Pre mesec dana kometa je prošišala pored Marsa, a šest od sedam trenutnih Marsovih letilica požurile su da ovekoveče ovaj događaj. Nijedna od sesija nije zabeležila ništa spektakularno, jer nije postojala nikakva vatrena lopta na nebu Marsa. Ono što je značajno to je da je iz velike blizine (u početku je izgledalo kao da će da se sudari s Marsom) slikana jedna od kometa Ortovog oblaka.

Pre samo dvadeset mesevi, astronom R.H. McNaught sa australske Opservatorije Siding Spring uhvaćen je sićušni objekat udaljen preko milijardu kilometara, koji nikada do tada nije posetio unutrašnji solarni sistem –trebalo mu je verovatno milion godina da stigne iz dubina Ortovog oblaka. U to vreme već smo imali 5 letilica na Marsu a dva su bila u pripremi za lansiranje, pa je svim tim autonomnim robotima naloženo da slikaju kometu koja je jurila ka Suncu brzinom od 56 km u sekundi (~200.000 km/h).

om-1

Razmera udaljenosti komete u trenutku najbližeg proleta pored Marsa.

Kometa je proletela pored Marsa 19. oktobra 2014. na udaljenosti manjoj od 140.000 km od središta Marsa. [Za poređenje, spoljnji Marsov mesec, Dejmos, ima orbitu udaljenu 24.000 km.] Dimenzije komete su 400×700 metara, a jezgro rotira jednom svakih 8 sati.

Ipak, najbolje fotografije proletanja komete pored Marsa nisu snimile letilice koje su na (ili oko) Marsa, već astronomi, najščešće amateri, sa Zemlje. Pogledajmo jedinstvene slike koje su načinila trojica astronoma sa opservatorije sa koje je kometa otkrivena prošle godine.

om-2

Kometa Siding Springs (centar) i Mars (sjajni objekat gore desno) viđeni 18. oktobra 2014, 32 sata pre najbližeg proletanja komete pored planete. Snimak Jamesa Wilinghana.

om-3

Manje od 8 sati do najbližeg prolaska. Slika Damiana Peacha.

om-4

Kometa (odnah iznad centra) i Mars snimljeni 20. oktobra, satima posle najbližeg prolaska. Sjajna zvezda gore desno je 51 Ophiuchi.

Za više amaterskih slika, vidi ovde, ovde ili Realtime Comet Gallery at spaceweather.com.

Svih pet Marsovih orbitera uspešno je izvelo planirana osmatranja, ali nisu svi imali rezultate. Tri od pet (“Mars Express”, “Mars Reconnaissance Orbiter” i “MAVEN”) uspeli su da detektuju kometu. Nažalost, kometa nije bila dovoljno svetla u infracrvenom spektru da bi je detektovao i instrumenat THEMIS Nasine letilice “2001 Mars Odyssey”. Nemam podatke šta je po tom pitanju uradio indijski (ISRO-ov) satelit “Mangalyaan” ali ako su uspeli nešto da snime sigurno će uskoro da se pohvale rezultatom.

Zauzvrat, jedna od prvih letilica koja je otkrila kometu bila je Nasina “MAVEN”, koja je nedavno stigla u orbitu oko Marsa. Ona je slikala ovu sliku vodoničkog okruženja komete dva dana pre prolaska pored Marsa pomoću svog instrumenta IUVS (Imaging Ultraviolet Spectrograph).

om-5

MAVEN-ova ultraljubičasta slika komete C/2013 A1 17. oktobra 2014. kada kometa bila udaljena 8,5 miliona km. Kometa je okružena velikim oblakom atomskog vodonika jer voda isparava sa zaleženog jezgra, a solarna ultraljubičasta svetlost ga cepa na vodonik i kiseonik. Vodonikovi atomi odbijaju solarno ultraljubičasto svetlo, i to je ta svetlost na snimku.

om-6

MAVEN-ov spektrograf IUVS koji je slikao kometu. Spektroskopska rezolucija – 0,5-1,0 nm.


 

Na gornjoj slici se vidi oblak vodonika koji se širi oko pola stepena oko komete, što iznosi oko 150.000 km. MAVEN-ov tim je tada upozoravao da se to dâ uporediti sa najmanjom udaljenošću komete od Marsa, što znači da su atomi vodonika udarili u Marsovu atmosferu brzinom od 56 km/s[1].

Najviše se očekivalo od fotosa komete koje će načiniti HiRSE(High Resolution Imaging Science Experiment) kamera “Mars Reconnaissance Orbitera” (MRO), za koju se verovalo da je jedina koja može da izdvoji kometin nukleus. HiRSE je bila u stanju da uoči kometu čak 12 dana pre nego što je stigla do Marsa, što je bilo dobro, jer bi bez tih ranih slika svima bilo mnogo teže da okrenu kamere u pravom smeru kada je prišla bliže.

