Ovo je novi članak sa sajtova Svemirskog teleskopa James Webb. Dodatni komentari su dodani u prijevod.
Kako je slika priložena uz izvorni tekst šugava ilustracija, koje ne znači apsolutno ništa, potražio sam barem neku sirovu fotografiju na kojoj se vidi (10920) 1998 BC1, a možda i taj malešni asteroid koji je u članku u glavnoj ulozi. Nakon spomenute ilustracije prilažem i dvije takve sirove MIRI-jeve slike, rudimentarno obrađene. 10920 je sjajna zvijezda u dnu slikâ, dok je uz njihov gornji rub vidljiv dio jedne nama bočno okrenute i prilično daleke galaktike. Gdje je tu mali asteroid iz naslova? Nema ga, jer je uočen - kako proizlazi iz rada koji opisuje ovo otriće - tek zbrajanjem (stakiranjem) po četiri sirove fotografije. Posljednju priloženu sliku, skupa s umjereno razumljivim komentarom ispod nje, izvadio sam iz znanstvenog rada. Na stakiranim slikama u donjem redu je zaokružen mali asteroid.
Asteroid približno veličine rimskog Koloseja - širok od 100 do 200 metara - uočen je od strane jednog međunarodnog tima europskih astronoma koji su se poslužili NASA-inim Svemirskim teleskopom James Webb. (Iako je Webb pretežno u vlasništu američke svemirske agencije, europska i kanadska su mu suvlasnice. Ovo je verzija članka s NASA-inog sajta. U onoj s ESA-inog piše "koji su se poslužili NASA/ESA/CSA-inim Svemirskim teleskopom James Webb". Prim. prev.) Njihov projekt je iskoristio podatke dobivene tijekom kalibriranja Webbovog MIRI-ja: znanstvenici su sretnim spletom okolnosti u njima otkrili toga malog uljeza. Objekt je vjerojatno najmanji kojega je Webb dosad promatrao i mogao bi biti jedan od onih koji su manji od 1 km, a koji se nalaze unutar glavnog asteroidskog pojasa, između orbita Marsa i Jupitera. Kako bi se bolje odredili priroda i svojstva toga objekta, bit će potrebna dodatna promatranja.
"Posve neočekivano smo uočili jedan mali asteroid vidljiv u javno dostupnim MIRI-jevim kalibracijskim opservacijama", tumači Thomas Müller, astronom iz Instituta za astrofiziku Max Planck u Garchingu (Njemačka). "Te su izmjere neke od prvih koje je MIRI načinio ciljajući na ravninu ekliptike, pa naše istraživanje daje naslutiti da će tim instrumentom biti otkriveno mnoštvo novih objekata." (Müller je prvi autor znanstvenog rada koji opisuje ovo otkriće. Prim. prev.)
Ove Webbove opservacije, opisane u radu objavljenom u listu Astronomija i astrofizika, nisu bile zamišljene da se njima love novi asteroidi. Zapravo, one su bile kalibracijske slike asteroida iz glavnog pojasa (10920) 1998 BC1, otkrivenog još 1998. g. Provedene su kako bi se provjerili neki od MIRI-jevih filtera, ali ih je kalibracijski tim doživio kao neuspjele zbog prevelikog sjaj mete i netočnog usmjerenja teleskopa. Unatoč tome, podaci dobiveni od asteroidu 10920 su iskorišteni kako bi se osmislila i provjerila jedna nova tehnika određivanja raspona mogućih vrijednosti parametara orbite objekta i procjene njegove veličine. Valjanost te metode je demonstrirana za asteroid 10920 tako što su MIRI-jevi podaci iskorišteni udruženi s onima dobivenima teleskopima na tlu i ESA-inim satelitom Gaia.
Za trajanja analize tih MIRI-jevih podataka, istraživački tim je primijetio jednog malog uljeza u istom vidnom polju. Analiza koju su ti astronomi proveli sugerira da je objekt širok od 100 do 200 metara, da orbita ima mali nagib (inklinaciju), te da se u vrijeme provedbe Webbovih opservacija nalazio u glavnom asteroidskom pojasu.
"Naši rezultati pokazuju da čak i 'neuspjele' Webbove opservacije mogu biti u znanstvenom smislu korisne, samo ako mućnete glavom i ako imate malo sreće", dodatno pojašnjava Müller. "To što smo vidjeli se nalazi u glavnom asteroidskom pojasu, ali Webbova nevjerojatna osjetljivost je učinila mogućim opažanje toga objekta širokog približno 100 metara na udaljenosti većoj od 100 milijuna kilometara. (Prema tim podacima, kut pod kojim je viđen taj objekt iznosi oko 0,21 lučnu milisekundu. To je daleko ispod MIRI-jeve razlučne moći. Veličina objketa je procijenjena na temelju njegova prividnog sjaja i pretpostavljenog albeda. Prim. prev.)
Ako bi bilo potvrđeno, uočavanje toga asteroida, jednog od najmanjih viđenih u glavnom asteroidskom pojasu, imalo bi značajne posljedice po naše razumijevanje nastanka i razvoja Sunčevog sustava. Trenutni modeli predviđaju javljanje i asteroida vrlo malih dimenzija, ali kako je takva tijela teže uočiti, ona su dosad bila proučavana puno manjom iscrpnošću od onih velikih. Buduća Webbova promatranja, posvećena upravo tome, omogućit će astronomima da proučavaju i asteroide manje od 1 km u promjeru.
Štoviše, ovaj rezultat ukazuju na to da će Webb i slučajno pridonositi otkrićima novih asteorida. Müllerov tim pretpostavlja da će čak i kratka promatranja prostora oko ravnine Sunčevog sustava provedena MIRI-jem uvijek zabilježiti i po nekoliko asteroida, od kojih će mnogi biti ranije nepoznati objekti.
Kako bi se potvrdilo da je taj objekt zbilja netom otkriveni asteroid, bit će potrebno snimiti još fotografija na kojima će se vidjeti gdje je on u odnosu na pozadinske zvijezde. Tako će biti točno određena njegova orbita.
"Ovo je fantastičan rezultat koji pokazuje kolika je sposobnost MIRI-ja da sasvim slučajno uoči asteroide u glavnom pojasu koji su dosad biti premali da bismo ih mogli vidjeti", zaključuje Bryan Holler, specijalist za Webba iz STScI-ja u Baltimoru. "Dodatna promatranja se upravo upisuju u Webbov raspored i mi očekujemo da ćemo na njegovim slikama uskoro vidjeti još takvih asteroida uljeza."
NASA, ESA, CSA, N. Bartmann (ESA/Webb), Martin Kornmesser (ESA), Serge Brunier (ESO), Nick Risinger (Photopic Sky Survey)
https://webbtelescope.org/.../news.../2023/news-2023-108
Znanstveni rad: https://www.aanda.org/articles/aa/pdf/2023/02/aa45304-22.pdf
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
