kliknite na slike

Shematski prikaz radio signala

ALMA sustav velikih radioteleskopa

Cassiopeia A, jedan od najjačih izvora radio signala iz svemira

Naša osjetila daju nam da vidimo i čujemo, no sve ono što možemo pomoću njih uloviti tek je mali dijelić elektromagnetskog spektra. Istovremeno pored nas događaju se stvari koje ne zamjećujemo. Radio valove na primjer. Za predaju i prijem radio signala koristimo tehničke tvorevine poput radio i tv uređaja, mobitela.. Osim umjetnih radio signala postoje i oni prirodni. Većina njih potječe iz tamnih dubina svemira i nosi nam važne poruke o fizikalno-kemijskim procesima koji se odvijaju milijunima, milijardama svjetlosnih godina daleko do nas. Takve radio signale hvataju, spremaju i obrađuju pravi lovci na šapate iz svemira – radioastronomi. Radi se o veoma, veoma slabašnim radio signalima.

Ilustracije radi, mobilni telefon sposoban je uhvatiti radio signal reda veličine 1/100W, s druge strane radio astronomi love radio signal reda veličine 1/100000000000000000000000000000W (10e-29). Za taj posao koriste velike radio teleskope. Oni vide „nevidljivo“. Možemo reći kako je radio astronomija, astronomija nevidljivog.

Zvijezde, pulsari, kolapsari, crne rupe..pa sve do tkz pozadinskog zračenja iz prvih dijelića prve sekunde stvaranja svemira predmet su proučavanja astronomije nevidljivog koju nazivamo radio astronomija. Umjetno generirani radio valovi od radio i tv postaja, raznih bežičnih mreža, dalekovoda pa čak i mikrovalnih pećnica iz naših kuhinja lako nadjačavaju radio signale iz dubokog svemira. Zato i radio astronomi, baš kao i optički astronomi za smještaj svojih teleskopa traže čisto nebo, daleko od naselja. Nebo koje nije zagađeno parazitskim radio signalima. Ogromne antene radioteleskopa iz tih su razloga smještene daleko od civilizacije ne bi li izbjegli ovozemaljske radio emisije (smetnje). Veliki kompleksi radio teleskopa protežu se od Australije, preko Azije, Europe, Afrike pa sve do sjeverne i južne Amerike. Metodom interferometrije (spajanje dva ili više radio teleskopa da rade kao jedan) postižemo znatno bolju rezoluciju opažanih objekata. Obzirom na karakteristike radio signala za njihov prijem i detekciju potrebni su nam enormno veliki radio teleskopi kakve je u pojedinačnom izdanju praktično nemoguće napraviti. Zato su radio teleskopi danas umreženi i ovisno o istraživanjima izabranih objekata iste, gotovo istovremeno, možemo opažati s mnoštvom radio teleskopa koji su fizički smješteni na nekoliko kontinenata. Osim za istraživanja svemira radio teleskopi se koriste i za prijem signala s međuplanetarnih letjelica.

Svi ovi radio signali dolaze od snažnih prirodnih izvora radio zračenja iz svemira. Zamislite sada jedan međuzvjezdani „pozdravni radio-ping“ neke vanzemaljske civilizacije na našoj tehnološkoj razini koji je milijunima i milijunima puta slabiji od toga. Zato još uvijek nismo sposobni pronaći sebi slične u svemiru, no marljivi lovci na radio šapate svakodnevno osluškuju. Tko zna..