Regionalni vodič s uputama za opažanje zvijezda padalica i razumijevanje njihove problematike

perzeidi-2012_radijant
perzeidi-2012_kisa-zvijezda-padalica_crtez
marcela-rasonja_mjesec

Perzedi spadaju u skupinu meteorskih potoka koji svake godine iznova pokazuje predstavu nebeske mehanike kada sjaj stotina zvijezda padalica vidljivih golim okom tijekom noći oplemenjuje noćno nebu na radost svih opažača. Tijekom godine i drugi meteorski potoci ili rojevi znaju iznenaditi svojom brojnošću i sjajem, ali Perzeidi su postojani i predstavljaju sigurnu vizalnu atrakciju na zvjezdanom nebu. Osim toga njihovo pojavljivanje u ljetnom razdoblju dobar je “tajming” za opažanje za razliku od još atraktivnijih Geminida čija je aktivnost u prosincu pa je rijetko tko osim astronoma spreman probdijeti noć vani na studeni.

Na našem području meteore još nazivamo “zvijezdama padalicama” ili “nebeskim krijesnicama”, a u posljednje vrijeme i “Suze Sv. Lovre”, obzirom da se maksimum njihove aktivnosti poklapa sa danom slavljenja Sv. Lovre. Perzeidi se pojavljuju usred ljeta, kada je nebo pretežno vedro a noći nisu hladne. Većina ljudi je na godišnjem odmoru, učenici i studenti na ljetnim praznicima te ih zbog toga zamijećuju i promatraju i oni koji nisu aktivno uključeni u astronomska događanja.

Najstariji pisani trag o Perzeidima potječe iz 36. godine naše ere kada su kineski opažači zabilježili stotinjak meteora u svega nekoliko sati opažanja. Tijekom VIII, IX, X i XI stoljeća postoje nedvosmisleni pisani tragovi o opažanjima Perzeida iz Kine, Japana i Koreje.

Sistematična opažanja Perzeida započinju tek tijekom XIX stoljeća, a opažači zapisuju vrijeme njihove pojave, sjaj pojedinih meteora i izračunavaju broj meteora na sat (satnu frekvenciju).

Šesdesetih godina XVIII stoljeća, putanje meteora se počinju ucrtavati u zvjezdane karte kako bi se točno utvrdio radijant (mjesto na nebu odakle prividno izlaze svi meteori iz nekog potoka ili roja, odnosno meteorske skupine).

Zajedno s ovim i drugim podacima (boja, trag, vrijeme trajanja pojave..) i uz puno matematike u konačnici dobivamo rezultate o putanji meteorske skupine oko Sunca, njihovim fizikalnim karakteristikama, sastavu i gustoći, što sve pomaže u razumijevanju meteorske problematike.

William F. Denning je na osnovu 2409 ucrtanih putanja Perzeida u razdoblju od 1869.-1898. izračunao prve efemeride (astronomske podatke) i odredio dnevno kretanje radijanta na nebu +1°40 po rektascenziji i +0°25 po deklinaciji, što je publicirao 1901. godine.
Perzeidi su svoj naziv dobili po zvježđu Perzeja u kojemu se nalazi njihov radijant, ishodište. Na isti način su i svi drugi meteorski potoci i rojevi dobili naziv – prema zviježđu u kojem se nalazi njihov radijant. Tome je kumovao poznati talijanski astronom Giovanni Schiaparelli, svojim prijedlogom da meteori dobivaju svoj naziv prema zviježđu u kojemu se nalazi njihov radijant (iz 1866.) koji je naposljetku i usvojen.

Naravno, kao i uvijek i ovdje ima iznimka – meteorski potok Quadrantidi nema svoje zviježđe, ono je naime ukinuto u vrijeme kada su se astronomi napokon dogovorili da na nebu postoji kartografska podjela na 88 zviježđa.

Roditeljska kometa Perzeida – Kometa 109 P/ Swift-Tuttle

Prema vlastitim proračunima orbita Perzeida i komete 109 P/ Swift-Tuttle u periodu od 1864.-1866. Schiaparelli je utvrdio jasnu povezanost ova dva nebeska događanja. Proračuni su naime dokazali kako se Perzeidi i kometa kreću veoma sličnim putanjama oko Sunca, te izveo zaključak kako su Perzeidi zapravo komadići jezgra koji komet odbacuje zbog približavanja Suncu i isparavanja materijala usljed povišenja temperature samog jezgra.

Kometu 109 P/ Swift-Tuttle otkrili su 1862. američki astronomi Lewis Swift i Horace Tuttle. Ova komete oko Sunca obiđe jednom u nešto više od 130 godina a zadnji je put promatrana 1992. Tada ju je prvi opazio Japanski astronom T. Kiuchi.

Što se to događa na noćnom nebu

Perzeidi su aktivni (vidljivi) u vremenu od 23. jula do 22. agusta, sa maksimumom aktivnosti 11.-13. avgusta. Točno vrijeme samog maksimuma varira iz godine u godinu. Tako se primjerice ove godine pretpostavlja maksimum u nedjelju 12. avgusta. No točan sat maksimuma je zapravo uvijek prilično nezahvalno pretpostaviti. Ove godine preporuka je da se opažju obje noći 11/12 i 12/13.Kod opažanja meteora nema pravila, osim jednog – strpljenje.

