Sa razvojem znanja, sa razvojem nauke, zatim i tehnologije raslo je poznavanje nebeskih objekata. Sa većim poznavanjem nebeskog prostranstva razvijala se čitava ljudska civilizacija. U tom smislu astronomija je istorija ljudske civilizacije. 

Ovo je pregled otkrića u Sunčevom sistemu od antičkih vremena do XX veka zaključno

orbite

 

do teleskopa

Stari narodi su imali mutnu i sasvim iskrivljenu predstavu o nebeskom prostranstvu i telima u njemu. Bio je to skup religioznih verovanja pomešan sa nešto činjenica do kojih se došlo posmatranjem. Haldejci su znali za neke Mesečeve revolucije i umeli su da predvide pomračenje Sunca. Kao odlični osmatrači zapazili su među zvezdama stajačicama pet njih koje su se kretale. Kasnije će Grci ove zvezde nazvati lutajućim zvezdama, tj. planetama. 

Grci su prvi koji su pokusali da otkriju suštinu stvari na naučnoj osnovi. Anaksagora je smatrao da na Mesecu kao i na Zemlji postoje planine i doline. Aristotel je izneo niz čvrstih dokaza da je Zemlja u centu svemira i da se nebeska tela oko nje obrću (geocentrični model svemira). Njegova logika je međutim počivala na netačnim činjenicama, pa je i rezultat bio pogrešan. Aristarh je opet utvrdio da je Sunce veće od Zemlje i iz toga zaključio da se Zemlja kreće oko Sunca. Ipak u starom veku vladao je Ptolomejov geocentrični sistem sveta.

Sve do XVII veka univerzum se sastojao od zvezda, SuncaMeseca i pet planeta. To su bili MerkurVeneraMarsJupiter i Saturn. Uz Zemlju bilo je znači sedam poznatih tela.

Ptolomejev sistem sveta

Po Ptolomeju (127-145) Zemlja je u centru svemira a oko nje se kreću Sunce, Mesec i pet tada poznatih planeta i to ovim redom: Mesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn. Posto takav sistem nije odgovarao osmatračkim činjenicama sistem je dopunjen epiciklima, malim kružnicama čiji centar se kreće po diferentnu, a diferentan je zapravo putanja oko Zemlje. Ptolomej je uveo oko 80 epiciklova.

ptolomejevsvet

teleskopska era

XVII vek

U razvoju ljudske misli sedamnaesti vek je bio prelomni. U tom veku ljudi su počeli drugačije da misla. Okončavalo se doba velikih geografskih otkrića, u umetnosti, u nauci i filozofiji zavladali su neki novi pogledi na svet. Astronomija je tom novom trendu dala svoj veliki doprinos. Na samom početku veka Galilo Galilej (1564-1642) je počeo da koristi durbin za osmatranja. Otkrio je na Mesecu brda i doline sto je protivrečilo učenju crkvene nauke da su sva nebeska tela savršeno glatke kugle. Šta više oko Jupitera je uočio četiri meseca što je značilo da Zemlja nije u povlašćenom položaju, da nije centar oko koga se sve u vasioni okreće itd. Sa Keplerom i njegovim zakonima kretanja planeta dokazana ispravnost Kopernikovog heliocentričnog sistema. Tako je počelo doba moderne astronomije.

U tom 17. veku broj poznatih tela Sunčevog sistema povećao se za devet. I sva otkrivena bila su sateliti (prva četiri pripadaju Jupiteru, a ostali Saturnu). 

Callisto   1610.   Galileo
Europa     1610.   Galileo
Ganymede   1610.   Galileo
Io         1610.   Galileo
Titan      1655.   Huygens
Iapetus    1671.   Cassini
Rhea       1672.   Cassini
Dione      1684.   Cassini
Tethys     1684.   Cassini

Ukupno to je 17 poznatih tela.

Kopernikov sistem sveta

Zemlja se za jedan dan obrne oko svoje ose i za godinu dana obiđe oko Sunca. Planete takođe kruže oko Sunca. Ovakvim učenjem Nikola Kopernik (1473-1543) je porekao do tada važeći Ptolomejev geocentrični sistem i ugrozio mnoge do tada važeće teorije o svemiru. Njegov sistem je između ostalog omogućio da se objasne Marsovo, Jupiterovo i Saturnovo prividno retrogradno kretanje, te činjenicu da se Merkur i Venera nikada ne udaljavaju puno od Sunca.

kopernikovsvet52

XVIII vek

U ovom veku teleskopi su se usavršavali. Bili su sve moćniji i davali su sve bolju sliku. Ipak na nebu je otkriveno samo pet novih tela: jedna planeta i četiri njena satelita. Sva pripadaju Herselu.

