Roboti, droidi, mašine koje misle – skoro da nema naučnofantastičnog filma bez njih, pa ipak – oni nisu samo plod mašte scenarista i SF vizuelista, dolazi vreme kada će oni postati naši automatizovani istraživači svemira.


droidDosadašnja ograničenost robotizovanih astronauta upravo se nalazila u nedostatku automatizacije i autonomije. Svaki pokret mehaničke ruke ili bilo kog drugog uređaja bio je posledica kontrole sa Zemlje – ljudi su upravljali ovim napravama daljinski, kao neki high-tech lutkari, što je trošilo previše vremena. Zašto slati ljude u svemir? Zato što bi robotima trebali sati, čak i dani da obave neke najjednostavnije zadatke (poput uzimanja uzoraka sa površine ili kopanja malih rupa) koje bi ljudsko biće obavilo u nekoliko minuta. Koncept automatizovanih robota, droida – koji sami „misle“ i izvršavaju zadatak samostalno bez potrebe za „lutkarom“ sa Zemlje, rešava ovaj problem. Naučnici iz poznatog kalifornijskog univerziteta Caltech veruju da, razvojem sofisticiranije tehnologije, i to kako u svetu robotike tako i u svetu kompjutera i veštačke inteligencije, dan kada ćemo slati nekog inteligentnog robota u svemir dolazi brže nego što mislimo. Uostalom, logično je – samo pogledajte inteligentne protivnike koje kontroliše kompjuter u današnjim kompjuterskim i konzolnim igrama, potom robotizovane igračke koje se prave u japanu, dodajte u jednačinu višejezgarne procesore koji danas kucaju u običnim kućnim računarima, nove veštačke materijale koje koristimo u običnom životu, samo obratite pažnju na našu svakodnevnicu i stvari koje počinjemo da uzimamo zdravo za gotovo – i shvatićete kako su droidi stvar bliske, ne daleke budućnosti (uzgred, ako ste se zapitali, droid je robot koji ima svest. Naravno, pravi „digitalni ego“ još dugo nećemo imati, ali je termin ipak dobar da napravi razliku između mehanizovanih naprava koje direktno kontrolišu ljudi i autonomnih AI mašina).

Volfgang Fink, fizičar i istraživač u Caltech-u veruje da će istraživanje svemira droidima postati primarno u odnosu na ljudske misije, čak i potpuno eliminisati potrebu za ljudskim bićima u svemiru. On navodi primer Crvene Planete – „mi još nismo poslali čoveka na Mars“ – kaže – „ali naši roboti su već tamo“. Već sada vidimo da je lakše poslati neživog nego živog astronauta u misiju. Iako ga ohrabruje uspeh Feniks misije i njene mehaničke ruke, Fink kaže da pravog uspeha neće biti dok ne eliminišemo potrebu za konstatnom vezom između robota i čoveka na Zemlji. „Mehaničke ruke su alati, ali naša namera je da odgovorimo na pitanje kako da pomeramo te ruke“, kaže on. Izazov je „otarasiti se džojstika“ i prepustiti sistemu da sam istražuje koristeći svoje sopstvene alate. Ključna osobina koju roboti moraju da poseduju je mogućnost da prepoznaju stvari koje mogu biti zanimljive naučnicima na Zemlji, dakle, ono što bi ljudski um, da je na licu mesta, izabrao kao metu istraživanja. Na Caltech-u već rade na programima koji bi omogućili ovim budućim veštačkim astronautima da prepoznaju boje, teksture, oblike i prepreke. Sa dovoljno kompleksnim programiranjem, droidi će moći da sami razaznaju „zanimljiva“ mesta u svojoj okolini i započnu testiranje. NASA je već zainteresovana za Caltehov projekat i namerava da 2017. pošalje robotizovanu misiju na Titan. Naime, bilo bi potrebno oko sat vremena da svaka komanda sa Zemlje stigne do robota na ovom Saturnovom mesecu i zato je neophodna naprava koja će moći sama da razmišlja – bez da joj ljudsko biće viri iza ramena, da tako kažemo. Naravno, kada sve ovo postane realnost, postaviće se pitanje ljudske želje da lično istražuje svemir. Ne brinite, čovek će uvek želeti da i sam negde ode i ostavi otisak svoje čizme u vanzemaljskom svetu. Uostalom, da nije tako, ne bi više bilo alpinista a vrhove naše planete osvajali bi helikopterima. Što je jednom rekao kapetan Kirk – „mi ne šaljemo kompjutere u svemir, oni idu s nama“. Ali, čak i u ovim ljudskim misijama, droidi će biti potrebni – da izvide teren pre nego što njihovi tvorci stignu. Uzbudljivo!


Humanoidni roboti u svemirskom centru
(Nauka/Fizika)
... Po prvi puta u povijesti svemirskih letova jedan će robot postati službeni član posade nekog svemirskog broda. Robonaut R2A očekuje lansiranje brata R2B u svemir U teretnom prostoru raketoplana ...
četvrtak, 11 novembar 2010

NASA priprema robonaute za Mesec
(Astronautika/Misije)

...poodavno se u Nasinim kuloarima šuškalo da jedan od njihovih glavnih inženjera, Stephan J. Altemus, ima projekat kako da za samo 1000 dana na Mesec pošalje svog robonauta. Za to mu je trebala letilica, ..

Ruski android se sprema za ISS
(Nauka/Fizika)

U februaru 2011, STS–133 „Discovery“ je poneo na Međunarodnu stanicu specijalni teret: adroida „Robonauta R2“. Ali čini se da ruska svemirska agencija „Роскосмос“ ne želi da zaostaje za Nasom pa je odlučila ...
Humanoidni robot uskoro novi član posade ISS
(Astronautika/ISS)
... kapaciteta ISSa. Planira se dodatni, sedmi član posade. Robonauti kao nova posada na ISS Humanoidni, čovjekoliki roboti danas su stvarnost. Američka svemirska agencija u suradnji ...
Oni dolaze: Robonauti
(Nauka/Fizika)
Robonauti tipa 2 (R2) su brzi, osjetljivi, po potrebi nježni ili jaki strojevi s mogućnošću verbalne komunikacije s ljudima. Biti će u stanju samostalno izvoditi radne operacije, čučnuti, podignuti kamen ...
nedelja, 07 februar 2010
Author: Ivan Zorkić

Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 5 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije

Foto...