Dužina godine Maja bila je 365,242129 dana, a astronomske 365,242198 dana.

Da li možete pročitati ovaj broj: 10.331.233.010.526.315.789.473.682.240.000 dana! To bi bilo 10 nonilijuna, 331 oktilijun, 233 septilijuna, 10 sekstilijuna, 526 kvintilijuna, 315 kvadrilijuna, 789 trilijuna, 473 bilijuna, 682 milijuna i 240 tisuća dana! Ovo ne bi bilo možda neobično, da taj podatak ne potječe sa ruševine u Kobi, u sjeveroistočnom Jukatanu i pripada kulturi Maja indijanaca. Brojčani natpis označava događaj u dalekoj prošlosti. Na jednoj steli u Kvirigvi određen je položaj dana i mjeseca za datum od prije 400 milijuna godina.

Maje su stvorili civilizaciju u gustim šumama Jukatana i Gvatemale. Podignute su mnoge piramide i hramovi, a po svom poznavanju astronomije i izračunavanja vremena, bili su daleko ispred svih civilizacija Starog vijeka. Uspjeli su napraviti složenu mapu nebeskog svoda, ali nisu izumili i koristili najosnovnije naprave, kao kotač, plug i vagu, a u graditeljstvu – luk. Maje su imali vrlo zamršeno hijeroglifsko pismo sa polivalentnim znakovima, a dobro su poznavali i matematiku: prvi su počeli upotrebljavati nulu. Od najimpresivnijih djela treba spomenuti hram Karakol u Čičen Ici, koji je uvijek smatran opservatorijom. Hram je karakterističan po asimetrijama: na primjer, praktično nema pravih kuteva. Horizontalni prosjeci u zidovima, sigurno su korišteni da se može gledati kroz njih. Za ove otvore su nađene dvije orijentacije, od kojih se jedna, za prozore u donjem dijelu, poklapala sa osovinom, koju su ostvarili krajnji položaji zalaska Venere na sjeveru i jugu u 10. stoljeću naše ere. Piramida Kukulkana u Čičen Ici je posebno zanimljiva, jer je za vrijeme sunčanih dana tijekom proljetne ravnodnevnice (21 marta) moguće vidjeti kako se sunčev odsjaj poput zmije penje uz rubove stepenica piramide. Kao još jedan dokaz o matematičkoj obrazovanosti, treba spomenuti i kameni fragment na kome je prikazan dio parabole.

Legendarni kalendar Maja bio je najtočniji na svijetu. Radio je sa serijom od 20 znakova za dane, koji zajedno sa brojevima 1 – 13 daje rezultat od 260 dana, tzv. Tzolkin. S nizom od 18 znakova za mjesece, od kojih je svaki predstavljao period od 20 dana i još jedan znak koji uključuje period od 5 dana, tvorio je Haab ili običnu godinu. Godina od 260 dana zvala se sveta godina. Osim toga računali su i sa jednim periodom, što je kombinacija Tzolkina i Haaba. Taj period obuhvaćao je 18,980 dana ili 52 godine. Petodnevni period, uayeb, dodavao se između stare i nove godine.

Dužina godine Maja bila je 365,242129 dana, a astronomske 365,242198 dana. Kod pisanja brojaka, crta je odgovarala broju 5, a točke su varirale od 1 do 4. Školjka je označavala n u l u. Pored spomenutog načina, postoji još i pisanje broja 20, koji je označen točkom kao i broj 1, no tu točku stavljali su nešto više iznad one grupe znakova, koja je označavala brojeve 1 do 19. Iznad mjesta rezerviranog za dvadesetice, stavljalo se znakove, koji su označavali koliko se puta u dotičnom broju nalazi 400, pa 8000 i.t.d. Koristili suvigezimalni sistem, kojem je baza 20. Mjesec je pisan crvenom bojom, a dani crnom. Maje su vjerovali da se povijesno zbivanje ciklički ponavlja. Računi za buduće nebeske pojave odnose se na 4000 godina unaprijed. Vjerovali su da je svijet bio razoren i opet stvoren, a mi živimo unutar 4. ili 5. kreacije svijeta. U Kodeks- Vatikanusu A –3738, piše kako su podijeljeni ciklusi: 

1. ciklus završio je potopom poslije trajanja od 4008 godina. 
2. ciklus završen je uraganom nakon 4010 godina. 
3. ciklus završen je požarom nakon 4801 godine. 
4. ciklus pratila je glad, a završen je nakon 5042 godine. 