Na sreću, HiRSE je slala blagovremene apdejtove o kometinom položaju i uspešne fotografije komete u vrlo velikoj rezoluciji. Ali slike nisu prikazivale kometu u previše piksela kao što se očekivalo, jer se ispostavilo da je kometa manja nego što se mislilo.

om-7

MRO kamera HiRSE snimila je ove slike komete tokom poslednje Marsove orbite pre tačke najbližeg proleta, oko 17:00 19. oktobra. Prikazane su dve verzije najboljeg snimka. Razmak između slika je 9 minuta. Kometa je ispala manja nego što je očekivano.

om-8

Kamera HiRSE leti na orbiti 200-400 km iznad Marsa, a na površini snima u rezoluciji 30-60 cm po pikselu. Radi na istim talasnim dužinama kao i ljudsko oko.

Iako su male dimenzije komete na slici malo razočarenje, to je ipak bio koristan naučni podatak. Naime, veličina nepoznatih objekata Sunčevog sistema određuje se na osnovu apsolutne magnitude (koja se izračunava prilično precizno) i predpostavljeno albeda, ili reflektivnosti, njegove površine. Sve komete koje smo do sada posmatrali iz blizine bile su neočekivano tamne, sa albedima od oko 5%, plus minus par procenata. To što se ispostavilo da je Siding Spring manja nego što je predviđano značilo je da su naše predstave o njenom albedu bile pogrešne. Njena površina je bila reflektivnija nego što smo predvideli. To je bilo super, jer se uklapalo u hipotezu da su komete obično tamne jer je Sunce spralo svetlije ledove s njih, a da su one započele svoj kometni život mnogo svetlije. Možda smo tek počeli da učimo ponešto o prirodi tela koje su za nas predaleko od Sunca da bi ih videli.

HiRSE-ove slike je malo teže objasniti. Važna informacija je da je fazni ugao[2] posmatranja oko 110 stepeni, tako da vidimo kometu u obliku srpa. Znači da se najveći deo kometinog jezgra koji nam je u vidnom polju nalazi u mraku. Sjajni oblak koji vidimo nije jezgro; jezgro je samo oko četvrtine sjajnog oblaka i oko ¾ tamnih piksela pored tog oblaka. Osvetljen srp komete je teško odvojiti na slici od kome.

Za poređenje, sledi slika komete Tempel 1 koju je prilikom preleta 2005. načinila sonda „Deep Impact“. I tu je fazni ugao iznosio oko 110 stepeni; tu se vidi kako je teško razdvojiti nukleus od kome, pogotovu na slici nedovoljne rezolucije. Poteđenje nije idealno jer Tempel 1 nije bila tako aktivna kao Siding Spring – to što se vidi nije koma već prašina izbačena posle udara koji je izazvao impaktor „Deep Impacta“. Koma Siding Springa ne potiče iz samo jedne tačke na kometinoj površini; ona dolazi iz različitih tačaka i meša se sa nukleusom na slikama HiRSE.

om-9

Pričalo se da je i crno-bela kamera CONTEXT (CTX) sa MRO takođe uspešno detektovala kometu tokom zajedničkog rada sa HiRSE. Oni nisu objavili fotografije verovatno zato što se na slikama kometa vidi samo kao tačka.

I MRO spektrometar CRISM (Compact Reconnaissance Imaging Spectrometer for Mars) takođe se pokazao kao dobar za posmatranje kome. CRISM je imidžing spektrometar; on nema takvu oštrinu kao HiRSE, ali svaki pojedinačni piksel je vidljiv u vidljivom u infracrvenom spektru, što je omogućilo naučnicima da utvrde postojanje različitih molekula. Različite boje govore naučnicima o različitim specifičnostima kometne građe, i to će biti predmet budućih analiza.

om-10

Prvi snimak CRISM-a načinjen je neposredno pre nego što je kometa proletela pored Marsa a drugi 37 sekundi kasnije.Kometa – putujući 56 km/s – prevalila je za to vreme trećinu puta preko Marsovog neba. Razmera slika je oko 4 km po pixelu. CHRISM može da posmatra 107 različitih talasnih dužina svetlosti u svakom pikselu. Ovde su prikazane samo 3 boje: crvena, zelena i plava.

om-11

CRISM je vidljivi i infracrveni spektroskop koji ima zadatak da otkriva i sa visine od 300 km mapira izvore metana na Marsu veličine preko 18 m. CRISM čita stotine “boja” u reflektovanom svetli Sunca radi otkrivanja karakterističnih “zapisa” koji potvrđuju postojanje određenih minerala na površini i tragove nekadašnje vode.

