Sateliti nadgledaju što i kako radimo na našim njivama

Preko dvadeset milijuna ljudi u EU direktno se bavi poljoprivredom, obrađuju polja, planiraju usjeve, koriste moderne tehnologije i znanja kako bi proizveli dovoljnu količinu kvalitetne hrane. Prije samo pedesetak godina na poljima su boravili i radili samo ljudi, zatim su pristigli traktori i taj posao umnogome olakšali i ubrzali. Čak i danas većina nas poljoprivredu vizualizira kroz traktore i kombajne. To je istina, no danas je to samo mali dio istine. Klimatizirani, računalno upravljani strojevi svakodnevnica su modernog poljoprivrednog gospodarstva, baš kao i laptop ili tablet u rukama poljoprivrednika ili ribara. 

No i to čini samo segment cjelovite slike EU poljoprivrede. Zahvaljujući svemirskim tehnologijama i naporima članica Europske svemirske agencije (ESA) polja i mora danas su premrežena pogledima iz svemira. Poznato nam je kako se EU itekako trudi da planski razvija poljoprivredne kulture sve kako bi količine hrane bile dostatne a ona sama zdrava i kvalitetna. Kako ne bi došlo do prekomjernog „forsiranja“ pojedinih kultura ali i da poljoprivrednicima i ribarima osigura kvalitetne podatke o sastavu i karakteristikama tla, morskim strujanjima, atmosferskim i klimatskim prilikama sve u cilju osiguranja maksimalne održive učinkovitosti. Po dvije letjelice tipa Sentinel 1 i 2 svakodnevno kruže oko našeg planeta i gotovo u realnom vremenu osiguravaju podršku i kontrolu doslovce ma svake njive ili ma svakog djelića mora, rijeke i jezera. Svaki komadić mora i kopna pažljivo se prati i snima raznolikim senzorima, podaci se kombiniraju sa drugim satelitima te u konačnici pružaju cjelovit uvid u stanje na terenu. Svi se ti podaci obrađuju i prosljeđuju kako državnoj upravi tako i krajnjim korisnicima. Danas, svega pedesetak godina nakon prvih traktora na našim njivama moderna poljoprivreda doslovce iz fotelje može planirati, obrađivati, kontrolirati i proizvoditi kvalitetnu hranu. Ribari više ne moraju „na slijepo“ odlaziti u ribolov, dostupne baze podataka omogućavaju uvid u situaciju na akvatoriji. 

Osim direktnog benefita u postupku proizvodnje tu je prisutna i kontrola, pa će tako „svemirske oči“ vidjeti (i proslijediti nadležnim službama na daljnje postupanje) svaku neprimjerenu aktivnost poput neprijavljenih plantaža ili ribolova u nedozvoljenom vremenu i prostoru. 

Josef Aschbacher, ESAin direktor Earth Observation Programmes kaže: Informacije koje dobivamo od Sentinels letjelica omogućavaju poboljšanje načina života svakog čovjeka u EU a u suglasju sa našim opredjeljenjem svi podaci biti će još bolji i dostupniji na korist čitave EU i svih njenih građana. Ipak i pored sve tehnologije koja je ušla u naše domove, a da je počesto nismo ni svjesni, ona nije svemoguća. 

Pogledajte vaše ukrasno bilje na prozorima, ruže u dvorištu, krumpir u vrtu.. možda baš sada trebaju Vašu pomoć i ruku. Uostalom naši su stariji govorili, koliko zemlji daš ona ti višestruko vraća, tehnologija je tu da nam pomogne. Naše none i noneti, bake i djedovi rođeni su u vrijeme prije Sputnjika a zasigurno nisu ni sanjali da u hladu vinove loze ispod pergole mogu pratiti kako napreduju njihovi (i susjedovi!) usjevi na njivi. 

I nama je teško zamisliti kako bi naši unuci u ne tako dalekoj budućnosti mogli po prvi puta probati jabuke sa Marsa ili jagode sa plantaža na Mjesecu. Od čovjeka, preko traktora i satelita do hrane na kuhinjskom stolu veliki je korak. Korak učinjen za manje od životnog vijeka homo sapiensa. Koliko li će nam biti potrebno vremena (ili koraka) da se prema hrani odnosimo s poštovanjem, da ne bacamo neprihvatljivo velike količine brižljivo proizvedenih namirnica koje život znače?