Do 17. st. astronomija nije ni postojala. Svi veliki astronomi bili su astrolozi. Dakle, nitko nije dodavao nikakvo "logija" i sl. No, problem nije u astrologiji nego u onima koji tvrde kako se njome bave. Astrologija je duhovni put, ogroman prostor samospoznaje koji otvara vrata drugih svjetova. Ali njome se treba baviti odgovorno, ona ne služi za gatanje sutrašnjeg trenutka, već za razumijevanje sadašnjeg u kojem leži sjeme sutrašnjeg. Ali, hoće li to sjeme izrasti u plod, ovisi o čovjeku o čijem se horoskopu radi, ne o astrologu. I još nešto, astronomija je zanimljiva, otkriva čudesna nebeska prostranstva, ali ona samo mjeri stvari, a mjerenje je zemaljska kategorija. Nebu je svejedno, prostor i vrijeme tamo ne postoje. Zato primijenjena astronomija, u službi astrologije - to je ono što astronomiju čini vrijednom. Nije važno koliko si visok ili nizak, važno je što čuvaš unutar te svoje visine, nizine. Zar ne? Uh, mogla bih danima pisati o astrologiji, toliko je volim i toliko se ljutim na sve koji je pljuju - oni koji o njoj ne znaju ništa i oni koji misle da nešto znaju. I jedni i drugi propuštaju puno. Kad bi samo znali...