Galaktika ili galaksija je velika nakupina zvijezda, ostataka zvijezda, međuzvjezdane tvari i tamne tvari koju na okupu održava gravitacija. Patuljaste galaktike sadrže nekoliko desetaka milijuna zvijezda, a divovske do 1014 zvijezda koje se nalaze se u orbiti oko zajedničkog centra mase. Smatra se da se u središtima većine galaktika nalaze supermasivne crne rupe. Galaksije također mogu sadržavati mnogostruke zvjezdane sustave, zvjezdane skupove i raznovrsne međuzvjezdane oblake. Promjer galaktike može biti od 5 000 do 500.000 svjetlosnih godina. Sunce je samo jedna od najmanje 100 milijardi zvijezda u galaktici zvanoj Mliječni put.
„Još uvek ne znamo da napravimo veštačku inteligenicju ali znamo da napravimo veštački život. Život ne mora da liči na nas“, kaže dr Aleksandar Bogojević iz Instituta za fiziku u Beogradu u trideset prvoj epizodi naučnopopularnog video-serijala „Vrt fizike“ posvećenoj replikatorima.
U starom veku nije se znalo da postoje takve stvari kakve su planete, sateliti, meteoroidi itd. Pa čak i onda kada su neka od tih nebeskih tela nazvane planetama nije bila poznata njihova priroda već se smatralo da su to zvezde kao i ostale samo što švrljaju po nebu umesto da stoje u jednom mestu kao druge zvezde (doduše, nije se znalo ni šta su zvezde).
Potraga za vanzemaljskim životom u svemiru - 1.dio - Dokumentarni film
Znanstvenici su nadohvat odgovoru na jedno od najvažnijih pitanja: Da li smo sami u svemiru? Ovaj dokumentarni film uvodi gledatelje u slike i zvukove drugih planeta dok vrhunski astrobiolozi objašnjavaju njihove promjene te kako razmišljaju o potencijalnom životu u našem Sunčevom sustavu.
Satelit je u astronomiji pratilac, telo koji prati drugo, veće i masivnije na njegovom putu kroz prostor. Od kako je SSSR u svemir izbacio prvi veštački satelit postalo je neophodno da se oni i po nazivu oni razlikuju od prirodnih satelita. Rešenje se nametnulo samo od sebe, pa se od tada najčešće prirodni sateliti jednostavno zovu meseci, a veštački samo sateliti.