Priredio: Dragan TANASKOSKI
Evropska svemirska agencija (ESA), u saradnji sa NASA-om, postigla je istorijski podvig u istraživanju Sunca. Svemirska letelica Solar Orbiter postala je prva koja je snimila Sunčeve polove izvan ravni ekliptike, pružajući jedinstven pogled na nama najbližu zvezdi. Ovi revolucionarni snimci, objavljeni 11. juna 2025. godine, donose nova saznanja o Sunčevom magnetnom polju, solarnom ciklusu i svemirskom vremenu, otvarajući vrata novim otkrićima u solarnim naukama.
Jedinstvena orbita za neviđene poglede
Svi prethodni snimci Sunca snimljeni su iz perspektive blizu Sunčevog ekvatora, jer Zemlja, ostale planete i svemirske letelice orbitiraju unutar ravni ekliptike – ravnog diska oko Sunca. Solar Orbiter je, međutim, promenio pravila igre. Korišćenjem gravitacionih asistencija Venere, letelica je nagnula svoju orbitu za 17° u odnosu na Sunčev ekvator, omogućavajući prvi put direktan pogled na Sunčev južni pol. Ovo je ostvareno 23. marta 2025. godine, a u narednim godinama očekuje se da će orbita biti dodatno nagnuta, do 24° do kraja 2026. i čak 33° do juna 2029. godine.
Ovaj novi ugao posmatranja omogućava naučnicima da proučavaju Sunce iz perspektive koja ranije nije bila dostupna. Dok je misija Ulysses (1990–2009) prolazila iznad Sunčevih polova, ona nije imala instrumente za snimanje, što Solar Orbiter čini prvim koji pruža vizuelne podatke o ovim neistraženim regionima. Ovi snimci, zajedno sa podacima prikupljenim in-situ senzorima, omogućavaju dublje razumevanje Sunčevih procesa.
Instrumenti koji otkrivaju tajne Sunca
Solar Orbiter je opremljen sa deset sofisticiranih naučnih instrumenata, od kojih su tri ključna za snimanje polova: Polarimetric and Helioseismic Imager (PHI), Extreme Ultraviolet Imager (EUI) i Spectral Imaging of the Coronal Environment (SPICE). Svaki od ovih instrumenata posmatra Sunce na različit način, pružajući komplementarne podatke o Sunčevim spoljašnjim slojevima.
PHI snima Sunce u vidljivoj svetlosti i mapira magnetno polje na njegovoj površini (fotosferi). Ovi podaci su ključni za razumevanje magnetnih struktura koje upravljaju Sunčevim ponašanjem.
EUI snima Sunce u ultraljubičastom svetlu, otkrivajući plazmu na temperaturama od milion stepeni u Sunčevoj koroni.
SPICE analizira svetlosne spektre specifičnih hemijskih elemenata (kao što su vodonik, ugljenik, kiseonik, neon i magnezijum) na različitim temperaturama, omogućavajući proučavanje kretanja materijala u Sunčevoj atmosferi.
Kombinovanjem ovih podataka, naučnici mogu da proučavaju kretanje materijala u Sunčevim spoljašnjim slojevima, uključujući moguće polarne vrtloge slične onima viđenim na Veneri ili Saturnu. Ovi podaci su ključni za razumevanje kako Sunce generiše solarni vetar i zašto se njegovo magnetno polje preokreće svakih 11 godina.
Slika 1: Kolaž snimaka južnog pola Sunca: Snimci sa instrumenta PHI, EUI i SPICE, snimljeni
16–17. marta 2025. godine, sa uglom posmatranja od 15° ispod Sunčevog ekvatora.
Haotično magnetno polje na vrhuncu solarnog ciklusa
Jedno od prvih otkrića Solar Orbitera je da je magnetno polje na Sunčevom južnom polu trenutno veoma neuredno. Dok normalan magnet ima jasno definisane severni i južni pol, instrument PHI je otkrio da su oba magnetna polariteta prisutna na južnom polu. Ovo se dešava samo tokom solarnog maksimuma, kada je Sunce najaktivnije i kada dolazi do preokreta magnetnog polja. Nakon ovog preokreta, očekuje se da će se jedan polaritet postepeno uspostaviti na polovima, što će dovesti do smirenijeg stanja tokom sledećeg solarnog minimuma za 5–6 godina.
Mapiranje magnetnog polja pokazuje da su najjača magnetna polja koncentrisana u dva pojasa oko Sunčevog ekvatora, gde se nalaze aktivne regije sa suncokretima. Na polovima, međutim, magnetno polje je ispunjeno manjim, složenim i dinamičnim strukturama, što ukazuje na složenu prirodu Sunčevog magnetizma. Ovi podaci će pomoći naučnicima da bolje razumeju kako se magnetno polje formira i evoluira tokom solarnog ciklusa.
Slika 2: Magnetno polje Sunca: PHI snimak pokazuje složenu strukturu magnetnog polja na južnom polu Sunca,
sa mešavinom severnog i južnog polariteta.
SPICE otkriva kretanje solarnog vetra
Instrument SPICE postigao je značajan napredak u merenju kretanja solarnog materijala kroz Doplerova merenja. Ova merenja omogućavaju praćenje brzine kretanja jona ugljenika u tankom sloju Sunčeve atmosfere poznatom kao prelazna regija, gde temperatura rapidno raste sa 10.000 °C na stotine hiljada stepeni. Mapa intenziteta pokazuje lokacije koncentracija jona ugljenika, dok mapa brzina otkriva kako se ovi joni kreću prema ili od letelice, sa tamnijim plavim i crvenim oblastima koje ukazuju na brže kretanje uzrokovano mlazevima ili izbacivanjima.
Ova sposobnost merenja solarnog vetra sa visokih geografskih širina predstavlja revoluciju u solarnim naukama, jer prethodne misije nisu mogle da obezbede jasan pogled na polarne regije. Razumevanje kako Sunce proizvodi solarni vetar jedan je od ključnih ciljeva misije Solar Orbiter, jer ovaj tok naelektrisanih čestica može uticati na satelite, električne mreže na Zemlji i izazvati pojavu polarnih svetlosti.
Budućnost misije i značaj za Zemlju
Ovi snimci i podaci predstavljaju samo početak. Kompletan skup podataka sa prvog Solar Orbiterovog „od pola do pola“ prolaska očekuje se do oktobra 2025. godine, a svih deset instrumenata nastaviće da prikuplja podatke dok letelica povećava nagib svoje orbite. Ovi podaci će značajno unaprediti naše razumevanje Sunčevog magnetnog polja, solarnog vetra i njihovog uticaja na svemirsko vreme, što je ključno za zaštitu satelita, energetskih mreža i astronauta od solarnih oluja.
Solar Orbiter je najkompleksnija naučna laboratorija ikada poslata ka Suncu, sposobna da snima slike sa bliže udaljenosti nego bilo koja prethodna letelica i da pruži prve poglede na njegove polarne regije. Ova misija, vođena od strane ESA-e uz snažnu podršku NASA-e, nastaviće da menja naše razumevanje Sunca i njegovog uticaja na Zemlju, otvarajući novu eru u solarnim naukama.