Jučerašnjom Slikom tjedna NASA/ESA-inog Svemirskog teleskopa Hubble, prikazana je jedna galaktika u kojoj bukti požar mladih zvijezda. Ime joj je NGC 685, a od nas je udaljena oko 64 milijuna svjetlosnih godina. Ona se nalazi u zviježđu Eridana. NGC 685 je svrstana u spiralne galaktike s prečkom jer njeni raščupani spiralni kraci započinju na krajevima prečke od zvijezda u njenom središtu. I Mliječni Put je spiralka s prečkom, ali naša galaktika je skoro dvaput veća od NGC 685.
Do sada najprihvaćenija teorija, po kojoj su na Zemlju vodu donele komete, je posle analize podataka dobijenih sa sonde Rozete, počela da gubi argumente.
U prostranstvima svemira, gde se milijarde galaksija prepliću u složenom kosmičkom plesu, ponekad se susrećemo sa prizorima koji oduzimaju dah svojom lepotom i dinamikom. Jedan takav prizor je galaksija poznata kao Galaksija Ruža, ili preciznije, UGC 1810/3, zadivljujući par galaksija u interakciji koji podseća na cvet u punom cvatu.
Retrogradno kretanje je pojava kada se čini da se planeta, posmatrana sa Zemlje, prividno kreće unazad, odnosno ka zapadu, u odnosu na pozadinske zvezde. U stvarnosti, sve planete se kreću u istom smeru oko Sunca (progradno ili direktno kretanje, u smeru suprotnom kazaljci na satu gledano iznad Sunčevog severnog pola). Prividno retrogradno kretanje je iluzija nastala usled razlike u orbitalnim brzinama i našoj perspektivi sa Zemlje.
Atakama veliki milimetarski/submilimetarski niz (ALMA) prvi put svedoči sudaru dve galaksije koje jure jedna prema drugoj brzinom od 500 km/s. Ona sa desne strane sadrži kvazar – supermasivnu crnu rupu koja akretira materijal iz svoje okoline i oslobađa intenzivno zračenje direktno u drugu galaksiju.
Većina zvezda veličine našeg Sunca ima jednog ili više pratilaca. Zvezde se rađaju u ogromnim oblacima molekularnih gasova, u kojima nastane čitavo jato novih zvezda. Mnoge od njih su čvrsto gravitaciono povezane te nastavljaju svoj život u parovima krećući se jedna oko druge. Odavno se sumnja da i Sunce ima svog parnjaka, samo njega nije lako otkriti.
"Odradi ovaj kviz znanja i proveri koliko tacnih odgovora imas. Kviz sadrzi laka i teska pitanja. tako da uzivaj u resavanju ovih pitanja i samom kvizu!!!
Šta bismo sve mogli da vidimo kada bismo preleteli iznad Plutona i njegovog meseca Harona? Svemirska letelica New Horizons je to učinila u julu 2015. godine, proletevši pored ovih udaljenih svetova brzinom od oko 80.000 kilometara na sat
99,9% težine solarnog sistema čini Sunce mu njegovo! Preostala beda je podeljena na 8 kakvih-takvih planeta i čak 219 meseci, tj. satelita. Sledi beskonačna buranija sitnurije: kamenčina, leda i prašine koje niko normalan ne računa. 19 satelita je dovoljno veliko da ih je nekad u istoriji sopstvena gravitacila zaloptastila (moj novi astronomski izraz) i svi su pokriveni ledom sem naš Mesec i Ija. Sedam je masivnije od Plutona i Erisa. Ti meseci se fizički ne razlikuju od planeta patuljaka, ali se ne uklapaju u našu (IAU) definiciju jer se ne okreću direktno oko Sunca. Svi ti svetovi su zla boga čudni, a šampion čudnosti je Triton. O njemu ne znamo – ništa. Skoro.