OpasanAsteroidChatGPT

Što je asteroid veći, manja je verovatnoća da će udariti u Zemlju. Mali objekti ulaze u atmosferu relativno često, dok su sudari sa telima koja mogu izazvati globalne posledice izuzetno retki.

Prema procenama NASA, približna učestalost udara izgleda ovako:

Prečnik asteroida Prosečan vremenski razmak između udara
10 metara oko 10 godina
50 metara oko 1.000 godina
140 metara oko 20.000 godina
1 kilometar oko 700.000 godina
10 kilometara oko 100 miliona godina

Ove vrednosti predstavljaju statističke procene, a ne raspored budućih udara. To što se neki događaj nije desio stotinama hiljada godina ne znači da je sada „došao na red“.

Posebno je zanimljivo da najveći asteroidi nisu nužno i najteži za otkrivanje. Naprotiv, njihova veličina i sjaj čine ih lakšim za posmatranje, pa je većina najvećih tela bliskih Zemlji već otkrivena. Mnogo veći problem predstavljaju manji asteroidi, naročito oni prečnika između 50 i 200 metara, koji mogu izazvati ogromnu lokalnu ili regionalnu štetu, a još uvek nisu svi otkriveni.

Zašto je teško otkriti opasan asteroid?

Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je otkrivanje asteroida jednostavan posao. Dovoljno je usmeriti teleskop prema nebu i pronaći objekat koji se kreće u odnosu na pozadinske zvezde.

Međutim, postoje brojni problemi.

Asteroidi su često veoma tamni i slabo reflektuju Sunčevu svetlost. Neki se kreću u pravcu Sunca, pa ih je teško uočiti sa Zemlje. Drugi su relativno mali i mogu biti otkriveni tek kada se dovoljno približe našoj planeti.

Osim toga, nije dovoljno samo pronaći asteroid. Potrebno je precizno odrediti njegovu orbitu, brzinu i položaj, a zatim izračunati gde će se nalaziti za desetine ili stotine godina.

Upravo zato se orbite novootkrivenih asteroida stalno preračunavaju. Svako novo posmatranje omogućava preciznije određivanje putanje.

Ponekad se dogodi da novootkriveni asteroid bude privremeno uvršten na listu objekata sa mogućnošću udara u Zemlju. Međutim, dodatna posmatranja najčešće pokažu da je njegova putanja bezbedna. Takav postupak nije razlog za uzbunu, već normalan deo astronomskog praćenja.

Kako se meri opasnost?

Astronomi koriste različite sisteme za procenu opasnosti od udara. Jedan od poznatijih je Torinska skala, uvedena 1999. godine.

Ona ima deset nivoa, od 0 do 10.

Nivo 0 označava praktično nepostojeću opasnost, dok nivo 10 označava siguran sudar koji bi mogao da izazove globalnu klimatsku katastrofu i masovno izumiranje.

Nivoi od 1 do 4 predstavljaju situacije koje zahtevaju dodatna astronomska posmatranja, dok viši nivoi ukazuju na ozbiljniju pretnju i potrebu za međunarodnim planiranjem odgovora.

Važno je naglasiti da sama činjenica da se asteroid pojavio na listi potencijalnih udara ne znači da je opasan. U većini slučajeva dodatna posmatranja smanjuju izračunatu verovatnoću udara.

NASA i Evropska svemirska agencija imaju posebne centre koji neprekidno prate poznate objekte i izračunavaju njihove buduće putanje.

Možemo li da zaustavimo asteroid?

Do pre samo nekoliko decenija ideja da čovek može da promeni putanju asteroida pripadala je naučnoj fantastici. Danas je to postala eksperimentalno potvrđena mogućnost.

Najvažniji korak u tom pravcu napravila je NASA misijom DART (Double Asteroid Redirection Test).

Dimorphos North Up Image Composition reduced bloomDimor

Svemirska letelica DART lansirana je 2021. godine, a 26. septembra 2022. namerno se sudarila sa asteroidom Dimorfos, prečnika približno 160 metara. Dimorfos je mali pratilac većeg asteroida Didim.

