Ovo je nova Slika mjeseca s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb. I ona se tiče jedne supernove tipa Ia, ali puno puno udaljenije od one koje je proizvela Tychov ostatak iz Chandrinog članka. Puno puno udaljenije! Čista slika je impresivna, ali ovdje dajem prednost onoj koja na sebi ima kvadratiće i natpise jer bez njih ne bi bilo jasno o čemu ovaj kratki, ali zanimljivi tekst govori.

Prva slika je ta Webbova fotografija s istaknutim slikama daleke galaktike i supernovom AT 2022riv u jednoj od tih projekcija. Druga je ista ta slika, ali bez dodataka. Preporučam pogledati onu pune razlučivosti. Treća slika je detalj te najveće raspoložive fotografije, na kojemu se nalaze tri slike daleke galaktike. Na četvrtu sliku sam nalijepio nekoliko posebno dopadljivih sitnih detalja najveće slike, na kojima su zabilježene galaktike od kojih su neke vjerojatno ispred jata RX J2129, druge su unutar njega, a treće, pak, vidimo daleko onkraj njega.

Posljednja slika je rudimentarno obrađena Hubbleova sirova slika, snimljena putem WFC3 u valnoj duljini od 1100 nm. To je jedna od nekolicine međusobno vrlo sličnih fotografija na kojima je supernova AT 2022riv bila prvi put uočena. Crtice ističu jedva uočljivu supernovu. Ista je bila otkrivena 7. kolovoza 2022. g.


VIDJETI TROSTRUKO

Kompozitna040323

1. snimak, 2. snimak, 3. snimak, 4. snimak, 5 snimak 

Ova opservacija, načinjena NASA/ESA/CSA-inim Svemirskim teleskopom James Webb, zabilježila je tri različite slike iste galaktike u kojoj se dogodila jedna supernova. Sve su te slike stvorene djelovanjem jedne orijaške gravitacijske leće. Gravitacijske leće se javljaju na mjestima gdje neko masivno svemirsko tijelo zakrivljuje prostorvrijeme u dovoljnoj mjeri da time može sviti stazu svjetla koje prolazi kroz ili pokraj njega, skoro kao neka ogromna staklena leća. (Svaka masa to čini, ali naši instrumenti mogu registrirati jedino takvo djelovanje vrlo masivnih objekata. Prim. prev.) U ovom slučaju, leća je galaktičko jato RX J2129, udaljeno od nas oko 3,2 milijarde svjetlosnih godina i smješteno u zviježđu Vodenjaka. (Prema Simbadu, crveni pomak toga jata iznosi z = 0,2339, što bi uz ponajbolje izmjerene i/ili proračunate vrijednosti kozmoloških parametara kojima sada raspolažemo dalo udaljenost od oko 2,9 milijardi svjetlosnih godina. Odnosno, svjetlo iz tih galaktika je prema nama pošlo prije 2,9 milijardi godina. Prim. prev.) Ova fotografija jata s natpisima ističe tri slike jedne gravitacijskom lećom povećane daleke galaktike, uključujući i onu u kojoj je uočena spomenuta supernova.

Astronomi su otkrili tu supernovu u trostruko projiciranoj pozadinskoj galaktici u opservacijama načinjenima NASA/ESA-inim Svemirskim teleskopom Hubble. Zaključili su da bi to mogla biti jedna vrlo udaljena supernova tipa Ia. Takve supernove uvijek proizvedu prilično ujednačen sjaj, tj. na istoj udaljenosti od nas, sve bi one izgledala jednako sjajne. To ih čini osobito korisnima za astronome. Kako je njihova udaljenost od Zemlje razmjerna sjaju kojega imaju na našem nebu, objekti poznatog stvarnog sjaja mogu biti iskorišteni za mjerenje velikih udaljenosti u svemiru, kao tzv. standardne svijeće.

Ova gravitacijska leća je proizvela tri slike pozadinske galaktike koje u pogledu veličine, položaja i starosti nisu međusobno ujednačene. Kako je masa u galaktičkom jatu (koje stvara leću) raspoređena neravnomjerno, zrake svjetla emitiranog iz supernove se svijaju gravitacijskom lećom na različite načine i stoga do promatrača putuju dužim ili kraćim stazama. To ima za posljedicu nastanak više slika. Zrake koje su pošle najdužim putem, daju nam najstariju sliku galaktike, u kojoj je supernova još uvijek vidljiva. Sljedeća slika galaktike, prikazuje ju onakvom kakva je bila približno 320 dana kasnije, dok ona treća pruža uvid u galaktiku kakva je bila otprilike 1000 dana nakon trenutka zabilježenog prvom slikom. U oba ta kasnija trenutka u vremenu, supernova je već bila izblijedjela. (Ta najstarija slika daleke galaktike je izdvojena desno u sredini. Supernova AT 2022riv je označena dvjema crticama. U odnosu na projekcije istaknute iznad i ispod, to je zrcalna slika, u kojoj su lijeva i desna strana zamijenjene. Takvo ponašanje pokazuje i svjetlo propušteno kroz staklenu leću. Prim. prev.)

Ova je opservacija načinjena putem Webbove NIRCam-e, s namjerom da se izmjeri sjaj supernove viđene kroz leću. Kao dio istog programa, putem Webbovog NIRSpec-a su dobiveni i spektroskopski podaci o supernovi. To će omogućiti usporedbu te daleke supernove tipa Ia s onima koje vidimo u obližnjem svemiru. To je vrlo važan način provjere pouzdanosti jedne od metoda mjerenja izuzetno velikih udaljenosti u svemiru kojima se služe astronomi.

ESA/Webb, NASA & CSA, P. Kelly

Velika slika s natpisima:https://cdn.esawebb.org/archives/images/large/potm2302b.jpg

Velika slika bez natpisa:https://cdn.esawebb.org/archives/images/large/potm2302a.jpg

https://esawebb.org/images/potm2302b/

https://esawebb.org/images/potm2302a/

Preuzeto sa FB


Komentari

  • Kevin Garnet said More
    Niste mu isplatili dnevnice!  :x :lol: 10 sati ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    Sve su to važne i zanimljive teme.... 3 dana ranije
  • Duca said More
    Hm,  vakcinacija i nuklearke, čini se... 3 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    Bez obrazloženja prestao je da se... 4 dana ranije
  • Lazar said More
    Zašto nema novih članaka od Draška... 4 dana ranije

Foto...