Ovo je novi članak sa sajta NASA-inog Rendgenskog opservatorija Chandre.

Pored animacija i dviju slika koje su spomenute u tekstu, prilažem na kraju i jednu staru Hubbleovu sliku (1995. g.) maglice Homunculus. Na njoj vidimo maglicu kako je ona izgledala prije skoro 30 godina. Sada izgleda više-manje jednako... ali ne sasvim.

Kada se zbila ta velika provala o kojoj je riječ u članku, Eta Kobilice je nakratko bila postala po prividnom sjaju druga zvijezda na noćnom nebu Zemlje. Ona se ne vidi iz naših krajeva.

Eta Kobilice: Chandra rekonstrurira priču o velikoj provali iz 1840-ih godina

Koristeći fotografije snimane tijekom 20 godina NASA-inim Rendgenskim opservatorijem Chandrom, astronomi su doznali nove važne pojedinosti o provali iz Ete Kobilice kojoj su ljudi na Zemlji svjedočili sredinom 19. stoljeća.

Chandrini podaci koji pokrivaju dva desetljeća, udruženi su u animaciju koja sadrži slike zvijezde Ete Kobilice snimane 1999, 2003, 2009, 2014. i 2020. g. Astronomi su iskoristili i podatke dobivene ESA-inim XMM-Newtonom, a kako bi pratili širenje materijala izbačenog u provali koja se zbila prije 180 godina. Taj materijal se napuhuje kroz okolni svemir brzinom od 7,2 milijuna kilometara na sat. To što su stečeni novi uvidi u prirodu Ete Kobilice, pokazuje kako različiti svemirski opservatoriji mogu surađivati i pomagati nam da shvatimo promjene u svemiru koje se događaju i u vremenu kraćem od životnog vijeka čovjeka.

Eta Kobilice je sustav koji sadrži dvije masivne zvijezde (jedna ima približno 90 Sunčevih masa, a za drugu se drži da ima 30 Sunčevih masa). Sredinom 19. st, Eta Kobilice je viđena kako proživljava enormnu eksploziju koju su astronomi nazvali "velikom provalom". U tome je događaju Eta Kobilice izbacila između 10 i 45 Sunčevih masa materijala. Od toga se materijala oblikovao par gustih oblaka plina sfernog oblika, kojega sada zovemo maglica Homunculus. Dvije se sfere nalaze svaka sa svoje strane zvjezdanog para.

Sjajni prsten od rendgenskih zraka (narančasto) oko maglice Homunculus je otkriven prije 50 godina, a i ranije je bio proučavan Chandrom. Ova nova animacija načinjena od Chandrinih podataka, kao i jedna slika osobito duge ekspozicije, dobivena zbrajanjem svih tih podataka, omogućuju nam da naslutimo kako je divlja bila povijest Ete Kobilice. To uključuje i brzo širenje prstena i jednu ranije nepoznatu blijedu ljusku od rendgenskih zraka oko prstena.

"Tu blijedu rendgensku ljusku smo protumačili kao udarni val velike provale iz 1840-ih godina", kaže Michael Corcoran, astronom iz NASA-inog Svemirskog centra Goddard u Greenbeltu (am. sav. drž. Maryland), voditelj ovog istraživanja. "Ona nam pripovijeda jedan važni dio priče o povijesti Ete Kobilice koji bi inače ostao skriven za nas."

Kako ta novootkrivena vanjska ljuska od rendgenskih zraka ima sličan oblik i orijentaciju kao i maglica Homunculus, Corcoran i njegovi kolege smatraju da te dvije strukture ima isto porijeklo.

