Odgovore može naučiti svatko, postaviti pitanje puno je teže
Nekada davno, dok su Crvenkapica, Ivica i Marica, Pepeljuga, Snjeguljica i sedam patuljaka svijetom stupali u čizmama od sedam milja (skoro kao i Mačak u čizmama) nastavnici nisu koristili tablete ni laptope u koje marljivo bilježe svaki trenutak svojeg odgojno-obrazovnog, roditeljskog životnog poziva s tuđom a i svojom djecom koristili su nezgrapne, velike, plave knjige – Imenike.
U ta davna, pluskvanperfektna, vremena razredi su imali dvoje-troje-četvero odlikaša, nešto vrlodobrih, ponajviše dobrih, pokojeg dovoljnog i jedan manji broj nedovoljnih učenika na kraju školsko-godišnje balade pitanja i odgovora.
Danas svi znaju sve, sve je lako i brzo, petice se lijepe lakše no što valovi zapljuskuju obalu u eonskoj igri strpljenja, čini se kako nam je sve dostupno. Naprezanje mozga i ruku stvar je za, pa i ismijavanje.
Što je to znanje? Sposobnost reproduciranja naučenog gradiva i primjena istog ili i nešto drugo? Na stranu to što nam današnje krivulje ocjena, petica i ponekih drugih ocjena, uništavaju sadašnjost i budućnost, one bi u eri trokilogramskog plavog imenika možda bile dovoljne za dvojku ili trojku.
Svatko (skoro) može naučiti za dvojku pa čak i trojku.. četvorka traži ozbiljan trud i odricanje. Petice su vrh ledenog brijega znanja koje leži u našem umu, pogođeno u trenutku maksimalne optimizacije koju će nastavnička pitanja istjerati na svjetlo dana. Samo su nijanse te koje će odlučiti postotak točnih odgovora tamo negdje na magičnoj granici od 90% između ocjena 4 i 5. Primjerice to da električar zna i primjeni gdje ide plava, gdje smeđa a gdje žuto-zelena žica na utikaču nije za peticu, to je za dvojku. O višim ocjenama pričati ćemo preko boja prstenova na otpornicima, nožicama tranzistora i lemljenju istih bez da ih pregorimo, SMD tehnologiji (koja je danas povijest), nano tehnologiji čipova baš kao i o biočipovima koji su još osamdesetih bili misao vodilja ka umjetnoj inteligenciji. Usput, ono što danas u eri „STEMovanja“ nazivamo UI (AI), proizašlom obradom ruda i kemijskih spojeva skupljenih u funkcionalnu cjelinu nula i jedinica, veze nema s Inteligencijom.
Vratimo se na prave pravcate petice, onih dva-tri-četiri primjerka na uzorku od tridesetak ispitanika. To nam je nasušno potrebno u svijetu lažnih vrednota. No ima jedna stvar koja se pomalo skriva u cijeloj toj priči; ni petice nisu svemoćne. Svemoćna su samo pitanja na koja (još) nema odgovora.
U trenutku kada postanemo sposobni sami sebi i drugima postavljati beskrajna pitanja tada dolazimo do stepenice s koje se prostire pogled na neznanje oko nas. Istovremeni strah i znatiželja. Na nama je da izaberemo povratak u sigurnost „(ne)znanja“ ili koraknuti dalje i višlje u bezdan Otkrivenja svjesni sebe. Rijetke pripadnike naše vrste ćemo susresti na tom putu kojeg će nam mnogi priječiti i zatvarati nastojeći nas obeshrabriti i odvratiti.
Alvin je uspio u tome, jesenske noći postaju sve duže, taman za A.C. Clarkeov roman Grad i zvijezde.