kliknite na ilustracije

Johannes Fabricius

Sunce u maksimumu aktivnosti s mnoštvom pjega na disku

Naslovnica Johannes Fabriciusova rada o Sunčevim pjegama objavljen 1611.

Johannes Fabricius započeo je 09. marta 1611. promatrati Sunce iz gradića Osteel na sjeverozapadu Njemačke. Bilo je to doba prvih teleskopa koje su europski astronomski pioniri započeli upotrebljavati u istraživanju nebeskih objekata.

Johanes je teleskop posudio od svog oca Davida Fabriciusa koji je surađivao s vodećim ondašnjim astronomima Tychom Braheom i Johannesom Keplerom.

Usmjerivši teleskop k Suncu Johannes se nemalo iznenadio kada je na Sunčevom disku uočio tamne mrlje. Isprva je mislio da se radi o optičkoj ili nekoj drugoj grešci. Valja napomenuti kako je u ono vrijeme Sunce bilo odraz „čistoće i svjetla“ te nikakove „mrlje“ na njemu nisu dolazile u obzir. Sistematični mladi astronom odmah je počeo skicirati Sunce, odnosno Sunčeve pjege i bilježiti ih iz dana u dan. Na taj je način prvi započeo sustavno bilježenje Sunčeve aktivnosti iako će se vrijeme i ljudi za razumijevanje takvih pojavnosti na Suncu dogoditi tek puno kasnije. Sunce je oprezno opažao za vrijeme zalaska ili neposredno nakon izlaska kako bi sačuvao vid. Koristio je i metodu projekcije u tamnoj sobi. Sunčevi filtri u to doba nisu bili niti na pomolu.

Istina, Sunčeve pjege zabilježili su još i Kinezi bez uporabe tehničkih pomagala. Thomas Harriot je vjerojatno prvi opazio pjege pomoću teleskopa još u januaru 1610. Galileo Galilei je iste godine započeo i s opažanjima Sunca i počesto se njemu pripisuje njihovo otkriće. Treba spomenuti i Christopha Scheinera koji je uz Galilea među prvima svjedočio mrljama na Suncu, no Fabricius je prvi započeo s sistematskim opažanjima koja će kasnije dovesti do otkrića 11-godišnjeg Sunčeva ciklusa i publicirao svoja zapažanja i razmišljanja.

On je shvatio kako su „tamne mrlje“ nešto što se nalazi na Suncu. Da se pojavljuju, povećavaju, smanjuju i nestaju te da se kreću uvijek u istom smjeru. Shvatio je kako se Sunce mora okretati oko osi a da je vrijeme rotacije Sunca nešto manje od mjesec dana. Nakon tih saznanja Johanes Fabricius tijekom lipnja 1611. posjećuje University of Wittenberg, jednu od najjačih znanstvenih institucija svog vremena, te tamo objavljuje znanstveni rad „De Maculis in Sole observatis et Apparente earum cum Sole Conversione Narratio“.

Blistava karijera koja se smješila ambicioznom Johannesu Fabriciusu završila je 1616. kada je umro u dobi od 29 godina.

Istraživanja Sunca danas su prioritet brojnih astronoma i astrofizičara. Veliki broj zemaljskih i svemirskih teleskopa specijaliziran je isključivo za opažanja Sunca, pojavnosti na njemu i istraživanje njihova utjecaja na Zemlju.