Znanstveni nazivi – pogrešne interpretacije, pretjerane tvrdnje i zloupotrebe -Epigenetika
Kaos je u brojnim mitologijama bio početak postojanja. Vremenom bi iz kaosa nastajala bića koja bi kaos transformirala u svijet kakav poznajemo, vrlo često uz puno drame, bitaka i intriga. Kaos je riječ koju često koristimo za vlastite živote kada nešto krene po zlu ili situacija izmakne našoj kontroli. Kaos života može imati tužne posljedice, ali katkad iz njega nastane i novi red. Filozofi i matematičari mogli bi satima raspravljati o pojmu kaosa. Biološke struke odavno su se pitale kako cjelokupni život ne potone u apsolutni kaos. Na putu nalaska odgovora na to pitanje otkriveni su procesi kojima život kontrolira kaos.
Kontrola gena
U osnovnoj i srednjoj školi sve izgleda jednostavno. Postoji velika molekula DNK i njen zapis, bezbroj kombinacija četiri baze – A, T, G i C koji čine gene. U DNK su informacije koje se prepisuju u RNK. RNK obavlja niz zadaća potrebnih za život stanice, a pomoću nekih RNK nastat će proteini, još jedna skupina molekula bez kojih ne možemo zamisliti život na Zemlji. Ove osnove molekularne biologije danas su dio opće kulture, ili se barem nadam da jesu.
Razina tih informacija otvara daleko više pitanja no što nudi odgovora. DNK odnosno geni moraju biti regulirani, kontrolirani. Bez kontrole, nastao bi kaos. Stanice mozga stvarale bi proteine mliječnih žlijezda i mišića, stanice mišića srca suicidalno bi stvarale tvari živčanog sustava. Bez kontrole umrli bismo za nekoliko sekundi.
Mehanizmi kontrole gena
Svaka naša stanica sadrži senzore kojima osjeća što se događa u okolišu, a što će osjetiti ovisi o njenom tipu. Osjećamo strane tvari, poput virusa i bakterija i to nam omogućuje da se od njih obranimo. Mogu osjetiti vlastite tvari poput hormona i brojnih drugih molekula koje nazivamo glasnici i koji jure po tijelu i prenose informacije. Imam bradu zbog muških spolnih hormona, a brada je narasla jer su stanice u koži osjetile hormon i počele proces rasta dlake. Cijele medicinske discipline poput endokrinologije nastale su na proučavanju tih procesa.
Velik broj takvih informacija utječe na kontrolu gena, odnosno koliko će RNK i proteina nastati iz zapisa tih gena. Jedan od načina kontrole su transkripcijski faktori. Geni sadrže brave koje ih drže zaključanima. Katkad samo jedan gen, a katkad skupina gena sadrže jedan tip brave. Vanjski podražaj aktivirat će ključeve koji otključavaju gene a to su transkripcijski faktori. Iz „otključanog“ gena nastat će specifične RNK i proteini koji trebaju u datom trenutku. Primjer: ako je stanica ugrožena oksidativnim stresom, jedan transkripcijski faktor, nrf-2, otključat će baš one gene/proteine koji štite stanicu od stresa. Postoje i faktori koji utišavaju gene odnosno ekspresiju gena.
Transkripcijski faktori i faktori koji utišavaju gene nisu jedini mehanizmi kontrole. DNK je namotana oko malenih proteinskih kuglica koje zovemo histoni. Kontroliranom promjenom histona stanica regulira gene. Metilacija DNK je još jedan od mehanizama kontrole gena. Na DNK se prebacuje skupina od jednog ugljikovog atoma, metilna skupina. Taj proces „utišava“ gene.
Prisjetimo se da je glavni razlog mehanizama kontrole da u stanica ima aktivne gene koji su potrebni u danom trenutku.
Epigenetika
Procesi kontrole aktivnosti gena mogu biti kratkotrajni i trajati svega nekoliko minuta. Neki procesi traju duže, katkad i tijekom cijelog života stanice.
No, neki od procesa, poput metilacije i mijenjanja histona na koje je namotana DNK mogu biti toliko trajni da će se prenijeti i na nove stanice kada se izvorna stanica promijeni. Zbog toga se kaže da su ti procesi nasljedni, premda oštro treba paziti na semantiku (značenje riječi). U svakodnevnom životu nasljedno obično znači nasljeđivanje na potomstvo (djecu), no ovdje se misli u širokom smislu na bilo koju podjelu genetskog materijala, poput podjele stanica ili nastanak spolnih stanica. To je temeljna definicija epigenetike – nasljednost, barem na novu generaciju stanica.
Epigenetika ne uključuje mutacije gena, odnosno slijed baza DNK. Stoga slijedi i dosadna definicija: „Promjene u funkciji gena koje su nasljedne kroz mitozu i/ili mejozu, a ne uključuju promjenu u sekvenci (slijedu baza) DNK.“ Metilacija i promjena histona nisu jedini procesi epigenetike i više o tome možete pročitati u literaturi na kraju.
Epigenetika je posebno važna u nastanku specijaliziranih stanica našeg tijela – geni čija aktivnost nije potrebna trajno će se utišati. Epigenetika je vrlo širok pojam. Odabrao bih primjer gladi u Nizozemskoj tijekom zime 1944. na 1945. godine. Majke koje su bile trudne patile su zbog manjka hrane, što je ostavilo epigenetski trag na djeci. Neki njihovi geni su drugačije metilirani, pa su osjetljiviji na neke plućne i bubrežne bolesti.
