I ovo je jedan od novijih članaka s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble.
Priča jest zanimljiva, ali taj nadimak dan brzovrtećoj zvijezdi u M67 je zbilja nesretno izabran!

HUBBLE PRONALAZI JEDNOG "PLAVOG VREBEČA" MEĐU ZVIJEZDAMA

Ime "plavi vrebač" (engl. blue lurker) bi moglo pripadati nekom zlikovcu iz filma o superjunaku. Ali zapravo se radi o zvijezdi od jedne rijetke vrste, koju je Hubble temeljito istražio zavirivši u otvoreno zvjezdano jato M67, udaljeno od nas približno 2800 svjetlosnih godina!

Forenzička analiza Hubbleovih podataka je pokazala da je ta zvijezda vodila buran život i da se miješala s druge dvije zvijezde s kojima je gravitacijski povezana u izuzetnom trostrukom sustavu. Ta je zvijezda srodna tzv. "plavim lutalicama" (engl. blue stragglers), zvijezdama koje su toplije, sjajnije i plavlje od očekivanja jer su vjerojatno ishod međusobnog stapanja zvijezda. (Plave lutalice se najčešće sreće u zbijenim (kuglastim) zvjezdanim jatima. Prim. prev.)

Ovaj plavi vrebač se vrti puno brže od očekivanja i upravo je to neobično ponašanje dovelo do njegove identifikacije. Da nema to svojstvo, on bi izgledao kao obična, Suncu slična zvijezda. Pridjev "plavi" nije posve korektan jer je boja te zvijezde slična bojama drugih zvijezda Sunčeve mase koje se nalaze u M67. Ona se skriva među uobičajenom stelarnom populacijom i kao da vreba iz busije!

Brzina vrtnje je znak da je taj vrebač morao na sebe nakupljati tvar s neke susjedne zvijezde: upadanje toga plina mu je ubrzavalo okretanje oko osi. Njegova brza vrtnja je bila otkrivena NASA-inim Svemirskim teleskopom Kepler. I dok normalnoj Suncu sličnoj zvijezdi treba tridesetak dana da se jednom okrene sama oko sebe, ovom vrebaču su dovoljna samo četiri dana.

Kako je plavi vrebač postao takvim je "super komplicirana priča o razvoju", kaže Emily Leiner, znanstvenica iz Tehnološkog instituta Illinoisa u Chicagu. "Ta je zvijezda zbilja uzbudljiva je jer je ona primjer zvijezde koja je međudjelovala s drugim članicama trostrukog sustava." Plavi vrebač se prvotno vrtio oko osi sporije, orbitirajući oko dvojnog sustava u kojemu su dvije Suncu slične zvijezde.

Prije oko 500 milijuna godina, dvije zvijezde u dvojnom sustavu su se međusobno stopile, proizvevši jedinstvenu, puno masivniju zvijezdu. Taj se orijaš uskoro napuhnuo u divovsku zvijezdu koja je dio svoga plina stala prebacivati na plavog vrebača. Ono što danas vidimo jest to da plavi vrebač orbitira oko bijelog patuljka, sagorenog ostatka masivne zvijezde nastale stapanjem.

"Mi znamo da su takvi višestruki zvjezdani sustavi prilično česti i da mogu dovesti do prilično zanimljivih ishoda", pojašnjava Leiner. "Jedino što još nemamo model koji bi pouzdano povezao sve te razvojne faze. U trostrukim sustavima je oko 10 posto cjelokupne populacije Suncu sličnih zvijezda, ali pokazuje se priličnim izazovom objedinjavanje njihova razvojnog puta."

Hubble je promatrao bijelog patuljka oko kojega vrebač orbitira. Koristeći spektroskopiju u ultraljubičastom području, Hubble je ustanovio da je taj bijeli patuljak vrlo vruć (ima na površini skoro 13 tisuća Celzijevih stupnjeva, što je više od dvostruke temperature na površini Sunca) i da je teškaš s 0,72 Sunčeve mase. (Površinske temperature bijelih patuljaka mogu biti puno više od toga. Prim. prev.) Prema teorijskom modelu, vrući bijeli patuljci u M67 bi trebali imati samo oko polovicu Sunčeve mase. To pokazuje da je taj bijeli patuljak usputni rezultat stapanja dviju zvijezda koje su nekoć postojale u trostrukom zvjezdanom sustavu.

"Ovo je jedan od rijetkih trostrukih sustava za koje možemo ispričati točnu priču o tome kako su se razvijali", kaže Leiner. "Izlazi na vidjelo da bi trostruki sustavi mogli biti vrlo zgodni za nastanak zanimljivih, eksplozivnih krajnjih proizvoda. Zbilja je neobično to što smo u stanju određivati svojstva jednog takvog sustavu dok još istražujemo."

Razvoj zvijezde "plavog vrebača" u jednom trostrukom sustavu

Slika 1: Trostrui zvjezdani sustav sazdan od zvijezda sličnih Suncu. Dvije orbitiraju na maloj međusobnoj udaljenosti, dok treća ima puno širu orbitu.

Slika 2: Zvijezde u tijesnom paru po spiralnim putanjama padnu jedna na drugu i stope se u masivniju zvijezdu.

Slika 3: Stopljena zvijezda se razvije u napuhanog diva. Dok se njegovi vanjski slojevi šire, dio materijala u njima pada ne udaljeniju članicu sustava, zbog čega potonja zvijezda raste i sve brže se vrti oko osi.

Slike 4 i 5: Središnja, stopljena zvijezda na koncu potroši gorivo i proizvede masivnog bijelog patuljka. Udaljenija članica sustava se spiralno približava bijelom patuljku, zbog čega njihova međusobna orbita postaje tješnja. (Ovdje nije jasno zašto se dvije zvijezde međusobno približavaju. Prim. prev.)

Slika 6: Preživjela vanjska članica sustava je slična Suncu, ali sada ima nadimak "plavi vrebač". Ona zbog ranijeg prijenosa mase sa središnje zvijezde jest neznatno plavlja no što bi se to od nje očekivalo, a usto se ona i vrti vrlo brzo, ali ta njena svojstva ne upadaju osobito u oči. Bilo bi je lako zamijeniti za normalnu Suncu sličnu zvijezdu, unatoč njenoj egzotičnoj prošlosti.

NASA, ESA, Leah Hustak (STScI)

https://hubblesite.org/.../news-releases/2025/news-2025-002

AstroMosor