Zadnji ciklus počeo je 751. godine p.n.e. Ukupno trajanje ciklusa iznosi 17861 godinu, a to znači da je njihova povijest počela 18612 g. p.n.e.

1 dan = kin 
20 dana = uinal = 20 kin 
360 dana = tun = 18 uinal 
7200 dana = katun = 20 tun 
144.000 dana = baktun = 20 katun 
2.880.000 dana = piktun = 20 baktun 
57.600.000 dana = kalabtun = 20 piktun 
1.152.000.000 dana = kinčiltun = 20 kalabtun 
23.040.000.000 dana = alautun = 20 kinčiltun 
460.800.000.000 dana = hablatun = 20 alautun 

Ova tablica služila je za kalendarsko računanje. Za obično računanje služila je druga: 

1 = hun 
20 = kal = 20 hun 
400 = bak = 20 kal 
8000 = pik = 20 bak 
160.000 = kabal = 20 pik i.t.d.

Katun je igrao veliku ulogu u životu Maja. Svaki katun uvijek je završavao na AHAU. Po tome je svaki idući katun završavao danom AHAU, kojem je bio pridružen broj za 2 niži. Ime katuna bilo je po završnom danu AHAU – npr. KATUN 11 AHAU. Katun zadanog imena pojavio bi se nakon 260 tuna. 

Za kraće periode Maje su koristili cikluse od 104 godine. Taj period od 37960 dana za njih je predstavljao 1285 ciklusa Mjeseca, 327 ciklusa Merkura, 219 ciklusa pomračenja, 146 svetih godina, 104 svjetovne i 65 Venerinih ciklusa. Svakog 18980. dana slavili su poklapanje 73 svete i 52 svjetovne godine. Imali su i jedan ciklus od 942.890 dana ili 2.582 godine, koje su predstavljale 15 konjunkcija Neptun – Uran, 130 Saturn – Jupiter, 1.155 Jupiter – Mars, 2.284 Mars – Venera, 6.522 Venera – Merkur i 2.720 Mjesec – Sunce.

Venera je bila za Maje vrlo opasna u doba helijakalnog izlaza. U Drezdenskom Kodeksu nalaze se datumi pojavljivanja i nestajanja Venere u raznim kalendarima, koje su Maje koristili – sunčevoj godini od 365 dana, Ritualnom kalendaru od 260 dana i Dugom kalendaru, koji dane računa od postanka svijeta. Stranica kodeksa obuhvaća četiri intervala od 250, 36, 90 i 8 dana, koji odgovaraju Venerinim fazama. Prosječna vrijednost Venerinog sinodičkog ophoda* iznosi 584 dana i tada se javio problem: koliko će sinodičkih ophoda izvršiti planeta dok se ponovno ne pojavi kao jutarnja zvijezda i to na dan 1 AHAU? Pomoću tablica, Maje su našli da najmanji zajednički višekratnik brojeva 260 i 584 iznosi 37.960. Bogovi Venerinog i Tzolkinovog ciklusa sastati će se ponovno na istom mjestu nakon 37.960 dana. U tom trenutku Venera napravi 65 ophoda, a 260-dnevni kalendar 146 ophoda. U broj 37.960 sadržan je broj 365 bez ostatka, pa je i Sunčeva godina (HAAB) bila usklađena sa dva navedena ciklusa. Taj dosta točan rezultat nije zadovoljavao Maje. Oni su naišli na činjenicu da u vremenu od navedenih 65 ophoda Venere treba provesti korekciju od otprilike 5 dana, ako se ne želi poremetiti sklad sa gibanjem Venere po nebeskom svodu.

