Popularna slika je da su jednostavnost i simetrija sigurni znaci da je teorija tačna. Fizičari nisu samo naučnici, već i umetnici koji otkrivaju fundamentalnu lepotu prirode.
U jednom jedinom treptaju oka, koji za nas traje tek delić sekunde, u mikrosvetu kvantne mehanike odigraju se čitave istorije procesa koji prkose ljudskoj intuiciji. Dok svakodnevno iskustvo procese poput kvantne povezanosti (entanglement) kategoriše kao „trenutne“, nauka je konačno uspela da dešifruje hronološki kod onoga što smo smatrali neuhvatljivim. Jedna od najvećih misterija moderne fizike sada je pod lupom u nezamislivo kratkim vremenskim intervalima, otkrivajući nam da čak i „trenutno“ ima svoj početak, trajanje i strukturu.
Zvijezde u nastanku, tzv. protozvijezde, obasjavaju oblačne krajolike u Orionovom molekularnom oblaku (engl. krat. OMC)! Ove tri nove slike su snimljene (u jednoj valnoj duljini) NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble...
Posle predivnih fotografija sa teleskopa HABL, objavljenih u članku od 12 januara 2026, bilo bi interesantno objasniti kako se te fotografije snimaju i obrađuju i šta su one u stvari. Naime, kada bi se moglo pogledati kroz (nepostojeći) okular Habla, slika koju bi smo videli najčešće ne bi imala puno sličnosti sa onima koje se distribuiraju kao „HUBLE IMAGE“. Razlog je u načinu snimanja i načinu obrade koji je veoma složen iz više razloga.
Nova posmatranja spiralne galaksije Circinus, udaljene oko 13 miliona svetlosnih godina, pomoću svemirskog teleskopa Džejms Veb pružila su najdetaljniji do sada pogled u neposredno okruženje njene centralne supermasivne crne rupe. Korišćenjem napredne infracrvene interferometrije, astronomi su po prvi put iz svemira uspeli da razdvoje izvore toplotne emisije i pokažu da najveći deo vruće prašine direktno učestvuje u „hranjenju“ crne rupe.
Ova nova slika NASA-inog Svemirskog teleskopa Hubble prikazuje jedan mlaz plina koji kroz tamno prostranstvo brizga iz zvijezde u nastanku. Sjajne ružičaste i zelene mrlje koje se ovom slikom protežu dijagonalno, nose oznaku HH 80/81: to je par objekata tipa Herbig-Haro (HH), koje je Hubble već promatrao 1995. g. Mrlja gore lijevo je dio HH 81, dok je taj donji duguljasti oblak dio HH 80.
Većina nas je čula za ideju da se univerzum širi ubrzano, pokretan misterioznom silom poznatom kao „tamna energija“. Ova teorija je postala standardni model kosmologije. Ali, novo otkriće o supernovama — kosmičkim „metarskim štapovima“ — dovodi u pitanje čitav ovaj model i otvara mogućnost da priču o univerzumu moramo pisati iznova.
Istoričar Juval Noa Harari postavlja uznemirujući paradoks našeg doba: kako je moguće da je vrsta koja je sletela na Mesec, dešifrovala DNK i podelila atom istovremeno na ivici samouništenja? Sa svim našim znanjem, suočavamo se sa pretnjama poput ekološkog kolapsa i razvijamo tehnologije kao što je veštačka inteligencija (AI), koje bi mogle da nam se otmu kontroli i porobe nas. Problem, tvrdi Harari, nije u našoj prirodi, već u informacijama kojima hranimo svoj um.
Snimak svemirskog teleskopa Džejms Veb (STDžV) prikazuje region svemira ispunjen sitnim galaksijama. Četiri izuzetno male galaksije, koje na slici izgledaju poput svetlih tačaka, obeležene su kvadratima, dok crne oblasti označavaju delove neba koji nisu bili posmatrani.