Na povijesnoj planini Wilson (iliti Mount Wilson) u Kaliforniji, danas se pored ostalih instrumenta nalazi i sustav od šest jednometarskih interferometrijski povezanih teleskopa koji se zajedničkim imenom nazivaju Center for High Angular Resolution Astronomy (CHARA). Oni su tako raspoređeni da se njima mogu dobiti podaci o promatranim objektima koji posjeduju razlučivost kakvu bi dao teleskop promjera 330 metara. Odnosno, CHARA daje prostornu razlučivost od samo 0,2 lučne milisekunde! Ti podaci nisu ni slike, a ni spektri, ali se na osnovu njih može rekonstruirati ponešto od stvarnog izgleda promatranog objekta, primjerice neke zvijezde.
Upravo su objavljeni rezultati promatranja Sjevernjače CHARA-om, prezentirani prvom priloženom slikom. Interferometar je pokazao da na površini te najpopularnije zvijezde noćnog neba postoje svijetlija i tamnija područja, kao svojevrsne pjege, a ono što je astronome iznenadilo, bila je promjenjivost tih mrlja.
Naime, Sjevernjača je od jedne posebne i značajne vrste starih zvijezda: ona je cefeida! To znači da joj se sjaj mijenja vrlo pravilno, konkretno s periodom od četiri dana. Takvim zvijezdama je period promjene sjaja neposredno povezan s njihovim stvarnim sjajem, pa ih se može koristiti za mjerenje velikih udaljenosti u svemiru. I koristi ih se!
CHARA-ini podaci o Sjevernjači su omogućili prvi uvid u izgled površine neke cefeide i uočene pjege su pomalo iznenađujuće. Pored toga, CHARA se pozabavila i Sjevernjačinim komponentama. Ta je zvijezda trostruki zvjezdani sustav, u kojemu ona glavna komponenta ima promjer oko 46 puta veći od Sunčevog (skoro 33 milijuna kilometara)*. Zapravo, početni cilj ovog istraživanja provedenog CHARA-om je bio izmjeriti orbitu Sjevernjačine komponente koja obilazi najsjajniju zvijezdu sustava jednom u svakih 30 godina. Ta je zvijezda osjetno bliže glavnoj zvijezdi od one treće komponente**, a usto je i vrlo blijeda. Teško ju je primijetiti na bilo koji način i njeno postojanje je potvrđeno tek 2005. g, zahvaljujući Svemirskom teleskopu Hubble. Zahvaljujući CHARA-i i jednom drugom interferometru, pak, analiza orbita dviju bliskih komponenti Sjevernjačinog sustava, onih koje sada imaju oznake Aa i Ab***, pokazala je da glavna zvijezda, ona koju vidimo prostim okom, ima masu oko pet puta veću od mase Sunca, što je više no što se ranije mislilo. Dosad je masa izmjerena jedino šačici cefeida, a ovaj rezultat pokazuje da su cefeide sjajnije no što proizlazi iz teorijskog razumijevanja životnog puta takvih zvijezda.
CHARA: CHARA Array
Hubble: NASA, ESA, N. Evans (Harvard-Smithsonian CfA), and H. Bond (STScI))
https://www.space.com/north-star-polaris-surface-images
Znanstveni rad: https://iopscience.iop.org/.../10.3847/1538-4357/ad5e7a/pdf
_______
* ESA-in astrometrijski satelit Gaia je izmjerio udaljenost do Sjevernjače: ona iznosi 448 svjetlosnih godina. Ona nam je najbliža cefeida.
** Treća komponenta, Polaris B, od glavne je zvijezde udaljena oko 2400 astronomskih jedinica. Vidi ju se i malim teleskopom.
*** Na drugoj priloženoj slici, snimljenoj Hubbleom, glavna zvijezda sustava (Aa) je taj sjajni krug u sredini. Njena teško uhvatljiva družica (Ab) se vidi tik do nje, dolje desno, kao sitna zvjezdica.
Preuzeto sa AstroMosor
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
