Messenger, NASAin izaslanik u orbiti Merkura bliži se kraju svoje svemirske odiseje. Letjelica je prema „paklenom planetu“ lansirana u avgustu 2004. Trebale su godine i zahtjevno manevriranje da pristigne u stabilnu orbitu oko Merkura (2011.). Misija je izvorno planirana da istražuje Merkur godinu dana a NASA je u dva navrata, svaki put za po godinu dana, produžavala njezino trajanje. Sada su rezervoari pogonskog goriva raketnih motora gotovo potpuno prazni. Sredinom januara iduće godine raketni motori iscrpit će zadnje kapi goriva i posljednji put izvršiti podizanje i korekciju putanje letjelice što će joj omogućiti stabilan rad do marta 2015. No zahvaljujući inženjerima misije ni to nije kraj! NASA je, prigodno za „Božićno-Novogodišnje darivanje“ odobrila još jedno produženje života i to u trajanju od mjesec dana, najmanje do kraja aprila 2015. No kako pogoniti letjelicu koja je potpuno bez goriva?
Dan O’Shaughnessy, inženjer misije pri Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory iz Laurela, Maryland, kaže kako će iskoristiti helijum koji se pod pritiskom nalazi u rezervoarima i kontrolirano ga ispuštati kroz mlaznice raketnih motora te na taj način osigurati još mjesec dana kontroliranog leta Messengera. (Helijum u rezervoarima inače služi da zadrži tekuće gorivo pod stalnim pritiskom i kontrolom). Količine tog plina su male a potisak koji će se njegovim ispuštanjem ostvariti neće biti velik, no znanstvenici će ipak dobiti dodatnih mjesec dana za znanstvena istraživanja, ističe O’Shaughnessy. Njegov nadređeni kolega, Stewart Bushman (voditelj inženjerskog tima) izjavio je kako će u naredna tri mjeseca njegovi suradnici pokušati pronaći još pokoju tehnološku inovaciju odnosno dosjetku kojom bi „kupili“ još mrvicu vremena. Pri ovakvim misijama svako, pa i najmanje produženje operativnosti igra veliku ulogu. Što se tiče istraživanja Merkura i važnosti Messengerove misije možda najbolje govori podatak kako je to jedina misija dosad u Merkurovoj orbiti. Čovječanstvo je prije nje samo jednom uspjelo poslati robota prema Merkuru (NASA, Mariner 10, 1974. i 1975.) i to na kratke prelete bez mogućnosti zadržavanja u orbiti oko planete. Bushman navodi kako će ovakvo „ad-hoc“ upravljanje letjelicom biti prvo takve vrste u povijesti astronautičkih misija a prikupljena iskustva zasigurno budu iskorištena u budućnosti pri nekim drugim misijama. Messingerov kraj ipak je izvjestan. Tijekom posljednjih tjedana leta spuštati će se sve niže prema površini a planirano prikupljanje i slanje podataka na Zemlju biti će moguće barem do visine leta od svega 10-tak km iznad tla. Od tada će samo minute dijeliti letjelicu od udara u najmanji planet Sunčeva sustava.
Posljednji operativni tjedni letjelice u sve nižoj i nižoj orbiti oko planeta iskoristiti će se za fotografiranja površine u iznimno visokoj rezoluciji te interdisciplinarna znanstvena istraživanja; istraživanje leda zarobljenog u kraterima na njegovim polovima, mjerenja magnetskog polja i njegovih varijacija, neutronsku spektrometriju u cilju potrage za ledom i vodom u novonastalim udarnim kraterima.. Messingerov puni naziv inače glasi; Mercury Surface, Space Environment, Geochemistry and Ranging (Research).
Dobar dio ovih događanja odvijati će se „ispred naših očiju“. Merkur uskoro počinje praviti „društvo“ Veneri (već vidljiva goli okom) na večernjem nebu poslje zalaska Sunca. Istina, samu letjelicu nemožemo vidjeti ni najvećim telskopima no ona će radio signalima slati vrijedne podatke sa planeta od nas udaljenog više od stotinu milijuna kilometara. Inženjerske „egzibicije“ oko pogona letjelice podsjetile su autora teksta na srednjoškolske dane kada se društvo uokolo vozikalo motorima a rezervoari često bili na rezervi. Bilo je slučajeva kada su motori stali zbog nedostatka goriva. Tada smo otvarali čepove rezervoara i ustima upuhivali zrak ne bi li istisnuli još koju kap dragocjene tekućine te tako dobili još koju stotinu metara prije konačnog kraja vožnje. Tko još kaže da vrhunski znanstvenici i tehničari nisu u duši mala djeca koja se igraju i istražuju svemirska prostranstva na dobrobit cijelokupnog korpusa znanja čovječanstva. Čovječanstva koje neće vječno ostati na „lokalnim puteljcima“ već se jednom u budućnosti vinuti put zvijezda, baš kao što se i djeca sa motorima, kad odrastu upuste u veliku životnu odiseju.
Messenger otkrio čudne tvorbe na Merkuru
Messenger filigranski podešava orbitu oko Merkura
Messenger uspješno zauzeo orbitu oko Merkura
Messenger u orbiti oko Merkura!
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
