AMERIČKA AGENCIJA NASA I KRALJIVINA SAUDIJSKA ARABIJA POTPISALE AKT O SARADNJI NA ISTRIŽIVANJU MESECA I BLISKIH ZEMLJI ASTEREOIDA
Mars. I to odmah. Zaobići Mesec u širokom luku. Crvena planeta je prioritet nad prioritetima. Odgovori o nastanku i razvoju života nas čekaju tamo te ne treba gubiti godine i trošiti desetine milijardi evra na mesečevu prašinu i drugorazredna naučna istraživanja kada nam je Mars na dohvatu ruke.
Već skoro 50 godina Amerikanci se bore za vodeću ulogu u svetu u naučnom istraživanju svemira. Američki kosmički brodovi i sateliti kružili su oko Zemlje, sletali na Mesec i Mars, posetili svetove Jupitera, Saturna i Urana, i putovali prostranstvima iza Plutona i van ekliptike. Sve te letilice su na Zemlju slale fotografije i podatke koji su iz korena promenili fond ljudskog znanja i otvorili mnoga pitanja na koja se tek čekaju odgovori.
Čovječanstvo je nekada osvojilo Mjesec. Neosporno su naše robotičke letjelice a i one s ljudskom posadom bile oko Mjeseca i na Mjesecu. Donjeli smo odande i kamenčiće da se naši znanstvenici igraju s njima. A tada je sve stalo. Čovječanstvo je na dugo vremena izgubilo Mjesec, kao što je A.C.Clarkeov Dijaspar izgubio svoje carstvo. Trebalo je čekati beskrajno puno vremena da se pojavi Alvin i ponovo pokrene stvari..
Iako sam jedan od osvedočenih ljubitelja Marsovih a bogme i svih drugih rovera, odavno sam se svrstao u tabor onih koji su ubeđeni da „Spiritu" ovog puta nema spasa. Naročito sada, kada je izgleda i drugi točak definitivno pokvaren, šanse da se rover izvuče iz zamke u koju je upao pre 7 meseci sve više se svode na teoriju. Sve govori da će se nesrećni rover smrznuti tokom nastupajuće marsovske zime.
Bilo bi neozbiljno raspravljati o tome što će se dogoditi u daljoj budućnosti, to nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti osim nekih općenitih tvrdnji. Stoga ću se ograničiti na budućnost do kraja 21. stoljeća. Što se tiče čovjekova osobnog boravka u svemiru, otkako je 4. listopada 1957. godine
Da bi sustigla kometu, „Rosetta" je do sada morala da obavi tri planetna ubrzavanja, i što je zanimljivo, sva tri oko Zemlje. Prvo je bilo 4. marta 2005, drugo 13. novembra 2007, a poslednji 13. novembra ove godine.
Priznajem da smo na ideju da pokrenemo ovo pitanje Zorkić i ja došli odmah nakon što smo čuli radosnu vest da je Srbiji ukinuta zabrana šengenskih viza. Naravno da odgovori nemaju svesne veze sa tim, ali pitanje je šta se sve kuva u mračnim hodnicima podsvesti jednog izmučenog stanovnika naših krajeva. Zato će moj odgovor na ovo pitanje biti višeslojan. Prema stepenu zanimljivosti, podeliću ih u tri kategorije. Počeću od trećeg mesta...
Kada je pre četiri decenije osvojen Mesec činilo se da su osnovni i najveći problemi astronautike savladani i da će vrlo brzo zamaljske flote sa ljudskom posadom krenuti u osvajanje Sunčevog sistema - najmanje. Još pre desetak godina postojale su ozbiljne procene da će se na Mars prvi čovek iskrcati u drugoj deceniji 21. veka.
Iako se moderne demokracije zaklinju u transparentnost trošenja proračunskih sredstava, prosječni Japanac vjerojatno nikada neće saznati što su to tamošnja vojska i obavještajna služba lansirale proteklog vikenda u svemir.
