Ovo je najavljeni prijevod članka o Webbovoj opservaciji HH 49/50...
Dodajem i tekst koji je bio objavljen uz Spitzerovu fotografiju iz 2006. g, koja se spominje u novom članku. Jadni Spitzer je imao zrcalo s površinom cca 100 puta manjom od one u Webbovog i astronomi su na temelju njegove sličice mislili da je na vrhu čunja HH 49/50 zapravo neka zvijezda!
|
Priredio i prilagodio:
Zoran Knez AstroMosor |
Webb razotkriva pravu prirodu Svemirskog Tornada
Jeste li za ogromni sladoled s trešnjom na vrhu? Ako jeste, možda će vam se svidjeti ovo slučajno poravnanje Herbig-Haro 49/50 - pjenastog odljeva iz jedne nedaleke protozvijezde - i višebojne spiralne galaktike. U ovu novu kompozitnu sliku su ugrađeni podaci dobiveni NIRCam-om i MIRI-jem, instrumentima u NASA-inom Svemirskom teleskopu James Webb. Zahvaljujući njoj možemo do u pojedinosti proučiti živu aktivnost na tom djeliću neba.
Objekti Herbig-Haro su odljevi koje stvaraju mlazovi brizgani iz zvijezde u nastanku. Ti se tokovi materijala, koji se mogu pružati preko više svjetlosnih godina, zarivaju u gušći međuzvjezdani materijal. To izaziva nastanak udarnih valova i zagrijavanje materijala, a dok se zagrijani materijal hladi, on odašilje vidljivo i infracrveno svjetlo.
Kada je NASA-in Svemirski teleskop Spitzer promatrao ovaj objekt 2006. g, znanstvenici su objektu Herbig-Haro 49/50 (HH 49/50) zbog njegova izuvijanog izgleda dali nadimak svemirski Tornado, ali nisu bili sigurni u vezi identiteta magličastog objekta na vrhu toga "tornada". Većom razlučivošću svojih fotografija, Webb stvara bitno drukčiji vizualni dojam o HH 49/50. On otkriva tanane nabore u udarnom valu stvorenom odljevom, pokazuje da je magličasti objekt zapravo jedna daleka spiralna galaktika i posipa vidno polje morem još udaljenijih, pozadinskih galaktika.
HH 49/50 se nalazi u oblačnom kompleksu Kameleon I, jednom od nama najbližih zvjezdorodnih područja, u kojemu nastaje veliki broj zvijezda male mase, sličnih Suncu. Taj je oblak vjerojatno sličan okolišu u kojemu je nastalo i samo Sunce. Ranija promatranja HH 49/50 su pokazala da se taj objekt od nas udaljava brzinom od 100-300 km/s i da je samo dio jednog većeg odljeva.
Webbove opservacija HH 49/50 načinjene putem NIRCam-e i MIRI-ja pronalaze gdje su u tom objektu svijetleće molekule vodika i ugljikovog monoksida, kao i zagrijane čestice prašine. Sve je to na ovoj slici prikazano narančastim i crvenim nijansama. To su područja u koja se zariva mlaz iz protozvijezde. Webbova sposobnost da vidi sitne detalje u toj strukturi, pomoći će astronomima da načine model svojstava mlaza i dokuče kako on utječe na okolni materijal.
Lukovima slični oblici u HH 49/50, koji su nalik brazdi koju iza sebe ostavlja gliser, pokazuju na izvor odljeva. Na temelju ranijih promatranja, znanstvenici zaključuju da je opravdano pretpostaviti da je pokretač ove mlazne aktivnosti protozvijezda nazvana Cederblad 110 IRS4 (CED 110 IRS4). Na udaljenosti od oko 1,5 svjetlosne godine od HH 49/50 (izvan okvira slike, u smjeru dolje desno), CED 110 IRS4 je protozvijezda razreda I. Protozvijezde razreda I su vrlo mladi objekti (stari od nekoliko tisuća to jedan milijun godina), u dobi kada oni na sebe nakupljaju najviše mase. Obično oko sebe još uvijek posjeduju zamjetan disk materijala koji upada na njih. Znanstvenici su nedavno uporabili Webbove NIRCam-u i MIRI-ja kako bi njima proučili upravo tu protozvijezdu i doznali kojih i koliko ledova ima u njenoj okolici.
https://www.facebook.com/.../4910.../posts/5865175886905535/
Ova detaljna Webbova slika lukova u HH 49/50 bi mogla pomoći da se preciznije odredi odakle mlaz izbija, ali ne pokazuju svi ti lukovi u istom pravcu! Primjerice, gore desno s glavnog toka strši jedan neobični trokutasti oblak. Mogla bi biti riječ o jednom posve drugom odljevu, slučajno preklopljenim s HH 49/50 i povezanim sa sporom precesijom sporadičnog izvora mlaza. No, to bi jednostavno mogao biti znak raspadanja glavnog odljeva.
