Ovo je novi članak sa sajta NASA-inog Rendgenskog opservatorija Chandre. Slike su, redom, kompozit, kompozit s natpisima, Chandrina rendgenska slika, Geminijeva optička slika, Hubbleova optička slika, Hubbleova infracrvena slika i VLA-ova radiovalna slika.

S obzirom na prividni sjaj kojega ima i udaljenost na kojoj se nalazi, da se izračunati da je apsolutni sjaj 3C 297 približno jedak M = 21,75. To bi značilo da bi taj kvazar, da se nalazi na udaljenosti od oko 32,6 svjetlosnih godina od nas, bio oko 4000 puta sjajniji od punog Mjeseca! Zvuči puno, ali to je još uvijek daleko od apsolutnog sjaja njegovog kolege kvazara 3C 273.

Zoran Knez

3C 297: Chandra pomaže astronomima otkriti jednu iznenađujuće usamljenu galaktiku

Veće fotografije: 1. i 2. kompozitna; 3. X-ray; 4. Optička (Gemini); 5. Optička (Hubble); 6. IR; 7. Radio

Na ovoj je slici prikazana galaktika 3C 297, koja je sada - nakon što je privukla i apsorbirala sve svoje bivše galaktičke družice - usamljenija no što je bilo očekivano da bi mogla biti. Ta samotna galaktika je od nas udaljena oko 9,2 milijardi svjetlosnih godina i u njoj se nalazi jedan kvazar, supermasivna crna jama koja na sebe privlači plin što se nalazi u središtu galaktike, te koja pogoni silovite mlazove tvari koji se daju vidjeti u radiovalovima. To otkriće, ostvareno NASA-inim Rendgenskim opservatorijem Chandrom i iz Međunarodne zvjezdarnice Gemini, moglo bi pomaknuti vremenske granice do kojih astronomi očekuju da su galaktike u ranom svemiru mogle narasti velike.

U određenom smislu, 3C 297 ima svojstva galaktičkog jata, divovske strukture koja sadrži stotine ili čak tisuće pojedinačnih galaktika. Rendgenski podaci dobiveni Chandrom otkrivaju velike količine plina zagrijanog do više milijuna stupnjeva, sastojka tipičnog za neko galaktičko jato. Astronomi su usto ustanovili da je jedan mlaz iz kvazara - viđen radioteleskopom Vrlo veliki postroj (VLA) Karl G. Jansky - svijen u međudjelovanju s okolicom. I na koncu, Chandrini podaci daju naslutiti da se drugi kvazarev mlaz zario u plin koji mu se našao na putu, stvorivši pri tom "žarište" rendgenskih zraka (engl. "hotspot"). Takvo što se obično događa unutar galaktičkih jata. Pa ipak, podaci prikupljeni iz Zvjezdarnice Gemini pokazuju da oko 3C 297 postoji samo jedna galaktika. (3C 297 je oznaka za radiovalni izvor na toj lokaciji, a to je kvazar. Za taj objekt se koristi i niz drugih oznaka, poput LEDA 2817658. Vidljivi prividni sjaj mu je m = 20,5, a crveni pomak z = 1,406. Prim. prev.) Devetnaest galaktika za koje se na Geminijevoj fotografiji čini da su u blizini 3C 297, zapravo se nalazi na posve različitim udaljenostima.

Na ovoj novoj kompozitnoj slici, Chandrini podaci su obojeni ljubičasto, VLA-ovi podaci crveno, a Geminijevi zeleno. U sliku su uključeni i vidljivo i infracrveni svjetlo, zabilježeni Svemirskim teleskopom Hubble (plavo, odnosno narančasto). Usamljena galaktika (3C 297) i položaj njene supermasivne crne (jame), označeni su na slici s natpisima, a na njoj su istaknuti i mlazovi iz crne jame, rendgensko žarište i vreli plin. Vidno polje obuhvaćeno slikom je premalo da bi se na njemu našla ijedna od spomenutih devetnaest galaktika koje od nas nisu udaljene koliko i 3C 297.

Jedno od tumačenja manjka susjednih galaktika jest to da je privlačenje najveće galaktike, udruženo s njihovim međusobnim međudjelovanjima, natjeralo galaktike pratilje da padnu u veliku i budu u nju apsorbirane. Astronomi koji su proveli ovo istraživanje smatraju da je 3C 297 najvjerojatnije "fosilna skupina", a ne pravo galaktičko jato. Takve skupine su galaktička razvojna faza u kojoj jedna galaktika privlači na sebe druge i s njima se stapa. Ako je to tako, 3C 297 predstavlja najudaljeniju ikada pronađenu fosilnu skupinu.

Autori znanstvenog rada kojim je istraživanje opisano ne mogu isključiti mogućnost da u blizini 3C 297 postoje patuljaste galaktike, ali njihova prisutnost još uvijek ne bi objasnila manjak krupnijih galaktika, onih veličine Mliječnog Puta. Nama blizak primjer (galaktike koja nije sama) jest M87, u galaktičkom jatu Djevica. Ona je već milijardama godina okružena velikim galaktikama. Međutim, 3C 297 će milijarde godina provesti u osnovi sama samcata.

Spomenuti znanstveni rad je objavljen u broju Astrofizikalnog dnevnika iz siječnja 2023. g, a dostupan je i na Internetu. Jedno ranije Chandrino promatranje, koje je trajalo samo tri sata, bilo je pokazalo nagovještaje prisutnosti toga vrućeg plina koji je u ovom novom istraživanju jasno uočen, o čemu je u travnju 2018. g. bio objavljen i znanstveni rad. Kako bi se taj rezultat potvrdio, bilo je potrebno provesti puno dugotrajnije opservacije Chandrom. U travnju i kolovozu 2021. g, te u travnju 2022. g., ta su promatranja i obavljena, a trajala su ukupno 35 sati.

X-ray: NASA/CXC/Univ. of Torino/V. Missaglia et al.; Optical: NASA/ESA/STScI & International Gemini Observatory/NOIRLab/NSF/AURA; Infrared: NASA/ESA/STScI; Radio: NRAO/AUI/NSF

https://chandra.harvard.edu/photo/2023/3c297/

Znanstveni rad: https://iopscience.iop.org/.../10.3847/1538-4365/ac9f3e/pdf