Na stranicama NASA-inog Svemirskog centra Goddard se ovih dana pojavilo nekoliko posve novih Hubbleovih fotografija zbijenih zvjezdanih jata, sve odreda Messierovih objekata. Ovo je prvi od kratkih članaka kojima su te friške fotografije popraćene.
Hubble još nije snimio baš sve objekte iz Messierovog kataloga, ali jest skoro sve. Možete ih pogledati služeći se interaktivnom kartom neba na stranici https://www.nasa.gov/content/goddard/hubble-s-messier-catalog
Treća ovdje priložena slika pruža uvid u položaj jata M55 na nebu.
|
Priredio i prilagodio: |
MESSIER 55
Sastavljajući svoj Katalog maglica i zvjezdanih jata, čak je i veliki promatrač neba kakav je bio Charles Messier muku mučio da ugleda ovo zbijeno (kuglasto) zvjezdano jato. Prvi ga je 1752. uočio jedan (drugi) francuski astronom, iz današnje Južne Afrike, ali ga Messier katalogizirao tek 1778. g. (Otkrio ga je Nicolas Louis de Lacaille. Prim. prev.)
Tako je stoga što Messier 55 - premda krupno i prilično sjajno - ne posjeduje gustu jezgru, a usto su mnoge od njegovih zvijezda prilično blijede. Ako uvjeti nisu besprijekorni, zbilja ga je teško vidjeti.
Za promatrače na sjevernoj polovici Zemlje, M55 je uvijek nisko na nebu, pa ga je teže uočiti zbog debljeg sloja atmosfere (kroz kojega se gleda) - što uključuje i vodenu paru i svjetlosno onečišćenje. To je Messiera, koji je promatrao iz Pariza, prilično ometalo. Kada ga je uveo u svoj katalog, Messier je zapisao da je to "svjetlo ravnomjerno i da se ne čini da sadrži ikakve zvijezde".
Iako ova slika prikazuje samo jedan dio M55, jato kao cjelina ima sferni oblik zbog snažnog gravitacijskog privlačenja između zvijezda koje ga tvore. Hubbleov bistri pogled, kojega ne ometa Zemljina atmosfera, u stanju je razlučiti pojedinačne zvijezde u jatu. I teleskopi na tlu mogu razaznati pojedine zvijezde u M55, ali na tim slikama ih je vidljivo puno manje.
Čak i na nebu gdje je manje svjetlosnog onečišćenja, ovo će jato promatrano kroz dvogled izgledati tek kao okrugla magličasta mrlja. Mali teleskopi su u stanju razlučiti pojedinačne zvijezde u M44, dok će oni s većim otvorima lako raspoznati i one slabijeg sjaja. Ovo zvjezdano jato se nalazi u južnom dijelu zviježđa Strijelac i najlakše ga je opaziti u kolovozu.
Zbijeno jato M55 je od nas udaljeno oko 20 tisuća svjetlosnih godina, a promjer mu iznosi oko 100 svjetlosnih godina. U njemu je približno 100 tisuća zvijezda, a za njih 55 znamo da im je sjaj promjenjiv.
Na dodatnoj slici, lijevo dolje je umetnuta mala fotografija snimljena s površine Zemlje, u programu Digital Sky Survey. Kvadratić u njenom središtu pokriva površinu neba prikazanu na Hubbleovoj fotografiji desno.
NASA, ESA, A. Sarajedini (Florida Atlantic University), M. Libralato (STScI, ESA, JWST), and Digital Sky Survey; Image Processing: Gladys Kober/Starry Night Backyard
https://www.nasa.gov/feature/goddard/2023/hubble-messier-55
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