Pretpostavlja se da je materijal bio izbacivan s Ete Kobilice i puno prije provale iz 1843. g, približno u vremenu od 1200. do 1800. godine. Ta procjena vremenskih okvira ranijih izbačaja je načinjena na temelju gibanja zgusnutih plinskih oblaka koje je već bilo viđeno u podacima prikupljenima NASA-in Svemirskim teleskopom Hubble. Kasnije, kada je brzi udarni vel velike provale stao orati svemirom, on se zario u te oblake i zagrijao ih do temperatura od više milijuna stupnjeva. Taj usijani plin sada tvori sjajni rendgenski prsten vidljiv na Chandrinim slikama. Udarni val je do danas dospio i dalje od sjajnog prstena.

"Kako ga ja doživljavam, oblik te blijede rendgenske ljuske je veliki preokret u zapletu ove priče", kaže Kenji Hamaguchi, koautor znanstvenog rada kojim je opisano ovo istraživanje, jedan od istraživača iz Sveučilišta Marylanda u Baltimoru i Centra Goddard. "On nam pokazuje da su blijeda ljuska, Homunculus i sjajni unutarnji prsten vjerojatno svi proizvedeni provalama iz toga zvjezdanog sustava."

Istraživači su pomoću XMM-Newtona vidjeli da rendgenski sjaj Ete Kobilice opada tijekom vremena, što je u skladu s rezultatima ranijih promatranja obavljenih NASA-inim teleskopom NICER (Neutron Star Interior Composition Explorer), postavljenim na Međunarodnu svemirsku postaju. Kako bi procijenili koliko je rendgenski sjajna bila Eta Kobilice u vrijeme velike provale, autori spomenutog znanstvenog rada su primijenili jedan jednostavni model. Rezultate su udružili s brzinom materijala - određenom ovom animacijom - sve kako bi procijenili koliko je brzo bio izbačen taj brzi plin.

Istraživači su onda taj rezultat udružili s procjenom količine plina koji je bio izbačen u velikoj provali, te su došli do zaključka da se ta pojava vjerojatno sastojala od dvije eksplozije. U prvoj od njih je došlo do brzog izbačaja male količine brzog i razrijeđenog plina, koji je proizveo rendgenski sjajni udarni val. Nakon toga je uslijedio sporiji izbačaj gustog plina od kojega se oblikovala maglica Homunculus.

Istraživački tim kojega je vodio Nathan Smith iz Arizonskog sveučilišta, jedan od koautora spomenutog znanstvenog rada, ranije je bio iznio pretpostavku da je veliku provalu izazvalo stapanje dviju zvijezda, u sustavu koji je prvotno bio trostruki. To bi objasnilo i prstenastu strukturu vidljivu u rendgenskim zrakama jer bi u tom slučaju materijal bio izbačen u jednoj ravnini.

"Priča o Eti Kobilice je upravo postala još zanimljivija", kaže Smith. "Sve što vidimo ukazuje na to da je Eta Kobilice preživjela jednu izuzetno snažnu eksploziju koja bi inače uništila zvijezdu. Jedva čekam vidjeti sljedeće podatke o Eti Kobilice i nova iznenađenja koja ona sprema za nas."

Znanstveni rad o kojemu je ovdje riječ, objavljen je u Astrofizikalnom dnevniku, a dostupan je i na Internetu.

Prva dodatna slika prikazuje dvije verzije fotografija na kojoj su zbrojeni svi Chandrini podaci. Slika lijevo ističe sjajni rendgenski prsten, dok ona desno naglasak stavlja na najbljeđe rendgenske zrake (tj. ljusku oko sjajnog prstena (shell)). Druga dodatna slika je kompozit sastavljen od Chandrinih (narančasto) i Hubbleovih podataka (plavo, ljubičasto i bijelo). Na toj se slici lijepo vidi i maglica Homunculus.

X-ray: NASA/SAO/GSFC/M. Corcoran et al; HST: NASA/ESA/STScI; Image Processing: NASA/CXC/SAO/L. Frattare, J. / Jon Morse (University of Colorado), and NASA 

https://chandra.harvard.edu/photo/2023/etacar/  

Preuzeto sa FB