Astronautika: misije

Orbiter uspješno u Marsovoj orbiti, lander nije uspio sigurno sletjeti

Nakon osam mjeseci međuplanetarnog putovanja europsko-ruske misije ExoMars 2016 i svih dosadašnjih uspješno odrađenih ključnih elemenata misije znanstvenici i inženjeri imaju razloga za slavlje ali i tugu. Primarni cilj misije, postavljanje TGO letjelice u Marsovu orbitu uspješno je odrađen. Nakon iznimno zahtjevnog manevra usporavanja TGO se nalazi u dobrom stanju i na predviđenoj putanji oko Marsa. Biti će potrebni mjeseci kako bi se letjelica dovela u polarnu orbitu a prava znanstvena misije kreće početkom 2018. TGO će i ranije obavljati svoje zadaće no složeno manevriranje radi postavljanja u ciljanu, „znanstvenu“ orbitu traži poprilično vremena. Europa sada (sa Rusima) ima svoju drugu letjelicu oko Marsa (od ranije se tu nalazi Mars Express).

Situacija sa EDM modulom (lander Schiaparelli) nažalost nije ispunila planirane zadaće. EDM je sekundarni dio misije i predstavljao je 560kg masivnu ovalnu letjelicu max promjera 2.4m koja se do Marsa „švercala“ na matičnom TGO. Po dolasku u neposrednu blizinu crvene planete EDM je odvojen. Njegova je zadaća bila da odradi sve faze slijetanja na Marsovo tlo kao tehnološki demonstrator za znatno veći lander koji će 2020. tamo spustiti europsko-ruski rover s primarnim ciljem potrage za tamošnjim tragovima života.

Nakon primitka svih radio podataka i njihove obrade jasno je kako misija nije u cijelosti uspjela. Odvajanje Schiaparellija od matične letjelice prošlo je uspješno. Ulazak u Marsovu atmosferu brzinom od preko 20.000km/h dogodio se na planiranoj poziciji. Toplotni štit odradio je svoju zadaću i spasio Schiaparellija od temperatura preko 1500°C. Letjelica je u tom dijelu slijetanja usporila prema planu, toplinski štit propisno je odvojen. Padobrani za daljnje usporavanje slijetanja također su odradili svoj dio posla i odvojeni su od landera (ovaj podatak se razlikuje od izvora do izvora!) Sve je još uvijek proticalo po planu. Upaljeni su i raketni motori čija je zadaća bila usporiti lander do vertikalne brzine 0m/s na 2m iznad tla. U tom bi trenutku lander doslovce pao na tlo a posebna amortizirajuća struktura trebala je apsorbirati energiju udara o tlo. Prema pristigloj telemetriji sve je bilo u redu do nekih pet ili šest sekundi po paljenju raketnih motora. Što se dogodilo nakon toga zasad ostaje nejasno. Inženjeri će pokušati u narednim satima i danima odgonetnuti zadnje sekvence minutu prije slijetanja.

Nekoliko je mogućih uzroka neuspjeha, o njima više u narednim danima. Situacija bi bila znatno jasnija kada bi telemetrija pokazala kako je visina bila 2 m, brzina propadanja nula uz potvrdu prestanka rada raketnih motora. Ukoliko bi laneer imao nesreću da padne na neki veći kamen razumljivo bi bilo da je stradao od tog udara. Nekoliko (15) crno bijelih fotografija tijekom slijetanja koje je EDM trebao napraviti zasad nitko ne spominje, ukoliko su odaslane i one će pomoći u rasvjetljavanju zadnjih trenutaka misije.

Treba istaknuti kako će i ovi podaci itekako pomoći inženjerima u planiranju misije za 2020. godinu. Iznimno je teško uspješno spustiti neku tehničku tvorevinu na drugo nebesko tijelo. Prvima je to na Marsu uspjelo poći za rukom Rusima u misiji Mars 3. Otada na ovamo više od polovice svih misija na sva druga nebeska tijela završilo je neuspjehom. Za nekoliko dana nestati će svaka nada da se lander Schiaparelli javi sa Marsove površine, baterije (nema solarnih fotonaponskih panela) su predviđene za 2 do 4 dana rada.