Ja se malo drugačije sećam tog čuvenog pomračenja! Naime, mene je to potpuno pomračenje "pomašilo" za nekih 10 ak kilometara! Interesantno je da se ispred moje kuće za vreme pomračenja okupila grupa ljudi (i starih i mladih), pa smo zajedno posmatrali. Bilo je pitanja, komentara, smeha, garavljenja stakla ali nikako straha. Možda je to malo čudno, s obzirom da živim u malom mestu i ljudi nisu baš preterano upućeni u "taj svemirski mehanizam". Ne znam kako je pomračenje prošlo po gradovima, ali znam da je kod nas bilo zanimljivo i više od toga! He, he, he...kokoške otišle na spavanje u sred dana!!! Sablasna tišina (mislim na zivotinjske zvuke). Na selu se uvek čuje lavež, cvrkut...tada je to izostalo! Jedinu buku smo pravili mi! Pored ovoga, najupečatljivije su mi u sećanju ostale BOJE! Sve je bilo nekako čudno i imalo neku drugačiju nijansu nego obično, ma bilo je stvarno za pamćenje.
Author: Gost

Komentari

  • Siniša said More
    Samo, da svako u svom narodu pobedi one... 14 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Pre ili kasnije, čovečanstvo će... 17 sati ranije
  • Ego said More
    Slažem se, to je pravi način. Mada,... 19 sati ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Nije rešenje što veća rakete. Ovo je... 3 dana ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Iskreno saučešće njegovoj porodici i... 5 dana ranije

Foto...