekti zakrivljuju prostor-vreme, pa svetlost, prolazeći u njihovoj blizini, menja pravac. Ono što je nekada bilo samo teorijsko predviđanje danas je postalo moćno oruđe za istraživanje kosmosa i otkrivanje svetova izvan Sunčevog sistema.
Udaljenosti između planeta variraju u zavisnosti od toga gde se svaka planeta nalazi u svojoj orbiti oko Sunca. Ponekad će udaljenosti biti veća, a ponekad manja.