Astronautika: misije

Osmog septembra 2016. u 19:05č po lokalnom vremenu, sa lansirne rampe SLC-41 vazduhoplovnog dela kosmodroma na Kejp Kanaveralu, u kosmos je lansirana međuplanetarni aparat OZORIS-REx. Cilj misije je transport uzoraka tla sa asteorida Benu (Bennu).

Lansiranje je obavljeno pomoću rakete-nosače Atlas V kompanije ULA, uz podršku ekipe vazduhoplovnih snaga. Posle odvajanja od gornjeg potisnog stepena Centaur, kosmički aparat je uspešno prešao na transplanetarnu putanju leta.

09osirisrex master768

Lansiranje aparata OSIRIS-REx raketom-nosačem Atlas V

Kao što smo pisali, u fokusu nove međuplanetarne misije OSIRIS-REx je sakupljanje uzoraka tla sa asteroida Benu (1999 RQ36) i njihov transport na Zemlju. Ovaj asteroid pripada kategoriji nebeskih tela koja mogu biti potencijalna opasna za našu planetu, budući tokom kruženja oko Sunca povremeno prolaze na mala rastojanja od Zemlje. Aparat treba da dospe na cilj avgusta 2018. Planom misije nije predviđeno njegovo spuštanje na površinu asteroida, već će neposredno iznad tla u julu 2020. rasklopiti tri metara dugačku robotizovanu ruku TAGSAM. Ona će pomoću vazduha pod pritiskom podići između 60g i 2kg materijala sa površine kosmičkog tela koji će u letu biti zahvaćen i smešten u specijalnu kapsulu. Očekuje se, da ako sve bude išlo po planu, da uzorci budu vraćeni na Zemlju 2023. Sletanje kapsule je planirano u pustinjskim oblastima države Juta.

160802 osiris rex
Poslednje provere aparata OSIRIS-REx pred lansiranje       

Pored ovog, cilj misije je takođe da se provere tehnologije koje jednoga dana u dalekoj budućnosti poslužuti kao osnova za razvoj sistema za prevoz ruda sa drugih nebeskih tela na Zemlju.

OSIRIS-REx će proučavati promene trajektorije kretanja asteorida Benu koje su prouzrokovane efektom Jarkovskog koji nastaje usled rotacionih sila prouzrokovanih emisijom toplotnih fotona. Ovaj efekat, koji je pre više od stotinu godina objasnio ruski fizičar Ivan Jarkovski, je najuticajniji kod malih nebeskih tela, prečnika između 10cm i 10km. Benu ima prečnik od oko 250m. Efekat Jarkovskog dovedi do oscilacija u kretanju malih asteroida koje mogu da promene parametre putanje leta i eventualno dovedu do njihovog sudara sa našom planetom.   

osiris rex 1

Konačno, astronomi planiraju da na osnovu podataka sa aparata OSIRIS-REx sastave detaljnu mapu asteroida, prouče njegovu hemijsku strukturu i dođe do novih saznanja o poreklu života i nastanku sunčevog sistema. 

Iako naziv aparata OSIRIS-REx asocira na Ozirisa - boga mrtvih u egipatskoj mitologiji, to je skraćenica koja u slobodnom prevodu znači "poreklo, spektralna intrepretacija, idnetifikacija resursa, bezbednost, istraživač regolita" (Origins, Spectral Interpretation, Resource Identification, Security, Regolith Explorer). Zanimljivo je da ime asteroida Benu takođe ima korene u egipatskoj mitologiji - to je sveta ptica koje se vezuje sa svetlost, reinkarnaciju i stvaranje - poput Feniksa iz grčke mitologije.   

NASA 1999 RQ36

Radarski snimak i 3-D model asteroida Benu

bennu

Budući da će OSIRIS-REx istraživati iz neposredne blizine jedan od, za Zemlju, najopasnijih asteroida, iz NASA-e poručuju da aparat neće promeniti njegovu trajektoriju leta.  Naravno, dok se aparat bude nalazio u blizini asteroida i kada bude uzimao uzorke tla, između njih će doći do gravitacione interakcije. Međutim, kompjuterske simulacije pokazuju da tom prilikom neće doći do promene kretanja asteroida. Godine 2135. Benu treba da prođe pored Zemlje na rastojanju koje će biti nešto dalje od orbite Meseca. Postoji bojazan da prilikom ovog prolaska, suled kombinovanog uticaja gravitacija Zemlje i Meseca, može doći do promene trajektorije leta asteroida koje sa verovatnoćom od 0,037% (jedna u 2700 šansi) mogu do dovedu do njegovog sudara sa našom planetom negde između 2175. i 2199.       


Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 3 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 3 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 3 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 14 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 19 sati ranije

Foto...