Sunčev ciklus 25 

Diljem Europe noćno obzorje osvjetljavaju ljetni požari, na jugoistoku kontinenta oni poprimaju pomalo katastofične razmjere. Čovjeku, tehnološkoj civilizaciji požari su velika prijetnja, destruktivni napad na naše okružje. U prirodi, požari su korektivni element, bjesnili su nekad, bjesne danas, a bjesniti će i sutra. Na Poluotoku ne možemo ni zamisliti da u buktinji nestane prekrasna, brižljivo stvarana i oplemenjivana park šuma sa plažom Zlatni rt (Rovinj). Da požari su nesumnjivo prijetnja našoj civilizaciji a ipak predstavljaju prirodni ciklus stvaranja - razaranja radi novog početka..

Atomske buktinje na našoj domicilnoj zvijezdi, Suncu, također su prirodna pojava. Kada bi se takvi procesi odvijali na Zemlji, čak i u ekstremno minimalističkom izdanju (sjetimo se Nagasakija ali i onih gotovo 3000 (da, tri tisuće!) detoniranih atomskih bojevih glava mimo medijskog radara proteklih sedamdesetak godina) to bi bilo pogubno po Čovjeka i Civilizaciju.

Sunce je mala i iznimno mirna, pitoma, zvijezda. Ipak i ona ima svoje cikluse aktivnosti. Čovjek je promatrajući Sunce, od početka XVII stoljeća na ovamo,  opazio na njezinoj površini (fotosferi) „crne fleke“ (Sunčeve pjege). Njihova učestalost pojavljivanja, veličina, geografski položaj ukazuju nam na cikluse Sunčeve aktivnosti. Aktivnost Sunca pratimo tek nešto više od tristotinjak godina. Jedanaestogodišnji ciklus prati nas još od osnovnoškolskog gradiva. Na sceni je aktualan Sunčev ciklus broj 25. Prema dosadašnjim saznanjima i teorijskim izračunima maksimum aktivnosti Sunca trebao bi se dogoditi u ljeto 2025. no čini se kako se Sunce s time ovog puta neće „složiti“. Podaci astronomskih istraživanja ukazuju na to da se Sunce ubrzano kreće prema maksimumu, broj pjega je veći od računalnih projekcija a bude li se taj trend održao i nadalje maksimum će se dogoditi znatno ranije od očekivanog, početkom jeseni 2024. Na priloženoj skupnoj fotografiji za čiju su izradu upotrijebljene fotografije tijekom 200 pojedinačnih, dnevnih, opažačkih foto-seansi vidimo tipičan primjer razvoja „mladog“ Sunčevog ciklusa, pjege se ne spuštaju niže od 25° sjeverne odnosno južne geografske širine. Tijekom narednih mjeseci i godina pjege ćemo viđati i na ekvatorskom području Sunčeva diska. Neke od njih višestruko su veće od cijelog našeg planeta. Povremeno čak i golim okom na zalasku Sunca možemo vidjeti crnu točku na crveno-žutom disku.

Jasno je kako na našu klimu itekako utječu događanja na Suncu. Svemirsko vrijeme tek moramo razumijeti a istraživanja i podatke primjeniti  na naš svakodnevni život. U međuvremenu, zaštitite se od prejakog (a ipak potpuno prirodnog, normalnog) zračenja porijeklom s naše zvijezde. Zaštitimo i  naš okoliš, jer ako su prirodni požari još nekako i „normalni“, oni neprirodni koje svojom nepažnjom, neodgovornošću ili nečinjenjem  izaziva i omogućava čovjek, nimalo nam ne idu u prilog. Glede toga porazmislimo je li boravak na plaži ugodniji u hladu borovih iglica i opojnog mirisa smole ili pod nekakvom „betoniranom tendom“ uz prethodnu „bager-devastaciju“ ili miris paleži, svejedno.