Ovo je Slika tjedna s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble, objavljena ovog ponedjeljka. Dodatni komentari su dodani u prijevod.
Naslov je, dakako, aluzija na https://en.wikipedia.org/wiki/Pale_Blue_Dot

BLJEDOPLAVA TOČKICA (SUPERNOVE)

Ova Slika tjedna NASA/ESA-inog Svemirskog teleskopa Hubble prikazuje galaktiku LEDA 22057, udaljenu od nas oko 650 milijuna svjetlosnih godina i smještenu u zviježđu Blizanaca. Kao i u slučaju galaktika koje su bile predočena na nekoliko prethodnih Slika tjedna, i LEDA 22057 je poprište eksplozije supernove. Supernova o kojoj je ovdje riječ, označena sa SN 2024pi, bila je otkrivena u siječnju 2024. g, u jednom automatiziranom pretraživanju neba. Tim se programom svaka dva dana pregleda cijela sjeverna polovica noćnog neba i u okviru njega je dosad otkriveno više od 10 tisuća supernova. (Riječ je o programu ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System). Iako je otkrivena ujutro 6. siječnja, bila je to već 425. supernova otkrivena ove godine. Prim. prev.)

Ta je supernova vidljiva i na ovoj slici: vidimo je blizu galaktičke jezgre, malo niže i desno od nje, kao bljedoplavu točkicu (odnosno kružić) koja se ističe u odnosu na sablasne spiralne krake. Ova je fotografija načinjena oko mjesec i pol dana nakon što je ta supernova bila otkrivena i ona je na njoj puno slabijeg sjaja od najvećeg kojega je bila postigla. (Kada je otkrivena, SN 2024pi je imala prividni sjaj od m = 19,04. Maksimalni sjaj kojega je postigla je iznosio oko m = 17,77. Cijela galaktika LEDA 22057 ima prividni sjaj od m = 13,01. Prim. prev.)

SN 2024pi je svrstana u supernove tipa Ia. Da bi se dogodila, takva supernova zahtijeva učešće jednog izvanrednog objekta zvanog bijeli patuljak - kristalizirane jezgre zvijezde kojoj je mase iznosila manje od oko osam Sunčevih masa. Kada neka zvijezda potroši zalihe vodika u svojoj jezgri, ona se napuše u crvenog diva, ohladi se i postane puno sjajnija. (Iako joj je površinska temperatura manja no što je bila, zvijezda je sjajnija jer je sada puno puno veća. Prim. prev.) Tijekom vremena pulsiranje i stelarni vjetrovi prisile zvijezdu da odbaci svoje vanjske slojeva. Ono što preostane su bijeli patuljak i slikovita planetarna maglica oko njega. Bijeli patuljci mogu imati površinske temperature veće od 100 tisuća stupnjeva, a oni su usto i izuzetno gusti. U njima u loptu veličine Zemlje može biti upakirana masa usporediva s onom u Sunca.

I dok će se zamalo sve zvijezde u Mliječnom Putu jednog dana razviti u bijele patuljke - to je sudbina koja očekuje i Sunce, za jedno pet milijardi godina - neće svi oni eksplodirati kao supernove tipa Ia. Da bi se takvo što dogodilo, bijeli patuljak mora biti dijelom jednog dvojnog zvjezdanog sustava. Ako takav neki bijeli patuljak stane na sebe prebacivati tvar sa zvijezde pratilje, on može postati isuviše masivnim da bi mogao podržavati svoju vlastitu težinu. Ishod toga bude posve nekontrolirana fuzijska reakcija, koja u potpunosti razori bijelog patuljka i proizvede bljesak supernove vidljiv puno galaktika dalje! (Supernovu tipa Ia itekako može proizvesti i stapanje dvaju bijelih patuljaka. Prim. prev.)

ESA/Hubble & NASA, R. J. Foley (UC Santa Cruz)

https://esahubble.org/images/potw2453a/

AstroMosor