Poslednji orbiter koji je pratio kometu bio je “Mars Express”. Njegova 3D kamera vidoke rezolucije HRSC (High Resolution Stereo Camera) načinila je seriju slika koja je i objavljena. Ovde je prikazana animacija načinjena od 6 slika koje je napravila Super-Resolution Camera (SRC), mala, malo van fokusa frejming kamera, koja predstavlja deo HRSC instrumenta.

om-12

Animacija napravljena od fotografija slikanih u razmaku od 17 sekundi tokom 13.710. orbite letilice, samo jedne orbite „Mars Expressa“ posle najbližeg proleta. Rezolucija je oko 17 km po pikselu.

om-13

Kamera HRSC je teška 19,6 kg. Veličina piksela na tlu je 10×10 na visini od 250 km, dok je kod SRC 2,3×2,3 na 250 km. Prva kamera troši 45,7 w struje, a druga 3,0 W.

om-14 om-15

Levo: SRC optika (Maksutov/Cassegrain, fokusne daljine 975 mm). Desno: SRC elektronika i detektori.

  om-16
 

„Curiosity“ je napravio ovu panoramu 783. sola, u 6:11 po lokalnom vremenu. sunce je zašlo ali nebo je još uvek svetlo zbog čestica pračine. U blizini samog levog gornjeg ćoška slike vidi se Siding Spring, koja je sat vremena ranije proletela pored Marsa.

Gornja animacija je prilično nerazumljiva za analiziranje. Voleo bih da vidim kometno jezgro nepravilnog oblika kako se tumba kroz kosmos. Ali animacija definitivno ne prikazuje to. Svaki piksel na slici ima veličinu 17 km – i slike su načinjenje nakon najbližeg proleta, dakle kada je kometa bila već prilično daleko (svakih 2 sekunde dalja je preko 100 km). Iz podataka HiRSE znamo da jezgro komete ima manje od kilometra u prečniku, tako da bi predstavljalo samo stoti deo jednog piksela na SRC animaciji. Sve što vidimo u oblaku koji se kreće animacijom jeste kometna koma. I pored toga, nije mi jasno šta vidim, zato što su pikseli ili crni ili beli – to je 1-bitna animacija. Nisam shvatio zašto je to tako. Jedino što nam ove slike prikazuju to je da je “Mars Express” sposoban da se uspešno usmeri na kometu; usmeravanje vidnoh polja SRC-a nije lak posao.

Postoji još jedna letilica koja je pokušala osmatranje: bio je to “Curiosity”. Roveru je bilo teško da opazi kometu jer se pojavila u trenutku vrlo svetlog sutona, blizu horizonta, u denima kada nedeljama nije bilo peščanih oluja pa je suton bio svetliji nego uobičajeno. Kometa je tu, ali je velika samo 1 piksel, skoro nevidljiva ako ne uveličaš sliku (kometa je blizu gornjeg levog ćoška – tako kažu autori slike, mada ja ništa ne vidim. Možda si ti bolje sreće).

Našao sam podatak da je kometu snimao i Nasin solarni satelit “STEREO-A”, ali nisam našao nigde neki dalji podatak ili slike.

Ovo sve gore prikazano predstavlja samo mali deo ogromne količine podataka koje su prikupili orbiteri i roveri tokom prolaska komete pored Marsa. Proći će meseci, pa možda i godine, dok budemo mogli da čitmo o rezultatima. Verovatno će biti organizovana brojni naučni sastanci i forumi u vezi komete Siding Spring. Za sada, mamo sve podatke u ruci, ali će nam trebati malo da naučimo šta nam oni govore o prirodi ove komete.

om-17

Ovo je najbolji snimak komete. Načinio ga je Hablov teleskop 11. marta 2014. godine, kada se kometa nalazila 353 miliona km od Zemlje. Kometa je proletela pored Sunca 25. oktobra, ali nikada nije bila vidljiva golim okom sa Zemlje.

 


[1] U izveštajima je pisalo da su svi uređaji na orbiterima koji su tada leteli oko Marsa detektovali talas čestica iz oblaka komete koji su uleteli velikom brzinom u Marsovu atmosferu. U periodu od nekoliko desetina časova, u atmosferi je zabeleženo dvostruko više vodonika nego što je normalno, a u roku od nekoliko sati temperatura atmosfere je porasla za ~30 K. Sve to je dovelo do izraženog gočenja orbitera MRO i MAVEN

[2] Ugao Sunce-kometa-orbiter.


Proletela kometa pored Marsa
(TV Astronomija)
... postoje, Marsovci bi bi bili oduševljeni proletom komete Siding Spring, tj. C/2013 A1, a koja bi u njihovim katalozima imala sigurno neku sasvim drugu oznaku. Mi ćemo je zvati Siding Spring. Ona je, kako ...
Kreirano 19 oktobar 2014
Dolazi kometa: C/2013 A1 (Siding Spring)
(Komete)
C/2013 A1 (Siding Spring) je kometa koja dolazi iz Ortovog oblaka. Otkrio ju je 3. januara 2013. Robert H. McNaught sa opservatorije Siding Spring pomoću teleskopa od 50 centimetara. Tada je kometa imala ...
Kreirano 23 septembar 2014
Mars Sky - kako će rover Kjurioziti videti kometu C/2013 A1
(Softver)
Ukoliko vas interesuje prolaz komete C/2013 A1 (Siding Spring) pored Marsa potražite interaktivnu vizuelizaciju tog događaja u programu MARS SKY. On daje prikaz proleta komete posmatrano sa Marsa onako ...
Kreirano 22 septembar 2014
Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 6 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije

Foto...