NASA-in Svemirski teleskop James Webb je zabilježio infracrveno svjetlo iz brojnih izvora onkraj guste prašine u zvjezdanom sustavu FS Tau(ri), koje dosad nismo mogli vidjeti. Uz dodatak mnoštva pozadinskih galaktika koje nalikuju vatrometu za proslavu 250. obljetnice osnutka Sjedinjenih Država, na ovoj slici svjetlucaju i brojne protozvijezde - zametci zvijezda koji su se oblikovali u gustim džepovima plina i prašine. Ti vrući zgusnuti objekti male mase, na koncu će se razviti u punokrvne zvijezde, sposobne u svojim jezgrama izgarati vodik, onako kako to čini Sunce. Protozvijezde u FS Tau su stare približno od 1 do 3 milijuna godina, što ih prema kozmičkim mjerilima čini vrlo mladima. Usporedbe radi, naše Sunce je staro 4,6 milijardi godina.
Sanjati velike snove i potom ih beskompromisno ostvariti – to je krilatica koja najbolje opisuje putanju svemirskih teleskopa James Webb (JWST) i Hubble (HST). Ovi instrumenti nisu samo inženjerska čuda; oni su simboli vrhunskog ljudskog postignuća i međunarodne naučne diplomatije. Danas, u julu 2026. godine, dok se suočavamo sa globalnim ekonomskim rezovima i pritiscima na budžete osnovnih istraživanja, moramo postaviti ključno pitanje: Da li su ovi moćni instrumenti vredni svoje cene ili su luksuz koji više ne možemo da priuštimo?
Čovečanstvo je doživelo nuklearni rat. Epilog je katastrofalan: preko 80% populacije je stradalo. Preostalo stanovništvo luta, bolesno i mutirano, prostranstvima potpuno unakažene zemlje. Malobrojni intelektualci spas su potražili na obližnjim planetama gde u osami svojih domova pokušavaju da se priberu i ponovo povežu i organizuju.
Ove nedjelje, JAXA-ina svemirska letjelica Hayabusa2, koja je prije nekoliko godina istraživala asteroid Ryugu, proletjela je i pokraj malog asteroida 98943 Torifune*, dugog samo oko 450 m. Slično Itokawi, kojega je bio posjetio njen prethodnik Hayabusa, i Torifune je očigledno kontaktni dvojni asteroid, koji je usto i gomila krša, a ne dva priljubljena monolitna tijela. Susret sonde i asteroida se zbio na oko 100 milijuna kilometara od Zemlje. Torifune je jedan od apolonskih asteroida, tj. riječ je o tijelu koje presjeca orbitu Zemlje. Za jedan obilazak oko Sunca mu trebaju 383 dana.
Ali na nezamislivo kratak trenutak, najtoplija materija koju su ljudi ikada stvorili i izmerili ne pojavljuje se u dalekoj galaksiji. Pojavljuje se ovde — na Zemlji.
Kada postavimo pitanje koliko planeta sličnih Zemlji postoji u kosmosu, iskren naučni odgovor glasi: zavisi koga pitate. Procene ozbiljnih istraživača variraju u neverovatnom rasponu od preko dvadeset redova veličine. Na jednom kraju spektra nalazi se brojka jedan — mi sami — dok se na drugom kraju pominje cifra koja se približava sto kvintiliona.
Poučen lekcijom sa profesorom Milanom, odlučio sam da promenim taktiku. Sledeći put kada sam razgovarao sa AI-jem, više nisam tražio aplauz ni potvrdno klimanje glavom. Umesto toga, postavio sam stroga, eliminaciona pitanja o modernoj i vrlo spekulativnoj QIFT (Kvantnoj informacionoj teoriji polja) i njenim različitim varijacijama (poput ICQFT ili pristupa preko Fisher-ove informacione geometrije).