* Period između dve uzastopne konjunkcije sa Suncem. Prim. AM

Stvarana prosječna dužina Venerinog sinodičkog ophoda je 583,92 dana, a to je 0,008 dana manje od 584 dana. Taj iznos u 65 Venerinih ophoda naraste na 5,2 dana. Ako se uzme u obzir da stvarno trajanje Venerinog ophoda varira između 580 i 588 dana, vidi se koliko je znanja bilo potrebno, da se uoči potrebna korekcija od 5 dana! 

Problema oduzimanja nije bio jednostavan, ako se htjelo doći ponovno na 1AHAU. Maje su to riješili provodeći na kraju 61 Venerine godine korekciju od 4 dana. 61 Venerina godina završava danom 5.KAN; taj dolazi 4 dana nakon 1.AHAU. Odbijanjem ta 4 dana, došlo se na dan 1.AHAU! 61x584=35624-4=35620. Broj 35620 bez ostatka je djeljiv sa 260, pa nije poremećen sklad sa godinom od 260 dana (137x260=35620). Ali, poremetio se sklad s godinom od 365 dana. Da bi otklonili tu nepriliku, Maje bi u svakom petom Venerinom ciklusu (sada «ciklus» znači interval od 65 Venerinih ophoda) izvršili korekciju, odbivši 8 dana na kraju 51. Venerinog ophoda, što također vodi na dan 1. AHAU. Tako je nakon 301. ophoda Venere korekcija bila 24 dana. Točna vrijednost iznosi 24,08 dana (301x0,08=24,08). To znači da je učinjena greška za 0,08 dana (oko 2 sata) na 481 godinu, odnosno 1 dan na 6000 godina! 

Sunce je bilo u istom kodeksu od 69 datuma na koje imaju pasti Sunčeve pomrčine unutar intervala od 11.690 dana (oko 33 godine).

Mars

Dokučili su da Mars postaje sjajna ponoćna «zvijezda» svakih 780 dana. Tzolkinom se može jednostavno izraziti i sinodički ophod Marsa, koji iznosi 779,933 dana, nešto manje od 780 dana. To je trostruki Tzolkin.

U Drezdenskom kodeksu opisane se konjunkcije Venere, Merkura, Jupitera i Marsa, te Sunčeve pomrčine. Zanimljivo je da su poznavali Uran i Neptun! U Kvirigvi na kamenoj steli prikazane su zvijezde Alnitak, Saiph i Rigel – konstelacija Oriona. U Čičen Ici promatrali su izlazak Poluksa, Kastora i Fomalhaut-a. Od drugih nebeskih tijela Maje su najviše pažnje posvećivali sazvježđima Blizanci i Plejade.

Veliki ciklus Maja (13.0.0.0.0. po njihovom označavanju) završava 21. decembra 2012. godine, kad će biti i tranzit Venere. Ovaj ciklus iznosi 5125,36 godina i počinje 11 Augusta 3114 g.p.n.e.

Na steli «11» iz Izapa, prikazan je Mliječni put kako će izgledati 2012. g.

Sjaj kulture Maja trajao je do 900. g.n.e., kad je počelo propadanje. Propast civilizacije Maja datira 1460.g.n.e., a 1519.g. Kortez se iskrcava i Španjolci osvajaju njihovu teritoriju. Od svih pisanih dokumenata sačuvana su samo četiri (4)!

12.19.11.3.6. 2 Kimi 9 Pohp**

** 13. april 2004. To je datum nastanka teksta. To je 26. mjesecev dan, 104. dan Tzolkina, 9 dan Haaba, 339. dan 819. ciklusa, 15704. dan kruga, dan gospodara G3, proslo je 1.868.626 dana Velikog ciklusa, a ostalo je 3.174 dana. Smjer je Sjever, a boja bijela. Taj datum odgovara GMT korelaciji 584.283 i uzima za pocetak ciklusa 11. August 3144 p.n.e.

Za AM 2004. napisao: Velibor  Vučković