Pogrešne interpretacije i zloupotrebe
Nerazumijevanje pojma. Bilo koja aktivnost koju ljudi poistovjećuju sa zdravljem, poput promjene prehrane, tjelesne aktivnosti, metodama smanjenja stresa – sve to uzrokuje promjene kontrole gena. To ne znači da su sve te promjene epigenetski procesi. Utjecaj okoliša i životnih navika ne manifestira se samo epigenetski. Fetišizam prema tom nazivu izostavlja niz drugih predivnih bioloških procesa.
Sukob i dominacija tamo gdje ih nema. Epigenetika nad genetikom! Epigenetika bi trebala biti moć koja „briše“ loše faktore određene slijedom baza DNK. Antagoniziranje je stari duhovni ljudski izum. Epigenetski i genetski procesi su neodvojivi i stavljanje jednog u nadmoćnu poziciju ili čak demoniziranje genetike nema veze ni s biologijom niti sa spiritualnošću. To smo već vidjeli pred tri četiri godine kada smo znali gledati objave kako je „DNK božanska, a RNK demonska.“ Ne projicirajte svoje ograničenosti i unutrašnje sukobe u biologiju.
Moć tamo gdje je nemoćna. Moć je drevni supstitut kokaina ljudske rase. Pobjeda pozitivnog razmišljanja nad genima! Nema ništa loše u poticanju ljudi da budu dobri i da usvoje zdrave životne navike. Nema ništa loše u tome da ljudi budu etičniji i suosjećajniji od predaka koji su itekako znali biti okrutni, čak i zli. Ipak, žao mi je, to nije svemoćno, to je samo statistički korisno. Kod brojnih nasljednih genetskih bolesti epigenetski procesi su potpuno nemoćni. Gomila genetski i epigenetskih procesa nalazi se u potpunosti van kontrole ljudskog intelekta. To je dobro, jer svijest ni u bunilu ne bi mogla procesirati sve procese i milijardama stanica. Infantilna duhovnost oduvijek se palila na apsolutnu kontrolu, premda svjesnu kontrolu imamo nad vrlo malim dijelom našeg postojanja. Control freak je dobar opis ove razine koju smo svi na neki način prošli, treba biti zahvalan biologiji na svim procesima koje ne trebamo svjesno kontrolirati.
Epigenetika objašnjava sve nasljedne traume. Ljudi su uvjetovani svojim nasljeđem, ali i ne-biološkim utjecajima, što uključuje jezik, kulturu, naciju i (ne)vjerovanja koji su naučene kategorije. Utjecaj naših predaka nije samo biološki. O tome su, zaboga, napisane knjige. Svijest o uvjetovanosti je vrlo korisna i ne treba joj davati isključivo naziv epigenetike.
Epigenetika kao znanstveni kredibilitet. U prethodnom članku vidjeli smo kako se riječ kvantno koristi da daje kredibilitet vjerovanjima ili tehnikama. Epigenetika se koristi na isti način. Ponavljam da nema ništa loše u nastojanjima da ljudi budu kvalitetniji, no to postaje manipulacija kada se obećava moć koja nam realno ne pripada ili postaje selektivno nametanje određenog skupa vjerovanja. U povijesti ljudske vrste već smo imali dovoljno nedaća s tim stavom.
Egocentričnost. Egocentričnost je biološki logična, ali ne mora infiltrirati sve sfere. Zloupotreba pojma epigenetike identična je zamki brojnim self-help tehnikama i raznorazne djece i unučadi New Age. Usmjerenost isključivo na svoje traume i vlastite procese može nas učiniti tupima na pomaganje društvu kao cjelini i drugih ljudi koji pate. Tako nastaje korak u raskorak, kako je znao reći moj pokojni otac; satima razmišljam o svojim procesima, a onda bacim smeće kroz prozor auta. Nažalost, nije samo svijet New Age pun skrivene egocentričnosti, već je uvelike i cijela društvena sfera tako oblikovana.
Alibi. Moć nad materijom, misao koji oblikuje materiju – sve su to teme još iz doba starogrčke filozofije. Epigenetika se može zloupotrijebiti tako da gubimo vrijeme za apstraktna razmišljanja i tehnike, umjesto da vježbamo, jedemo zdravije i prekinemo dokazano štetne navike. Nije tu kriva sirota epigenetike niti ljudi koji koriste taj izraz u neke druge svrhe van znanosti, to je u ljudskoj prirodi, ali ti ljudi bi trebali toga biti svjesni.
Zaključak
ChatGPT: „"Epigenetika nije čarobni štapić, ali jest fascinantan sloj biologije koji nas uči kako su genetika i okoliš neraskidivo povezani. No, kao i svaka znanost, zaslužuje da ju se koristi odgovorno i bez mistifikacije."“
Epigenetika je fascinantna i dobro je da se o njoj priča kao biološkoj kategoriji koja može imati dirljive filozofske i sociološke poruke za čovjeka. Ignoriranje drugih procesa u tijelu, obećanje moći gdje te moći nema, negiranje ne-bioloških uvjetovanja čovjeka, pokušaj krađe kredibiliteta za određene sustave vjerovanja; sve su to već davno viđene zamke koje se desetljećima ponavljaju. Budite zahvalni na procesima koje ne trebate kontrolirati kako biste se pozabavili onim što doista možete. Razmislite koliko doprinosite društvu, a ne samo sebi. Zove se ljubav prema drugima, epigenetika je tu nepotreban pojam.
Slika: chatGPT.
Za dodatno čitanje
Semin Reprod Med. 2009 Aug 26;27(5):351–357.
Proc Natl Acad Sci U S A. 2008 Oct 27;105(44):17046–17049.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
