Ovo je novi članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb.
Prva slika je cijela, ali smanjena, a ostale su detalji dani u punoj veličini. To su detalji o kojima se govori u donjem tekstu.

Webb oduzima dah izvanrednom detaljnošću slike jednog zvjezdanog sustava u nastanku

Fotografija visoke razlučivosti, koju je u bliskoinfracrvenom svjetlu snimio NASA-in Svemirski teleskop James Webb, izuzetnom detaljnošću prikazuje građu Lynds 483 (L483). U tome su objektu dvije zvijezde koje upravo nastaju zaslužne za blistave izbačaje plina i prašine koje na ovoj slici lažnih boja sjaje naranačsto, plavo i grimizno.

Tijekom desetaka tisuća godina, protozvijezde u središtu L483 su izbacivale plin i prašinu (iz diska koji ih okružje), bljujući ih u okolni svemir u obliku uskih i brzih mlazova, ali i kao malo sporije odljeve. Kada se neki noviji izbačaj zarije u onaj stariji, materijal u njima se zbije i stane vrtložiti, u ovisnosti o gustoći onoga što se sudara. Tijekom vremena, kemijske reakcije unutar tih izbačaja i okolnih oblaka, proizvele su raznovrsne molekule, poput ugljikovog monoksida, metanola i nekoliko drugih organskih tvari.

Zvijezde u prašini

Dvije protozvijezde odgovorne za ovaj prizor se nalaze u središtu "pješčanog sata", u neprozirnom, okomito postavljenom oblaku plina i prašine koji stane u jedan jedni piksel ove slike. Puno dalje od njih, lijevo i desno od spljoštenog diska, tamo gdje je prašina razrijeđena, svjetlo zvijezda blista kroz plin i prašinu. Taj sjaj na slici ima oblik velikih, poluprozirnih stožaca.

Podjednako je važno primijetiti gdje je svjetlo zvijezda zaustavljeno: potražite osobito tamne i široke oblike, nalik slovu V, koji su u odnosu na narančaste stošce zakrenuti za 90 stupnjeva. Izgleda da na tim mjestima nema nikakvog materijala, ali zapravo je tu prašina najgušća, pa se vrlo malo zvjezdanog svjetla može kroz nju probiti do nas. Ako pažljivo promotrite ta područja, Webbova osjetljiva NIRCam je tu zabilježila daleke zvijezde koje se vide kao prigušene narančaste točke svjetla onkraj prašine. Na mjestima gdje prašina ne smeta, zvijezde blistaju bijelom i plavom bojom.

Odgonetanje zvjezdanih izbačaja

Neki od tih mlazova i izbačaja iz zvijezda su se savili i izvitoperili. Možete primjere toga pronaći na lijevoj strani slike: tu se vidi jedan upadljivi narančasti luk. To je udarna fronta, gdje je izbačaj iz zvijezda bio usporen već postojećim, gušćim materijelom. (Nije baš sasvim jasno na što se tu misli. Prim. prev.)

Sada pogledajte više desno, na mjesto gdje se narančasto susreće s ružičastim! Tu materijal izgleda kao isprepletena zbrka. Tu se vide nove fine pojedinosti koje je razotkrio upravo Webb, za koje će trebati pomna analiza da ih se protumači.

Pogledajte sada desni dio slike! Tu su plin i prašina gušći. Povećajte sliku kako biste tu pronašli sićušne svjetlogrimizne stupove! Oni pokazuju u kojem smjeru sa središnjih zvijezda pušu neprekidni stelarni vjetrovi. Materijal u tim stupovima je dovoljno gust da oni još nisu stigli biti otpuhnuti. L483 je prevelik objekt da bi stao u samo jednu Webbovu fotografiju. Ova je slika načinjena da se njome zabilježi cijeli lijevi segment odljeva, zbog čega se onaj na desnoj strani ne vidi u potpunosti.

Sve simetrije i asimetrije u ovim oblacima bi na koncu mogle biti razjašnjene kada istraživači rekonstruiraju povijest izbačaja iz zvijezda u središtu. To bi dijelom mogli postići i tako što će poboljšati svoje teorijske modele, tako da njima dobiju iste ove ishode! Astronimi će na kraju i proračunati koliko su materijala zvijezde izbacile, koje su molekule nastale sudaranjem izbačenog materijala i to koliko je gusto koje od područja na ovoj slici.

Za više milijuna godina, kada izgradnja ovih zvijezda bude dovršena, one bi obje mogle imati masu približno jednaku Sunčevoj. Njihovi odljevi će im u međuvremenu raščistiti okolicu, pomevši sve te poluprozirne izbačaje koji sada postoje. Sve što bi oko njih moglo preostati, jedan je sićušni disk od plina i prašine u kojemu bi na koncu mogli nastati planeti.

L483 je dobio ime po američkoj astronomkinji Beverly Lynds, koja je početkom 1960-ih godina objavila opsežne kataloge tamnih i svijetlih maglica. Taj je katalog izradila pomno pregledavajući fotografske ploče (kakve su prethodile filmu) načinjene u okviru prvog Pretraživanja neba iz zvjezdarnice Palomar, te precizno popisujući položaje i svojstva tih objekata. Ti su katalozi astronomima pružili detaljne uvide u raspored gustih prašinskih oblaka u kojima nastaju nove zvijezde, što je bilo od ključnog značaja u desetljećima prije no što su podaci u digitalnom obliku postali lako dostupni putem Interneta.

(...) L483 je objekt od nas udaljen 650 svjetlosnih godina, a nalazi se u zviježđu Zmije.

NASA, ESA, CSA, STScI

Velika slika: