Bez obzira na 19 tacaka mog prethodnika, odlazak na Mars bih doziveo kao nagradu.. Zivot u Srbiji je ocajan, plata mala i iako ptice i dalje cvrkucu (a nece jos dugo) sunce sija i ima lepih momenata, ipak se sansa za ovakvu avanturu ukazuje samo jednom u zivotu (dosad nije bilo ni to jednom)... a rado bih i bubreg uzeo, cisto iz opklade ovom iznad mene.. Ne budite smesni, ima onih koji bi isli na drugu planetu samo tako, ipak nismo svi totalno apaticni... a sto kaze devojka, sansa da medju prvima krocis tamo takodje nosi svoju draz. A o onih 50 kvadrata da ne govorim, pa ko je ikad video toliko prostora u Srbiji? Tako da lutko samo napred ne slusaj ove pametnjakovice, cek samo da i ja posaljem, mozda zajedno odemo... :)
Author: Gost

Komentari

  • Baki said More
    Prednosti i mane proučavanja drevnih... 5 sati ranije
  • Baki said More
    „Opservatorija Vera Rubin NSF-DOE... 10 sati ranije
  • Ljubiša said More
    Realan tekst, međutim, i te 1969.... 11 sati ranije
  • Ljubomir said More
    -
    - @ Željko Perić : ”… kolika je... 1 dan ranije
  • Ego said More
    Oni, koji stignu drugi, sahraniće one... 1 dan ranije

Foto...