Inače, brojnost i vidljivost meteora polako raste prema datumu maksimuma, i nešto brže opada prema kraju aktivnosti. Prosječno, nešto su sjajniji prije i za vrijeme maksimuma nego nakon njega! Brojnost meteora tijekom noći raste i prema dolasku zore.

U noćima bez Mjesečine i kada se položaj radijanta nađe na 30° iznad horizonta u jednom satu možemo vidjeti i do dvije stotine meteora. Ove će godine Mjesec neće predstavljati smetnju te se  očekuje barem 60-tak meteora na sat vidljivih golim okom za vrijeme najveće aktivnosti.

Pored glavnog radijanta, zapaženo je i nekoliko sporednih, neki od najpoznatijih su alfa, beta, gama, hi i eta Perzeidi, čiji je radijant smješten pored istoimenih zvijezda u sazvježđu Perzeja

Perzeidi udaraju i u Mjesec!

Zemljina atmosfera štiti nas od udara manjih fragmenata meteora, no Mjesec ju nema te je potpuno izložen udarima. Proteklih je godina opaženo nekoliko udara meteora u Mjesečevu površinu, od kojih je najpoznatiji onaj iz 2004. Udari meteora u Mjesečevu površinu nisu rijetkost ali zasada niti jedan teleskop na svijetu ne izučava sistematski te pojave.

Udari meteora vidljivi su na neosvijetljenoj strani Mjeseca kao kratkotrajni bljeskovi koje je moguće zapaziti tek specijalnom opremom i uz korištenje teleskopa.

Kako opažati Perzeide?

Za opažače iz znatiželje najbolje vrijeme za opažanje Perzeida je 11./12. i 12./13. Nakon 24:00 radijant će već biti dovoljno visoko te će učestalost pojavljivanja meteora biti dovoljno brojna za uživanje u čarima zvijezda. Pored Perzeida u to je vrijeme aktivno još nekoliko meteorskih rojeva (sjeverni i južni Aquaridi, Capricornidi..) te i oni pridonose spektaklu na nebu.

Osnovno pravilo kod astronomskih opažanja, pa tako i opažanja meteora, je – naoružati se strpljenjem – vrlo se često događa da nekoliko minuta “nema ništa” a onda se u svega par sekundi pojavi nekoliko sjajnih meteora! Za opažanje meteora nije vam potrebno nikakvo optičko pomagalo – dovoljne su samo Vaše oči! Za početak potrebno je otići izvan područja koja su kontaminirana svjetlosnim zagađenjem, ili u najmanju ruku barem izvan područja direktne vidljivosti žarulja iz armatura javne i druge rasvjete. Najpovoljniji položaj za opažanje je ležeći.

Potrebno je dobro se obući (i ljeti su noći hladne!) uzeti vreću za spavanje (ili deku) i ispod nje postaviti plastičnu prostirku (primjerice onu za na more). Polegnuti i pokriti se kako ne bi došlo do pothlađivanja organizma. Tada ugasiti sva svjetla (baterijske lampe, mobiteli i sl.) i sačekati desetak minuta u mraku da se oči priviknu na tamu kako bismo mogli vidjeti i one manje sjajne meteore. U slučaju potrebe za svjetlom, koristiti crvene led lampice iz privjesaka ili na klasičnu baterijsku svjetilju postaviti dva, tri sloja crvene plastike (primjerice odrezati od stare crvene fascikle ili najlona) kako bi prigušila bijelu svjetlost. Kada se oči priviknu na mrak ionako će Vam biti potrebno tek malo svjetla da vidite oko sebe. Svakako sobom ponijeti barem pola litre vode ili nekog napitka.

Nikada, ali baš nikada, nemojte otići sami na nepoznato područje. Sigurnost je ipak na prvom mjestu, uganuta noga ili još nešto teže nije vrijedna Vašeg užitka gledanja zvijezda padalica. Za svaki slučaj obavijestite prijatelje ili roditelje gdje se nalazite ukoliko se ipak odlučite na takvu zvjezdanu avanturu. Pripazite da vam je baterija mobitela puna te da imate signala mreže za slučaj potrebe ali i podjele doživljaja s prijateljima.

Tempirajte vrijeme opažanja počevši od oko 22 sata nadalje. Nakon pomenutih desetak minuta akomodacije oka meteori će početi zujati nebom ispred vaših očiju. Prizori za pamćenje i glasan “WOW” zasigurno će izmamiti neki od sjajnijih meteora. Neki od njih znaju doseći i sjaj punog Mjeseca! Nije potrebno gledati u nekom određenom pravcu, najbolje je gledati prema zenitu, jer meteora će ionako biti posvuda na nebu. Bilo bi poželjno da barem sat ili dva provedete promatrajući, a u noćima maksimuma ionako će biti teško otići sa opažanja pored velikog broja meteora koji će brzinom od preko 70km/s preljetati iznad vaših glava na visinama od 80 do 120km. Za one koji pored “guštiranja” žele odraditi i drugi, astronomski, dio posla, zabilježiti podatke o meteorima prema IMO standardima (International Meteor Organisation) preporučam posjet www.imo.net gdje će pronaći jasne upute kako svoja opažanja i podatke učiniti korisnim i važnim za znanost i problematiku meteora.

 


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 13 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...