Znanstveni nazivi – pogrešne interpretacije, pretjerane tvrdnje i zloupotrebe Jarisch–Herxheimerova reakcija
Španjolski liječnik Ruya Díaz de Isla darovao je čovječanstvu „Tractado contra el mal serpentino que vulgarmente en España es llamado bubas“ u kojem je odlično opisao dijagnostiku i liječenje sifilisa, spolno prenosive bolesti koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. Došao je na epidemiološku ideju da je sifilis stigao iz Amerike nakon Kolumbovog otkrića, što će i danas ostati jedan od mogućih scenarija prošlosti ove bolesti. Ruya nije prvi opisao liječenje sifilisa živom i živinim solima, ali je prvi opisao nuspojavu liječenja, prolaznu vrućicu nakon koje bi, navodno, ozdravili. Nitko se nije obazirao na to tijekom tri i pol stoljeća. Godine 1895. austrougarski dermatolog Adolf Jarisch opisuje sličnu reakciju tijekom liječenja sifilisa, što 1902. godine potvrđuje i njemački dermatolog Karl Herxheimer. Svijet je upoznao pojam Jarisch-Herxheimerove reakcije. Nakon žive i živinih soli, otkriveni su novi antimikrobni spojevi – antibiotici. Arsenov spoj Salvarsan (arsfenamin) bio je prvi specifični antibiotik protiv uzročnika sifilisa, ali i uzročnika bolesti spavanja te uzročnika povratne vrućice, bakterije iz roda Borrelia. Kasnije su došli i drugi antibiotici i što je bilo djelotvornije liječenje, to se češće susretala Jarisch-Herxheimerova reakcija. Istraživanje uzroka nastanka ove reakcije potaknut će suradnju dviju povezanih disciplina – mikrobiologije i imunologije.
Koji su simptomi Jarisch-Herxheimerove reakcije?
U roku nekoliko sati nakon prve doze antibiotika mogu se dogoditi neki od sljedećih simptoma:
- vrućica i drhtanje
- bol u mišićima i glavobolja
- kožne reakcije (crvenila), koja mogu u slučaju sifilisa biti pojačanje mjesta upaljene kože već izazvane tom bolesti
- ubrzan rad srca i pad krvnog tlaka
Rijetko su upisani i neki teži, čak i po život ugrožavajući oblici.
Događa li se Jarisch-Herxheimerova reakcija uvijek kod liječenja infekcija bakterijama?
Ne, neće se dogoditi tijekom svakog liječenja. Najčešće se javlja tijekom liječenja infekcija skupinom bakterija koje se zovu spirohete. To su uzročnici:
- sifilisa, Treponema pallidum,
- Lymske bolesti i povratne vrućice uzrokovane bakterijama roda Borrelia,
- leptospiroze izazvane bakterijama roda Leptospira.
I kod ovih bolesti reakcija se ne mora javiti. Opisana je katkad i kod drugih uzročnika bolesti, poput Q groznice, bolesti spavanja, bartoneloze i drugih. Vrlo je rijetka kod nekih drugih bakterija poput streptokoka.
Zašto se događa Jarisch-Herxheimerova reakcija?
Naglo „ubijanje“ mikroorganizama izaziva njihov raspad. Imunološki sustav prepoznaje neke raspadnute tvari, poput lipoporoteina uzročnika sifilisa i potiče „uzbunu“. Ta uzbuna pokreće upalne tvari koje stvara imunološki sustav, pa otuda vrućica, slabost i bolovi u mišićima, slično simptomima gripe. Kožni simptomi su posljedica istog procesa. Sretna je okolnost da imunološki sustav ima fine mehanizme kontrole i kod većine infekcija, usprkos „smrti“ mikroorganizama, do reakcija srećom ne dolazi. Opaska za vas koji ste educirani u biologiji i medicini: ponoviti pojmove Toll-like receptori te Pathogen-associated molecular patterns (PAMPs) i superantigens (superantigeni). ChatGPT i slični sustavi sasvim lijepo objašnjava ove pojmove, a idite do one dubine do koje želite. Budući da je niz lijekova, pa i postupaka kontrole nekih lijekova direktno povezan s ovim sustavom, ovo je i obavezno štivo za moje kolegice i kolege. Sugeriram započeti ponavljanje sa septičkim šokom i ispitivanjem endotoksina u lijekovima koji se daju u injekcijskom obliku.
Jarisch-Herxheimerova reakcija prolazi obično sama, premda će katkad liječnica/liječnika intervenirati kako bi se simptomi smanjili.