Galaktika koja se slučajno vidi na vršku HH 49/50, jedna je puno udaljenija spiralna galaktika koju vidimo odozgo. Njena istaknuta središnja izbočina je ovdje prikazana plavom bojom, što (u ovom slučaju) pokazuje da se tu nalaze starije zvijezde. U izbočini se daju naslutiti i dva zasebna režnja, što bi moglo značiti da je riječ o spiralnoj galaktici s prečkom. Crvenkasto grumenje unutar spiralnih kraka otkriva gdje se nalaze topla prašina i skupine zvijezda u nastanku. U galaktici se vide čak i ispražnjeni mjehuri unutar tih prašinom bogatih predjela, kakvi su bili viđeni i u nama puno bližim galaktikama koje je Webb promatrao u programu PHANGS.
Webb je ova dva međusobno nepovezana objekta snimio u zgodan čas. Pomičući se u smjeru gore lijevo, rub HH 49/50 će za nekoliko tisuća godina prekriti daleku galaktiku.
HH 49/50 je od nas udaljen oko 625 svjetlosnih godina, a nalazi se u zviježđu Kameleona.
Slika je sastavljena od fotografija snimljenih u kratkim i srednjim valnim duljinama infracrvenog svjetla. Plavom bojom je tu predočeno svjetlo valne duljine 2,0 mikrona, svjetloplavom ono od 3,3 mikrona, zelenom ono od 4,4 mikrona, narančastom ono od 4,7 mikrona, a crvenom ono od 7,7 mikrona.
Druga slika uspoređuje fotografije HH 49/50 snimljene Spitzerom (lijevo) i Webbom (desno). (...) Spitzerova slika valnu duljinu od 3,6 mikrona prikazuje kao plavu, onu od 4,5 mikrona kao zelenu, te onu od 8,0 mikrona kao crvenu.
Animacija pruža uvid u prostornu građu HH 49/50, deduciranu na temelju podataka prikupljenih Webbom.
NASA, ESA, CSA, STScI, NASA-JPL, SSC
Ovo je članak o HH 49/50 objavljen 2006. g. na sajtu NASA-ingo Svemirskog teleskopa Spitzer.
Kozmički tornado
Ovaj "tornado", nazvan Herbig-Haro 49/50, oblikovan je kozmičkim mlazom koji se silovito zariva u oblake međuzvjezdanog plina i prašine kroz koje se giba.
Tornadu slična tvorba, zapravo je udarna fronta stvorena djelovanjem mlaza materijala koji vidnim poljem struji nadolje. Još uvijek ne posve oblikovana zvijezda iznad gornjeg ruba slike (nije na slici), izvor je toga odljeva. Mlaz se zariva u okolne pršinske oblake, brzinom većom od 160 kilometara u sekundi, zagrijavajući prašinu do usijanja, usljed čega ona svijetli infracrvenim sjajem kojega Spitzer može opaziti. Trokutasti oblik posljedica je brazde stvorene gibanjem mlaza, slične brazdi iza glisera.
Znanstvenici mogu samo nagađati odakle spiralni izgled tvorbe. Mogla su je oblikovati magnetska polja u tome području. Ili je, pak, udarni val, zarivajući se u okolni materijal, mogao razviti nestabilnosti, stvarajući vrtloge koji su ovom "tornadu" dali osobit izgled.
Astronomi vjeruju da plava boja na vršku tornada potječe od visoke pobuđenosti molekula na čelu udarnog vala. Te visoke razine pobuđenosti stvaraju više kratkovalne emisije, što je na ovoj obojenoj slici prikazano plavim. Razina molekularne pobuđenosti opada s udaljenošću od čela udarnog vala: udaljeniji dijelovi tornada odašilju pri većim valnim duljinama, što je na slici obojeno crvenom bojom.
Zvijezda na vrhu tornada, koja izgleda okružena blijedim haloom, mogla bi slučajno biti na pravcu gledanja. Međutim, ta bi zvijezda mogla i fizički biti povezana s tornadom. U tom slučaju bi halo bio posljedicom zarivanja odljeva u materijal oko te zvijezde.
HH 49/50 se nalazi u zvjezdorodnom kompleksu Kameleon I, području koje sadrži više od 100 mladih zvijezda. Većina tih novih zvijezda su manje od Sunca, premda su neke masivnije. Promatranja načinjena u vidljivoj svjetlosti otkrila su u tome području mnoštvo odljeva, međutim većina njih ne opaža se u infracrvenom svjetlu.
NASA/JPL-Caltech/J. Bally (Univ. of Colo.)
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