Uranus     1781.   Herschel
Oberon     1787.   Herschel
Titania    1787.   Herschel
Enceladus  1789.   Herschel
Mimas      1789.   Herschel

U 18. veku bilo je poznato ukupno 22 tela (komete nisu u ovom računu uzete u obzir)

XIX vek

Naoružani sve boljim teleskopima i sve većim znanjem u 19. veku astronomi otkrivaju sve vise nebeskih tela. U tom veku je otkriven prvi asteroid na mestu na kome se tragalo za novom planetom. Do kraja veka pronađeno je ukupno 464 asteroida. Od velikih tela otkrivena je jedna planeta i osam satelita.

Neptune    1846.   Adams, Le Verrier
Triton     1846.   Lassell
Hyperion   1848.   Bond
Ariel      1851.   Lassell
Umbriel    1851.   Lassell
Phobos     1877.   Hall
Deimos     1877.   Hall
Amalthea   1892.   Barnard
Phoebe     1898.   Pickering

Sunčev sistem je (ne računajući komete i asteroida) brojao 31 telo.

era astronautike

XX vek

Ovo je čudesan vek. U njemu su se vodila dva najveća rata u istoriji planete (i u ostalom celog Sunčevog sistema), izginulo je desetine miliona ljudi, a razoreno i uništeno pola sveta. Ipak, u tom veku počinje fantastičan razvoj nauke. Otkriveno je da je svemir mnogo veći od Mlečnog puta i da je naša galaksija samo trunčica u okeanu drugih galaksija, postavljene su teorije relativnosti, otkrivene su crne rupe. (Koji vek ranije zbog mnogo manjih stvari išlo se na lomaču:). Izgrađeni su najmoćniji teleskopi koji su mogli da vide skoro do samog kraja svemira. I Sunčev sistem je počeo sistematski da se istražuje. Velika geografska otkrića sa Zemlje prenela su se u Sunčev sistem. Male svemirske sonde poslate su u sve delove sistema da snime i pokupe podatke o planetama, satelitima i svemu sto na svom putu zateknu.

U 20-tom veku otkriveno je preko 40 novih velikih tela i vise hiljada kometa i asteroida.

Himalia    1904.   Perrine
Elara      1905.   Perrine
Pasiphae   1908.   Melotte
Sinope     1914.   Nicholson
Pluto      1930.   Tombaugh
Carme      1938.   Nicholson
Lysithea   1938.   Nicholson
Miranda    1948.   Kuiper
Nereid     1949.   Kuiper
Ananke     1951.   Nicholson
Janus      1966.   Dollfus
Leda       1974.   Kowal
Charon     1978.   Christy
Adrastea   1979.   Jewitt
Metis      1979.   Synnott
Thebe      1979.   Synnott
Epimetheus 1980.   Walker
Atlas      1980.   Terrile
Calypso    1980.   Pascu et. al.
Helene     1980.   Laques et. al.
Pandora    1980.   Collins et. al.
Prometheus 1980.   Collins et. al.
Telesto    1980.   Reitsema et. al.
Puck       1985.   Voyager 2
Belinda    1986.   Voyager 2
Bianca     1986.   Voyager 2
Cordelia   1986.   Voyager 2
Cressida   1986.   Voyager 2
Desdemona  1986.   Voyager 2
Juliet     1986.   Voyager 2
Ophelia    1986.   Voyager 2
Portia     1986.   Voyager 2
Rosalind   1986.   Voyager 2
Despina    1989.   Voyager 2
Galatea    1989.   Voyager 2
Larissa    1989.   Voyager 2
Naiad      1989.   Voyager 2
Proteus    1989.   Voyager 2
Thalassa   1989.   Voyager 2
Pan        1990.   Showalter
Caliban    1997.   Gladman et al
Sycorax    1997.   Nicholson et al
1986 U 10  1999.   Karkoschka et al
Prospero   1999.   Holman et al
Setebos    1999.   Kavelaars et al
Stephano   1999.   Gladman et al
 
PlaneteSS

* Tabele su preuzete sa: http://www.seds.org/nineplanets/nineplanets


Komentari

  • kizza said More
    Da,u pravu ste. Veoma malo znamo i više... 4 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    AI će pomoći, ali čovek će otkriti. 4 dana ranije
  • Miki said More
    Divan tekst A.M. hvala, pitanje ??? FDa... 4 dana ranije
  • giga said More
    :-)))) Odlicno, dobro jutro AM,... 4 dana ranije
  • Mina l said More
    hvala, edikativno i informativno 6 dana ranije

Foto...