Cilj misije nije bio uništavanje asteroida, već provera da li se njegovom putanjom može upravljati pomoću kontrolisanog sudara.

Rezultat je bio uspešan. Posle udara letelice, vreme potrebno Dimorfosu da obiđe Didim skraćeno je za približno 33 minuta.

Time je prvi put u istoriji potvrđeno da čovečanstvo može namerno da promeni kretanje jednog nebeskog tela.

Ovaj postupak naziva se kinetičko skretanje i zasniva se na jednostavnom principu: svemirska letelica velikom brzinom udara u asteroid i menja njegovu brzinu, a time i orbitu.

Postoje i druge ideje za planetarnu odbranu, uključujući gravitacioni traktor, koji bi dugotrajnim gravitacionim delovanjem svemirske letelice postepeno menjao putanju asteroida, kao i različite metode zasnovane na zagrevanju ili isparavanju materijala sa njegove površine.

Ipak, najvažnije je da asteroid bude otkriven dovoljno rano. Čak i veoma mala promena brzine može, ako se primeni godinama ili decenijama pre mogućeg sudara, dovesti do toga da asteroid potpuno promaši Zemlju.

Da li nam preti neki poznati asteroid?

Pitanje koje se prirodno nameće jeste da li trenutno postoji asteroid za koji astronomi znaju da bi mogao da udari u Zemlju.

Prema javno dostupnim procenama NASA, trenutno nije poznat asteroid koji predstavlja značajnu opasnost od udara u narednih sto godina.

To, naravno, ne znači da opasnost ne postoji. Postoje još neotkriveni asteroidi, naročito oni srednjih dimenzija, čije putanje mogu da ih dovedu u blizinu Zemlje.

Zato je kontinuirano posmatranje neba od presudnog značaja. Novi teleskopi, automatizovane opservatorije, radarski sistemi i svemirske misije omogućavaju nam da sve bolje poznajemo populaciju malih tela Sunčevog sistema.

Posebno je značajno razvijanje svemirskih teleskopa namenjenih otkrivanju asteroida koji se teško uočavaju sa Zemlje.

Planetarna odbrana – nova odgovornost čovečanstva

Opasnost od asteroida razlikuje se od većine drugih prirodnih katastrofa. Zemljotresi, vulkanske erupcije i cunamiji uglavnom se ne mogu sprečiti. Kod asteroida, međutim, postoji mogućnost da se katastrofa izbegne ako se opasno telo otkrije dovoljno rano.

To zahteva međunarodnu saradnju, razmenu astronomskih podataka, razvoj novih tehnologija i dugoročno finansiranje istraživanja.

Planetarna odbrana više nije samo tema naučne fantastike niti isključivo posao astronoma. Ona postaje pitanje bezbednosti čitave ljudske civilizacije.

Možda je najvažnija pouka iz dosadašnjih istraživanja upravo to da najveća opasnost ne mora biti asteroid koji se približava Zemlji, već naša nesposobnost da ga na vreme primetimo.

Svemir nas ne ugrožava namerno. Asteroidi ne biraju svoje mete i ne predstavljaju neprijatelja čovečanstva. Oni jednostavno slede zakone nebeske mehanike. Na nama je da ih razumemo, pratimo i, kada je potrebno, promenimo njihov put.

Prvi put u istoriji naše vrste posedujemo tehnologiju kojom bismo mogli da sprečimo kosmičku katastrofu. To je izuzetno dostignuće nauke, ali i podsetnik da je zaštita naše planete zajednička odgovornost svih ljudi.

 


Komentari

  • Duca said More
    Kako je nastala prva ćelija? Kako je... 5 dana ranije
  • Duca said More
    Ponegde se napreduje, recimo Amstrong i... 6 dana ranije
  • Miki said More
    Nakon Sapiens - Kratka istorija... Pre 1 nedelje
  • Petar said More
    Pre bi rekao proverenu, a ne staru... Pre 1 nedelje
  • Duca said More
    Da jedna od glupljih stvari na ovoj... Pre 1 nedelje

Foto...