Moguće zabune i zloupotrebe pojma
Nakon drugog svjetskog rata, pojavom antibiotika penicilina shvatilo se da neke reakcije slične Jarisch-Herxheimerovoj reakciji mogu biti i drugih uzroka, primjerice alergijske reakcije na sam lijek. Katkad treba imati na umu i mogućnost nocebo efekta, kako zbog samog liječenja tako i straha od same bolesti, pogotovo kod simptoma koji su česti kod nocebo efekata, poput glavobolje, boli u mišićima i osjećaja uzlupanog srca, uz odsustvo drugih simptoma.
Jarisch-Herxheimerova reakcija ostala bi isključivo u domeni medicine, no vrlo brzo je pojavom interneta i društvenih mreža postala popularan termin. Usko je povezan s pojmom die-off efekta, a to je da će liječenje svih infekcija biti praćene nekom reakcijom sličnom Jarisch-Herxheimerovoj, te je u našem jeziku povezan s izrazom krize čišćenja. Ponekad to zna biti povezano s kolektivnim psihičkim tendencijama za željom za patnjom i idejom da svako ozdravljenje (ne samo zaraznih bolesti) mora proći kroz krizu. Analizu tražite u drugim strukama, poput psihologije. Na društvenim mrežama se nerijetko znaju naći prava natjecanja tko je više patio/la tijekom izlječenja, kao da je to neko natjecanje u junaštvu ili patnji. Ovo govorim bez ikakvog sarkazma. To samo treba uočiti kao činjenicu. U nekim krugovima to bude toliko prošireno da katkad ljudi osjete da nisu izliječeni ili osjete krivnju da nešto s njima nije u redu ako nisu imali neke drastične pojave simptoma. Jarisch-Herxheimerova reakcija toliko je postala popularna da je samo zovu „Herx“ i njeno postojanje se pripisuje gotovo bilo kojoj reakciji ili stanju. Na primjerice, pojava samo glavobolje doista nije „Herx“.
Nažalost, doista neki postupci liječenja nisu ugodni, ali kod ne malog broja bolesti jednostavno nam može biti – bolje. I to je sve. Iskreno rečeno, za to smo se i borili tijekom stoljeća. Kako će netko reagirati individualna je kategorija, a ne samo statistička.
Već je rečeno da su neke Jarisch-Herxheimerove reakcije tek zabune u dijagnosticiranju nuspojava antibiotika. To vrijedi i za razne preparate, pa se mučnina, proljev, alergijske kožne reakcije i drugi simptomi izazvanim tim preparatima pripisuju isključivo „Herxu“. Usprkos pojavi štetne reakcije tretmana, inzistira se na nastavljanju korištenja „jer je to samo Herx i sve je u redu“ i „što ne možete izdržati gdje vam je hrabrost“. To je opasno s javnozdravstvenog aspekta. Primjerice, pred nešto više od deset godina alergijske reakcije na lokalni pripravak za dišni sustav redom su se prepisivale obliku „Herxa“, da bi kasnije zahtijevale liječenje kože.
U prošlom tekstu, Farmakogenetika broj III, govorio sam o poput Münchhausenovom sindroma by self i by proxy. Vrlo rijetko znamo nailaziti i na ovakve pojave, nanošenje i izazivanje simptoma koji sliče na „Herx“ i to treba oštro razlikovati od nocebo efekta i adekvatno pristupiti tom problemu kada se prepozna. Ljudi zaslužuju empatiju i tada.
Zaključak
Jarisch-Herxheimerova reakcija poznata je u medicini više od 120 godina i češće se događa u nekih zaraznih bolesti, primjerice, izazvanih bakterijama spirohetama. Taj termin je stvaran, ali se ne bi trebao zloupotrebljavati kako bi se u njega prikrile nuspojave preparata i postupaka. Nije dobro nametati niti ideju da je svaki proces liječenja uvijek povezan s pogoršanjima. Izlječenje nije ni natjecanje, držite ga u svom intimnom krugu.
Slika: La Gioconda/Monna Lisa. Povremeno se rasplamsaju rasprave je li Monna Lisa bila zaražena sifilisom, kako zbog izgleda lica, skrivanja zuba (živini lijekovi su bojali zube), ali i podataka da je koristila „vodu od puževa“, tada uz živu jedan od popularnih lijekova za sifilis. Ostavit ćemo te spekulacije ne za svađu, već za oštrenje intelekta, gdje i pripadaju.
Za dodatno čitanje:
J Infect Dis. 1976 Jun;133(6):696-704.
J Am Med Assoc. 1949 Jan 22;139(4):217-20.
Dhakal A, Sbar E. Jarisch-Herxheimer Reaction. [Updated 2023 Apr 24]. In: StatPearls [Internet].
CNS Spectr. 2022 Feb;27(1):16-26.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
