Tmurna prva nedjelja u februaru, kiša, sivilo, neda vam se ni kavu popiti, k tome sutra je ponedjeljak, novi radni dan, trebati će ustati radno ujutro. Situacija u državi blablaa... Mislite kako skoro pa nemože biti gore. Hmm, a sada zamislite da je danas Dan Poslije. Evo kako bi to u Istri, Puli, izgledalo.

Pula Istra Nagasaki simulacija
Pula Istra CAR bomba simulacija

Nekoliko desetaka metara iznad središta Pule eksplodira atomska bomba identična onoj kakvu su „udomili“ žitelji Nagasakija. Sve što se nalazi unutar žute i crvene kružnice (gledano od središta kruga prema vani) bilo bi predmet totalne, potpune destrukcije. Teško da bi se pokoja zgrada održala u dijelovima unutar sive kružnice. Ništa od onoga što nazivamo živim bićima unutar zelene kružnice ne bi preživjelo više od nekoliko desetaka minuta ili pokoji sat. Ništa sretniji ne bi bili ni oni koji bi se nalazili unutar naranđaste kružnice; Opekotine trećeg stupnja uz odvajanje mekog i koštanog tkiva bile bi ljepša strana medalje.. Temeljem aktualnih podataka o stanovništvu „NUKEMAP“ modelom izračunato je 22.000 mrtvih te 16.000 teško i teže povrijeđenih humanoida.

A ovo je simulacija rezultante detonacije jedne od najslabijih atomskih bojevih glava ikada proizvedenih!

U slučaju da umjesto Nagasakijevog „Fat Man-a“ u simulaciji upotrijebimo punu snagu najjače atomske bojeve glave na svijetu, Ruske „CAR bombe“ nakon raščišćavanja vatre, dima, prašine na potezu od Brijuna do Kamenjaka, preko Medulina, pa sve do Vodnjana ne bi bilo ama baš ničega. Preko 80.000 humanoida bi stradalo uz još najmanje 40.000 teško i teže povrijeđenih gotovo u samom trenutku detonacije. Tijekom naredna 24 sata još najmanje 200.000 humanoida iz okolnih zemalja osjećalo bi direktne zdravstvene posljedice, neizvjesnog krajnjeg ishoda.

Čini se prestrašno jelda!? Manje nam je poznato kako se osim Hirošime i Nagasakija (koje su atomske „male bebe“) diljem svijeta pod krinkom testiranja tijekom proteklih desetljeća detoniralo preko 2.500 atomskih bojevih glava! Naravno, većina medija će još desetljećima pričati o Černobilju i Fukušimi, a o pravom trećem (atomskom) svjetskom ratu koji se odigrao nećete čuti ni pročitati niti slova.

Kažete nedjelja je bila dovoljno tmurna i bez ovog članka i pitate se šta vam je to u životu trebalo da pročitate ovaj depresivan tekst. Reći ćemo ovako; Zapitajte se kome ste se „zamjerili“ ili tko se je vama zamjerio radi pola metra ograde, prolivenog soka na novom tepihu, crtice na laku automobila, kiše zbog koje nemožete pofarbati ogradu ili nešto treće... Većina problema s kojima se susrećemo u svakodnevnom živtu zapravo su samo sitnice kojih se narednog jutra zapravo i ne sjećamo. Ispijte kavu do kraja i uživajte u preljepom tmurnom, oblačnom, kišovitom danu, napunite baterije i ne brinite. Gore opisani scenariji samo su virtualna stvarnost i nemaju veze sa životom baš kao ni živciranje zbog komentara na fajsbuku :) .


Komentari

  • Željko Kovačević said More
    Sjajan tekst! 2 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Evo analogije koja može da pomogne... 12 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Problem je u tome što mi ne možemo... 18 sati ranije
  • Rapaic Rajko said More
    Prva slika u clanku je moj favorit za... 21 sati ranije
  • Rapaic Rajko said More
    Zasto prva osoba (inicijator promene... 21 sati ranije

Foto...