Japanski naučnici su pronašli ogromnu pećinu na Mesecu koja bi mogla da posluži za smeštaj mesečeve baze.

Zahvaljujući podacima sa japanskog kosmičkog aparata SELENE koji kruži oko Meseca, stručnjaci su otkrili pećinu dužine oko 50km i širine od gotovo hiljadu metara. Pretpostavlja se da je pećina nastala usled protoka lave za vreme vulkanskih erupcija pre oko tri i po milijarde godina.

 p1

“Mi smo pretpostavljali da na Mesecu postoje pećine u obliku dugačkih cevi koje su nastale usled protoka lave, ali do sada nismo mogli da dokažemo njihovo postojanje”, kaže Junići Harujama (Junichi Haruyama), stručnjak Japanske kosmičke agencije (JAXA). Po njegovim rečima, pećina može poslužiti za gradnju mesečeve baze, čime će astronauti biti zaštićeni od opasne radijacije i velikih temperaturnih promena koje vladaju na površini Meseca.        

Zanimljivo je da se saopštenje o ovom senzacionalnom otkriću poklopilo sa najavom JAXA-e o spuštanju japanskih astronauta na Mesec posle 2030.

p2  Rupe na Mesecu snimljene sa aparata LRO – dole levo je otvor koji vodi u pećinu u oblasti Marius Hils 

Podzemni tunel se nalazi ispod vulkanske oblasti Marijus Hils (Marius Hills) koja se nalazi u Okeanu bure (Oceanus Procellarum). Ime ove oblasti je povezano za kraterom Marius prečnika 41km i dubine 1,7km. Sa visinom reljefa od 200 do 500 metara, Marius Hils predstavlja koncentraciju najviših vulkanskih formacija na Mesecu.

Pored ove, po svemu sudeći na Mesecu postoje još nekoliko pećina vulkanskog porekla. Jedna pećina dužine 1,7km i širine 120m se nalazi na suprotnoj strani Meseca, u oblasti Mare Ingeni (“More mudrosti”), jednom od svega nekoliko “mora” na nevidljivoj strani našeg nebeskog suseda. Nju su otkrili indijski naučnici obradom podataka sa aparata “^andrajan-1”. Pored toga, zahvaljujući snimcima sa američkog aparata LRO, otkriveno je preko 200 rupa na površini Meseca, prečnika od 5 do 900 metara.  

p3Pogled na Zemlju iz jedne od mesečevih pećina 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Miroslav said More
    U svakom slučaju biće gore pre kineza... 11 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Ako bude 2028. god. to će biti fantastično. 16 sati ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    Što da ne. Ako postoje i to takvi kakvi... 2 dana ranije
  • Željko Perić said More
    Zdravo :D
    imam jedno pitanje na ovu... 3 dana ranije
  • Baki said More
    Dobar izbor. Ideja filma nije nova, ali... 5 dana ranije

Foto...