Kao i skoro sve druge druge velike ideje tako i manipulisanje sa računanjem vremena u pojedinim periodima godne izmišljeno je još u antičko doba. Tako su tokom leta neke države produžavale trajanje časa. Rimljani su imali poseban vodeni časovnik sa različitim skalama za različite mesece tokom godina.
U moderno doba prvi koji je sugerisao da se leti ustaje ranije bio je Bendžamin Frenklin (Benjamin Franklin, 1706 – 1790, američki naučnik, političar, pronalazač i jedan od tvoraca čuvene američke Deklaracije o nezavisnosti), u vreme dok je, kao američki izaslanik, živeo u Parizu. U jednom pismu iz 1784. urednicima lista Journal of Paris, on savetuje Parižanima da štede sveće ustajući ranije kako bi što više koristili sunčevo svetlo. Članak je, međutim, imao šaljivi karakter pa nije sasvim jasno koliko je Frenklin bio ozbiljan u svojoj sugestiji.
Od momenta identifikacije ciljnog molekula do momenta odobrenja date komponente kao terapeutika od strane Agencije za hranu i lekove (eng. Food and Drug Administration) u SAD-u prođe i do 14 godina sa finalnim troškom od ~800 miliona dolara.
I tako dok mi čekamo makar normalne pružno/cestovne prijelaze od kojih nam automobili neće stradavati, negdje drugdje na svijetu ljudi razmišljaju o željezničkoj infrastrukturi Mjesecu i Marsa.
Sve od 2006. godine, kada je na zasjedanju Međunarodne astronomske unije (International Astronomical Union) izglasano da Pluton više nije planet, vode se žustre debate o toj temi. Plutonu je donekle vraćen ugled time što su njemu slična tijela u vanjskim predjelima Sunčeva sustava nazvana skupnim imenom plutoidi. No mnoge je astronome svo to vrijeme zbunjivala prije svega definicija planeta koja je zapisana pri IAU. Sad su planetolozi sa Planetary Science Institute pripremili novu definiciju planeta.
Fenomenalnog starogrčkog matematičara, astronoma, geografa i pesnika Eratostena (grč. Ερατοσθενης)iz Kiree danas smatramo velikanom antičke astronomije, a mnogi za jednog ako ne najboljeg a ono svakako najlucidnijeg među njima.
Ova slika prikazuje zbijeno (kuglasto) zvjezdano jato nazvano NGC 1651. Poput objekta viđenog na jednoj drugoj nedavnoj Slici tjedna, i ono se nalazi na oko 162 tisuće svjetlosnih godina od nas, u najvećoj i najsjajnijoj od satelitskih galaktika Mliječnog Puta, Velikom Magellanovom Oblaku
Prosto je neverovatno da jedan tako daleki objekat ima toliku moć i da bez njega mi ljudi ne bismo postojali. A ne bi postojale ni mnogo jednostavnije forme života od nas, pa možda ni život sam. Bar na ovoj planeti. Ima astronoma koji veruju da je za život bilo gde u svemiru neophodan Jupiter i to ovakav kakav je naš: određene mase, na određenom rastojanju od zvezde.
Ali sve je relativno jer s druge strane na Zemlji vode baš i nema toliko koliko nam se čini kada stojimo na obali mora. Stvar je u tome što je tih navedenih pet kilometara prosečne dubine okeana, neprimetno prema prečniku Zemlje koji iznosi nešto više od 12.740 kilometara. Sem toga ispostavilo se da na nekim telima Sunčevog sistema vode ima i više nego na Zemlji iako su ona, ta tela ponekad i mnogo, mnogo manjeg prečnika od naše planete.